ZLATKO PEJAKOVIĆ

ŽIVOTNA ISPOVIJEST NAŠE ESTRADNE LEGENDE 'Kažu da sam izdao rock? Stvaram hitove od kojih plaćam račune!'

    AUTOR:
    • Klara Rožman

  • OBJAVLJENO:
  • 10.02.2018. u 12:37

Zagreb, 300118.
Pjevac Zlatko Pejakovic, fotografiran u studiju Hanza medije.
Foto: Boris Kovacev / CROPIX
CROPIX

Zlatko Pejaković, legenda domaće zabavne glazbe, u koju je kao tinejdžer ušao u rock and roll ritmovima, da bi s godinama postao sinonim za vrhunskog zabavljača, ove godine slavi pola stoljeća svoje bogate glazbene karijere.

- Okruglu obljetnicu obilježit ću na nekoliko načina. U planu je objaviti nosač zvuka s pedeset pjesama koje su obilježile moju karijeru, održati pet velikih slavljeničkih koncerata i objaviti album s novim pjesmama te snimiti pet spotova za pjesme s novoga albuma. Dakle, bit će sve 5! - kaže Osječanin, koji je muzičku karijeru počeo 1967. godine kao pjevač u osječkim vokalno-instrumentalnim sastavima Lavine, Čarobnjaci i Dinamiti. Pjevao je on i u rock grupi Had, kao i u Korni grupi. Glumio je u mjuziklu “Jesus Christ Superstar”, a od sredine sedamdesetih godina gradi svoju uspješnu solističku karijeru. Kada se danas osvrne unatrag, što mu je bilo najljepše, a što najteže u proteklih pedeset godina?

- U mojoj dugogodišnjoj karijeri ima dosta teških, ali i jako puno lijepih stvari koje su mi se dogodile, ali generalno govoreći, najljepše sam se uvijek osjećao i još se osjećam kad sam na pozornici i pjevam, kao i kad u studiju snimam nove pjesme. Sve ono između, kao što su vožnja, nespavanje i neka druga događanja nisu ono što najviše volim i njih teže podnosim - iskreno govori glazbenik koji je svoj prvi javni nastup imao sa samo sedam godina.

Nastup u dvorištu

- ‘Nastupio’ sam u dvorištu moje zgrade u Osijeku, pred stanarima koji su me gledali s 20 prozora, a pjevao sam ‘Que sera sera’, pjesmu iz filma koji je u to vrijeme bio jako popularan, i dobio ogroman aplauz od svih njih. Već tada sam znao da želim cijeli svoj život pjevati - kaže Pejaković koji je, prisjeća se, odrastao u obitelji prepunoj ljubavi, koju su njegova mama Marija i otac Mihael imali samo za njega, budući da je bio jedinac.

- Prve asocijacije na djetinjstvo su mi miris čistog veša koji se suši u stanu jer je vani debeli minus, topao stan, vatra koja pucketa u peći, okus maminih kolača i veseli školski dani - priča glazbenik koji je u tom periodu dobio nadimak Žlica.

Priča o žlici

- U vrijeme mog djetinjstva prodavale su se male limenke citrona s malom žličicom. Volio sam cuclati citron sa žličice. Jednog dana dok sam se ‘kreveljio’ sa žličicom u ustima, progutao sam je. Morali smo čekati dva dana da je ponovno vidimo… Svi su znali za taj moj ‘događaj’, i od tada su me svi u šali zvali Žličica, što se pretvorilo u Žlica, kada sam odrastao. I eto ti mog umjetničkog imena - smije se glazbenik koji je ljubav prema pjesmi naslijedio od članova svoje obitelji.

- I mama i tata su lijepo pjevali, dida Stipa je piva ka slavuj, a tamburaši za njim svaku noć. I moj bratić Josip Pejaković počeo je karijeru kao pjevač, a završio kao glumac. Ja sam počeo kao ‘glumac’ u dječjim operetama ‘Crvenkapa’, ‘Zeko, Zriko i Janje’, i to iste godine kada sam dobio svoj prvi ‘legendarni’ aplauz u dvorištu. I tako sam se i ja zarazio daskama koje život znače - govori glazbenik kojem su tinejdžerski glazbeni idoli bili Beatlesi, Rolling Stonesi...

