Pred nama je vjerojatno najtoplija godina otkad se kontinuirano mjeri temperatura zraka, dramatično je upozorenje koje je krajem 2018. odaslano iz britanskog Met Officea. Ta ugledna institucija prognozira kako će 2019. godine prosječna globalna temperatura zraka biti 1,1 Celzijev stupanj viša u odnosu na predindustrijsko razdoblje, a taj se porast pripisuje nastavku trenda globalnog zatopljenja.
Prema podacima Svjetske meteorološke organizacije (WMO), 20 najtoplijih godina u povijesti mjerenja zabilježeno je u protekle 22 godine, a 2018. četvrta je najtoplija nakon 2016., 2015. i 2017. godine. No, iduće godine očekuje se dodatno zatopljenje koje potiče El Niño (španjolski, mali dječak).
Poljoprivreda i ribarstvo
- El Niño je prirodna klimatska varijacija do koje dolazi izmjenom energije između oceana i atmosfere na području Tihog oceana. Očituje se kao povećanje temperature površine oceana koje onda djeluje na atmosferu. Vjerojatno je da će ovo učiniti 2019. godinu topliju od 2018. na globalnoj razini. Istodobno će se efekti El Niña osjetiti lokalno u poljoprivrednim i ribolovnim aktivnostima na obalama Tihog oceana - pojasnio je dr. Ivan Güttler, klimatolog iz Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ). Naglasio je kako se na Geofizičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta (PMF) već dulji niz godina istražuju utjecaji El Niña i La Niñe (španjolski, mala djevojčica, a dobila je to ime jer su njezine posljedice suprotne onima El Niña) na Europu. - Iako su relativno manjeg intenziteta, oni mogu pridonijeti varijabilnosti u količini oborine i na našim područjima - naglasio je Güttler.
U svakom slučaju, čovječanstvo će se 2019. godine suočiti s nizom ekstremnih vremenskih događaja, kojih nije manjkalo ni u proteklih 12 mjeseci. Godina pred nama svakako je važna za provođenje Pariškog klimatskog sporazuma, najsveobuhvatnijeg međunarodnog dogovora u borbi protiv globalnog zagrijavanja. Sporazum, koji je donesen u Parizu 2015. godine, postavio je kao cilj da se poduzmu sve raspoložive mjere kako bi se razina porasta globalne temperature do kraja 21. stoljeća zadržala ispod dva Celzijeva stupnja, s tim da treba težiti porastu od 1,5 stupnjeva. No, u listopadu ove godine Međuvladin panel za klimatske promjene (IPCC) objavio je izvještaj u kojem upozorava da ćemo porast temperature od 1,5 Celzijevih stupnjeva tijekom 21. stoljeća izbjeći ako tijekom 12 godina emisije ugljičnog dioksida smanjimo za 45 posto u odnosu na 2010. godinu. Na nedavnoj UN-ovoj klimatskoj konferenciji (COP 24) u poljskom gradu Katowicama donesen je tzv. Rule Book, priručnik za korištenje Pariškog sporazuma u realnosti kako bi se taj važni međunarodni sporazum mogao početi provoditi u praksi.
“Upute za uporabu” Pariškog sporazuma na 156 stranica pripremane su tri godine, a dovršene su tijekom 14 dana i noći teških pregovora u Katowicama. One određuju načine praćenja djelovanja pojedinih zemalja, pri čemu je zemljama u razvoju ostavljena mogućnost fleksibilnijeg pristupa. Neke države i skupine za zaštitu okoliša kritizirale su konačni tekst jer nije dovoljno ambiciozan u smanjenju emisije stakleničkih plinova kako bi se dovoljno ograničilo rast temperatura.
I Hrvatska je na udaru
- Imam dvojake stavove prema tzv. COP konferencijama općenito. Ovo je jedini mehanizam unutar kojega se na globalnoj razini raspravljaju i dogovaraju rješenja, i to na demokratski način unutar kojega sudjeluju države te ostale razine upravljanja i zainteresirane skupine. Rješavanje izvora klimatskih promjena, koje trenutačno vode dubokim preinakama u funkcioniranju klimatskog sustava, traži 100-postotni angažman svih UN-ovih članica. Ovo je vrlo specifična situacija i razlog za zabrinutost jer ostajemo s lošim i nepotpunim rješenjima kada globalna zajednica pristupa puno manjim problemima - rekao je Güttler koji COP 24 ipak smatra napretkom. - Naravno da je korak unaprijed kada vidimo da rastu planirana sredstva za financiranje aktivnosti prilagodbe i ublažavanja koja će biti dostupna zemljama u razvoju. Iako je riječ o iznosima na razini 100 milijardi dolara, moramo biti duboko svjesni da su puno veći različiti izravni i neizravni izvori subvencija država prema aktivnostima u eksploataciji fosilnih goriva - dodao je Güttler.
Znanstvenici su krajem ove godine sa zabrinutošću konstatirali da je, nakon tri godine stagnacije, emisija ugljikova dioksida 2017. i 2018. porasla, što je posljedica rastućih gospodarskih i infrastrukturnih aktivnosti u nekim zemljama, primjerice Indiji i Kini. No, ima zemalja koje bilježe gospodarski rast, ali ne povećavaju emisije. Kako bismo zauzdali opasne klimatske promjene, gospodarski razvoj bez rasta emisija stakleničkih plinova mora postati globalni trend.
- Zapravo moramo vidjeti bitne pomake gotovo na tjednoj razini. U ovom trenutku nisu regulirani svi procesi koji će upravljati Pariškim sporazumom. Moja stručna pozadina je geofizika, tj. klimatologija, te mi je svijet tzv. klimatske diplomacije i pravnih procesa vezanih za ublažavanje i prilagodbu ponekad nejasan.
Naše emisije ugljičnog dioksida, najvažnijeg stakleničkog plina, na razinama su od gotovo 40 milijardi tona na godišnjoj razini, i to s trendom porasta! - upozorio je Güttler. - Moramo vidjeti jasno smanjenje ovih iznosa već u 2019. godini. To će biti glavna mjera uspješnosti zajedničkog rješavanja problema klimatskih promjena. Nadam se da ćemo i u Hrvatskoj, neovisno o globalnim i EU procesima, ubrzati pripreme za prilagodbu na klimatske promjene koje ne možemo izbjeći u sljedećim desetljećima - zaključio je Ivan Güttler.