Svoju bi biografiju Zdenek mogao ukoričiti i bio bi to svjetski bestseler. Ovaj šezdesetogodišnjak već četrdeset godina jedri hrvatskim morem, a jedrio je i svjetskim, od Karipskog do Sjevernog. Zadnjih dvadeset stalni je gost trogirske ACI marine i za ovdašnje osoblje gotovo pa dio obitelji. Glasno ga pozdravljaju iz daljine kad ga spaze i ne propuštaju upitati kako napreduju radovi. On im malo na hrvatskom, a malo na češkom odgovara da je skoro pa gotov. Tamo smo ga i pronašli, na brodu Arkona koji upravo gradi. Hrpimice razbacani dijelovi su posvuda, žice vire ispod dasaka. Unutrašnjost je prepuna nacrta i knjiga o brodskoj mehanici, a na drveni je sanduk u kutu, jedva metar i pol dužine, prebacio madrac i na tome spava. Kreativni nered jednog stvaratelja, mislimo.
- Imam još dva tjedna da ga dovršim do kraja. Vraća mi se supruga, vidi li da brod još nije dovršen, loše mi se piše - otvoreno nam veli Zdenek.
Četiri godine restauracije
U radove na tom devet metara dugačkom i gotovo 30 godina starom brodu krenuo je prije četiri godine, nakon što je prodao 13,5 metara dugački Beneteau.
- Dosad sam promijenio osam brodova, a ovaj je cijelo vrijeme stajao u marini i propadao. Zaključio sam da mi ne treba novi i skupi brod, već da želim ovaj stari vratiti u prvotno stanje. Puno ljudi pita kako mi se to isplati, ali iznosi tu nisu bitni, to je životni stil - kaže i našali se da je ovaj brod puno manji od prethodnih pa barem neće morati zvati puno gostiju.
Nemirne naravi i dječačkog šarma, živahni Čeh okreće se palubom i pokazuje nam što je sve na brodu napravio, a što ga još čeka.
- Motor je unutra, kao što možete vidjeti. Prije je bio Farymann, ali sada sam stavio Volvo Penta. To je odličan motor - priča. Agregat i propeler stavio je prošle godine, a nedavno je promijenio ispuh i prebojao cijeli interijer. Prije nego što se supruga vrati, mora još srediti brodsku elektroniku. Budući da je električar po struci, a u rodnoj Češkoj vodi i uspješnu tvrtku za servis trafostanica, brodske instalacije ne predstavljaju mu zahtjevan zadatak. Poziva nas unutra i pokazuje malu crnu napravu, objašnjavajući da je to Navitex, čitač vremenske prognoze koji upravo montira.
- Većina nautičara sluša radio i tako se informira o prognozi. No, što ako propustiš izvještaj? Zato se ja pouzdajem u zastarjelu tehnologiju. Na Navitexu možeš vidjeti prognozu u svakom trenutku - objašnjava iskusni moreplovac.
Vreće pune dolara
Međutim, brodovi nisu jedino što ga zanima u Hrvatskoj. Budući da je jednom nogom već u mirovini, a tvrtku u Češkoj prepustio je sinu, okrenuo se nekretninama. Poduzetan i agilan, kakav jest, Zdenek je napravio web stranicu, “nemovitosti v Chorvatsku”, odnosno “nekretnine u Hrvatskoj” preko koje zemljake pokušava dovući u Dalmaciju, a kao posrednik nešto i zaraditi. Mami ih ljepotom otoka i Makarskom rivijerom, ali i čistoćom mora za koju kaže da je najčišća od svih dvanaest mediteranskih zemalja. Automobili su još jedna njegova velika strast. Ne srami se priznati da si je kao pravi muškarac u srednjim godinama nedavno napokon priuštio pravu jurilicu, BMW Z4, kabrio. Oduvijek je bio ovisnik o vozilima, prisjeća se. Bilo koje vrste. BMW je bio i prvi automobil koji je kupio još kao tinejdžer. Vidjevši da mu vožnja i brzina čine užitak, otac mu je kupio Formulu 3. Malo je nedostajalo da postane profesionalni vozač, ali staze i asfalt su mu brzo dosadili, priča, pa se okrenuo moru. Prvi je brod kupio sa sedamnaest godina, bio je to jednostavni njemački ponton. Upisao se u jedriličarski klub, a kada je stasao u mladića, tamo 1978. godine, okušao se na Polonez kupu, regati na Baltičkome moru. Bio je jedini Čeh jedriličar uz slavnog Richarda Konkolskog, legendarnog češkog nautičara. Polonez kup pravi je test vještine i izdržljivosti, a do danas to je jedno od najzahtjevnijih regatnih natjecanja. Ni desetljeće poslije, 1986. godine, Zdenek je stvorio reputaciju spretnog i iskusnog nautičara te je dobio priliku biti član posade na brodu kojim je posljednji predsjednik SSSR-a Mihail Gorbačov plovio na epohalni sastanak s američkim predsjednikom Ronaldom Reaganom na Island. Slabo se prisjeća Zdenek političkih okolnosti poznatog samita u Reykjaviku koji je trebao donijeti konačno razrješenje pitanja nuklearnog oružja. Ali, dobro je zapamtio licemjerje ondašnjih “pravovjernih” komunista. Iako je islandski sastanak Gorbačova i Reagana ostao zapamćen po tome što je propao u posljednjem trenutku, priča Zdenek, ruska visoka delegacija iz Reykjavika u Moskvu nije se vratila pokisla i ojađena, nego s vrećama punima novca, i to dolara.
- Komunisti su nam davali novac, hrpe dolara, a mi nismo znali gdje bismo s tim. Skrivali smo ih po brodskim rupama, ispod dasaka - prisjeća se Zdenek odmahujući glavom.
Odakle vreće dolara uvjerenim komunistima i zašto je sastanak u zadnjem času propao, pitamo, nadajući se napetom obratu kao u kakvom špijunskom romanu. No, Zdenek nije znao reći, a možda nije ni htio. Njegovo je bilo da pazi na more, veli. Samo ga to i zanima.