Pejakovićevo ozbiljnije bavljenje glazbom počinje u njegovim tinejdžerskim danima s osječkom grupom Čarobnjaci, nastavlja se s bendom Lavine, nakon čega odlazi u Zagreb gdje ulazi u grupu Zlatni akordi, s kojima snima svoju autorsku pjesmu “Čerge”, koju je napisao kada je imao samo sedamnaest godina. Povratkom u Osijek osnovao je grupu Had, i u njoj bio sve do odlaska u Korni grupu... No, vratimo se pjesmi “Čerge”. Je li istina da je inspiraciju za tu skladbu koja se danas izvodi gotovo na svakoj zabavi dobio u jarku i što je, pobogu, u jarku radio?

Legendarne ‘Čerge’

- Atmosfera u kojoj je nastala pjesma ‘Čerge’ vraća nas u jednu zimsku snježnu noć, koja je počela ludim provodom u Čingilingi čardi u Bilju pored Osijeka, na proslavi jednog od naših rođendana, s puno ciganske muzike i veselja, a završila je povratkom kući četiri kilometra do Osijeka, pješice. U jednom trenutku ja sam se pokliznuo na toj poledici i pao u jarak. Moje veselo društvo to nije ni primijetilo i nastavili su dalje pjevajući. Ostao sam u jarku, snijeg je padao po meni, a glava je bila puna ciganske muzike. U tom trenutku osjećao sam se sam i napušten od cijeloga svijeta. I pjesma je samo izišla iz mene. Kad sam se nekako, sam, iskobeljao i došao ujutro kući, uzeo sam gitaru i u jednom dahu odsvirao ‘Čerge’ - otkriva glazbenik čija je pjesma u početku bila proglašena šundom.

- Točno. U to vrijeme postojao je porez na šund. Pjesma ‘Čerge’ je od samog početka pukla ko bomba i postala iznimno popularna. Nanjušili su ‘krv’ (čitaj novac), i pjesma je proglašena šundom bez obrazloženja. Inače, do danas je ta pjesma u raznim kombinacijama prodana u tri milijuna primjeraka te prevedena na španjolski i francuski jezik. ‘Čerge’ žive vječno! - govori Pejaković, koji po lijepom pamti i vremena što ih je proveo u Korni grupi gdje je došao kao zamjena za Zdravka Čolića.

Misteriozan pjevač

- U Korni grupi sam proveo četiri godine. Zdravko Čolić, koji je u grupi proveo nekoliko mjeseci, bio je taj koji je Korneliju Kovaču predložio mene kao pjevača za grupu. Preko Josipa Bočeka, koji je svirao u grupi, a također je iz Osijeka, Kornelije Kovač me pozvao u grupu. U početku, dok smo se uhodavali, budući da smo kliknuli na prvu, iako je postojao velik interes medija za novog pjevača Korni grupe, velom tajne je bilo skriveno moje ime i lice. Na svim fotografijama Korni grupe ja sam bio okrenut leđima. A onda je došao ‘veliki’ trenutak i objavljeno je moje ime i moj veliki poster u izlogu tadašnje najveće novinske kuće. Toga dana intendantica i redateljica Mira Trailović prolazila je na putu za posao pokraj toga izloga. Vidjela je moj poster i zastala kao ukopana. Samo je rekla: ‘Isus!’.

Naime, u to vrijeme u Ateljeu 212 pripremao se mjuzikl ‘Jesus Christ Superstar’. Imali su sve, ali nisu imali Isusa. Kad je vidjela moju sliku, odnosno mene onako mršavog i dugokosog, oduševila se. Znala je da Kornelije bira odlične pjevače i samo se nadala da sam tenor, jer dionice Jesusa su ‘sopranske’. Netipično za rock bend mi smo funkcionirali kao firma s radnim vremenom od jedanaest sati ujutro, pa sve dok ne bi završili. Kornelije je radio za film, televiziju i radio, pa smo bili ‘kućni’ radiotelevizijski bend, pored naših nastupa kao Korni grupa - prisjeća se Pejaković koji se slatko nasmijao kada smo ga upitali je li se kao rocker držao krilatice sex, drugs and rock and roll.

