Domagoj Vida dugo je čekao svoj vrhunac sreće u reprezentativnom dresu. I dočekao ga je u najboljem mogućem trenutku za aktualnu generaciju “vatrenih”.
Protiv Rusa je naplatio sve frustracije koje nosi još iz Francuske i nesretnog dvoboja s Portugalom kada je tri puta na svojoj glavi imao “match winner”, ali toga dana Domo nije bio poput nekada svoga oca Rudike, nebeskog skakača i vrhunskog strijelca, najčešće glavom. Kao da se čuvao za Soči i Ruse. Vidin udarac glavom na vodstvo Hrvatske protiv Rusa bio je više od gola. Bio je to trenutak spoznaje da je ova generacija napokon neprijepornom talentu dodala i karakter, i premda taj gol nije bio pobjedonosni, on je bio velika nagrada i Domagoju i njegovim suigračima za sve što su pokazali u Rusiji. A, kada je još u raspucavanju...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....