Londonska epizoda

- Korni grupa se nije držala krilatice sex, drugs and rock and roll, nego više jedne druge: blood, sweat and tears (krv, znoj i suze). Radili smo naporno i puno i danas sam zahvalan Korneliju na svemu što sam tada naučio. Hvala ti, Kornelije! - kaže Pejaković koji je s Korni grupom trebao biti predgrupa bendu Pink Floyd na njihovoj velikoj turneji. Zašto se to nije realiziralo?

- Razlog je presmiješan: imali smo dogovoreni nastup na festivalu ‘Vaš šlager sezone’ - kroz smijeh govori glazbenik kojem je zahvaljujući naslovnoj ulozi u predstavi “Jesus Christ Superstar” svojedobno bilo ponuđeno da istu ulogu glumi i u Londonu. Kako je to završilo?

- Iskreno, sve u vezi mjuzikla ‘Jesus Christ Superstar’ i mene od samog je početka bilo neobično. Tako se dogodilo da je pretpremijera mjuzikla trebala biti održana dan nakon što je Korni grupa nastupila na prestižnom, najpoznatijem na svijetu, jazz festivalu u Montreuxu. Pobijedili smo s pjesmom ‘Igra na Šar planini’, a nagradu sam dobio iz ruku Elle Fitzgerald. Budući da nije bilo moguće da stignem na pretpremijeru, Mira Trailović nam je organizirala vladin avion koji je došao po nas. Kad sam stigao, nije bilo vremena za spavanje, pa sam, da se održim budnim do predstave, s radnicima sastavljao praktikable na sceni. Nitko me nije upozorio da će na pretpremijeri biti autori Andrew Lloyd Webber i Tim Rice.

Bili su toliko zadovoljni mojom interpretacijom Jesusa da su me pozvali u London u njihovu postavu ‘Jesus Christa Superstara’. U Londonu je cijela postava ‘Jesusa’ bila oduševljena sa mnom i na prvim probama od njih sam nagrađen ogromnim aplauzom. Ali za mene je to bilo: ‘veni, vidi i vrati se’. Doslovno sam pobjegao. Krenula je potraga za mnom, a i dan-danas ne znam kako bih objasnio svoj bijeg. Mladošću, ludošću, glupošću, ili svim tim pomalo - priznaje Zlatko koji je u solističku karijeru krenuo 1975. godine pjesmom “Ove noći jedna žena mirno spava”, koju mu je napisao Kornelije Kovač.

Solo karijera

- Iako sam nakon povratka iz vojske htio da se ponovno okupi Korni grupa, Kornelije je htio da samo probam ovu jednu pjesmu otpjevati na jednom festivalu da vidi kako bih funkcionirao kao solo pjevač. Otpjevao sam je, a dalje je sve legenda. Počelo je s tom ‘jednom’ pjesmom, a nastavilo se s ‘Kad jednom zaželiš’, ‘Uspomene’, ‘Zbogom Dalmacijo’, ‘Tamburica i mandolina’, ‘Ako odem prijatelji’... - govori pjevač kojem kritičari zamjeraju da je “izdao” rock and roll kada je sredinom 90-ih objavio album na kojem su hitovi “Živio bih kao kralj”, “Nesretnik sam od rođenja”, “Ako odem, prijatelji”... Što im on odgovara?

- Odgovorili ste u pitanju: to su hitovi. A kritičarima bih poslao sve račune koje treba platiti: plin, struja, holding, stanarina, a treba nešto i u usta staviti - podsjeća Pejaković koji je osamnaest godina zaljubljen u pjesnikinju Maju Mariju. Čime ju je osvojio?

- Nije ona samo pjesnikinja, ona je diplomirani pravnik, kantautorica, kompozitor i tekstopisac, koja upravo objavljuje svoj kantautorski album. Nismo se trebali osvajati; bili smo si od početka suđeni - govori glazbenik čija su djeca naslijedila njegov veliki glazbeni talent.

- Sin Marko je u glazbi, ali ne kao pjevač, nego kao jedan od vodećih DJ-a u Sloveniji, gdje živi i radi, a kći Maša prekrasno pjeva, ali je povučena, i bavi se turizmom - kaže Zlatko Pejaković.

Izdvajamo