POZITIVNI UČINCI

DRUGA STRANA PANDEMIJE Došlo je do pada emisija i zagađenosti zraka, a ojačala je solidarnost među ljudima

 Ilustracija / Getty Images
 

Nije svako zlo za zlo, kaže stara izreka. Mnogo puta potvrđena, ta se narodna mudrost može primijeniti i na pandemiju koronavirusa. Iako je nova bolest COVID-19 odnijela brojne živote diljem svijeta i paralizirala gospodarstvo, što je milijune ljudi dovelo na rub egzistencije, vide se i neki pozitivni učinci. Mnogi od njih su vjerojatno kratkotrajni, no naziru se i dugotrajne pozitivne promjene. U Zoomu se osvrćemo na neke od pozitivnih posljedica pandemije Covida-10.

Pad emisija i čistiji zrak

Najveći učinak pandemije vidi se u zaštiti okoliša. U Kini, izvorištu nove bolesti i najvećem svjetskom emiteru ugljikova dioksida, drakonske mjere koje je poduzela vlada odrazile su se na pad emisija. Prema studiji Carbon Briefa, britanskog web portala fokusiranog na praćenje klimatskih promjena, u Kini je tijekom proteklih mjeseci došlo do 25-postotnog smanjenja emisija, pri čemu se potrošnja ugljena smanjila za 40 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Slični učinci u smanjenju emisija sad se opažaju i na Zapadu. Kad je kineska vlada uvela stroge mjere ograničenja kretanja radi suzbijanja epidemije koronavirusa u višemilijunskim kineskim gradovima, zabilježen je pad dušikova dioksida, koji može prouzročiti respiratorne probleme i rak.

Nadalje, snimke satelita Sentinel-5 Europske svemirske agencije (ESA) pokazuju da je u razdoblju od 5. do 25. ožujka u velikim gradovima, uključujući Bruxelles, Pariz, Madrid, Milano i Frankfurt, zabilježeno smanjenje prosječne razine dušikova dioksida u usporedbi s istim razdobljem godinu prije. To se poklapa s uvođenjem mjera ograničenja cestovnog prometa, najvećeg izvora dušikova dioksida, i smanjenjem proizvodnje u tvornicama, koje ispuštaju štetne plinove, u velikom broju europskih zemalja zbog pandemije koronavirusa. Prema podacima Europske agencije za okoliš (EEA), zagađeni zrak uzrok je oko 400 tisuća preuranjenih smrti svake godine na Starom kontinentu.

Spas za pangoline

Dok naš nevidljivi, ali lukavi i opasni neprijatelj, virus SARS-CoV-2, nije počeo haračiti globusom, malo tko na Zapadu čuo je za pangoline ili ljuskavce. Riječ je o ugroženoj vrsti sisavaca koja živi u Africi i jugoistočnoj Aziji. Njihovo je meso u Kini delikatesa, a ljuske sastavni dio drevne kineske medicine. Pangolinske ljuske sastojci su gotovo 500 recepata tradicionalne kineske medicine, od kojih su mnogi stari stoljećima.

Genetske analize koronavirusa pokazale su da se sekvenca RNK novog virusa 96 posto poklapa s onom poznatog koronavirusa voćnih šišmiša te 86 do 92 posto s koronavirusom izoliranim iz ljuskavca. Stoga je prijenos mutiranog virusa sa životinja na ljude, pri čemu su šišmiši bili rezervoar, a pangolini vektor u tom transferu, najvjerojatniji uzrok pojave nove bolesti. Izvorištem virusa COVID-19 smatra se “mokra tržnica” Huanan u Wuhanu gdje se na skučenom prostoru prodaju morski plodovi te brojne - žive i mrtve - divlje životinje, uključujući i pangoline, iako su oni zakonski zaštićeni.

Stoga je Kina u veljači odlučila potpuno i odmah zabraniti prodaju i konzumiranje divljih životinja, što je odluka koju su pozdravile ekološke organizacije. Sličan je korak Kina napravila i 2003. godine tijekom epidemije SARS-a (teški akutni respiratorni sindrom), ali on nije potrajao. Ovaj je put zabrana trajna.

Peremo ruke

Dok tisuće znanstvenika diljem svijeta tragaju za učinkovitim lijekovima i cjepivom protiv Covida-19, u borbi s virusom imamo staro, jednostavno i učinkovito sredstvo: pranje ruku.

“Perite ruke! Perite ruke barem 20 do 30 sekundi! Perite ruke jer čiste ruke umanjuju mogućnost zaraze, uključujući i prenošenje koronavirusa”, tjednima nam poručuju znanstvenici, liječnici, političari i brojne slavne osobe koje u promotivnim videima pokazuju kako pravilno oprati ruke.

Iako nam se čini prirodnom navikom, pranje ruku i održavanje osobne higijene civilizacijska je norma novijeg datuma jer se prakticira tek posljednjih 150-170 godina. Mnogi stručnjaci ističu kako je pranje ruku spasilo više života nego antibiotici, a od presudne je važnosti i za sprečavanje širenja virusa SARS-CoV-2 kod kojega je kapljični put jedan od glavnih načina prijenosa. Kad se zaraženi zakašlje, izbačene kapljice mogu sletjeti na drugu osobu ili na površinu koju često dodirujemo, poput kvake na vratima, sjedala i rukohvata u tramvajima ili autobusima.

Virus se, također, može prenijeti rukovanjem sa zaraženom osobom. Nakon toga kratko je putovanje virusa od ruke do glave. Znanstvenici procjenjuju da ljudi u prosjeku dodiruju lice 20 puta na sat, a oko 44 posto tih dodira uključuje oči, usta i nos, što su neki od najbržih puteva na koji virus ulazi u unutrašnjost tijela. Zanimljivo je da je inzistiranje na pranju ruku u nekim zemljama dovelo do pada oboljelih od gripe. Tako je do početka ožujka Japan zabilježio 7,21 milijun slučajeva gripe, što je puno manje nego prethodnih godina (primjerice, 2017./2018. rekordnih 21,04 milijuna).

Utišani 'antivakseri'

Posljednjih smo godina u svijetu, ali i u Hrvatskoj svjedočili rastu pokreta protiv cijepljenja. Zbog sve većeg broja antivakcinalista procijepljenost protiv ospica pala je u mnogim zemljama pa je 2018. godine od te zarazne bolesti umrlo 140.000 ljudi u svijetu.

No pojava Covida-19 natjerala je mnoge ljude da promijene stav, što pokazuju i ankete u nekim zemljama koje je proveo VCP (Vaccine Confidence Project), istraživačka platforma Londonske škole za higijenu i tropsku medicinu. Tako bi u Francuskoj, u kojoj je anketa za 2018. godinu pokazala da svaka treća osoba cjepiva ne smatra sigurnim, samo 18 posto ispitanika sad odbilo cjepivo protiv koronavirusa. Anketa VCP-ja u Australiji je pokazala kako bi samo sedam posto ljudi odbilo cjepivo protiv Covida-19, dok bi u Velikoj Britaniji i Austriji to učinilo pet posto ljudi.

“Ako bi cjepivo bilo dostupno sutra, svi bi skočili da ga dobiju”, rekao je za Reuters Laurent-Henri Vignaud, povjesničar znanosti sa Sveučilišta Burgundija u Dijonu.

Jačanje javnog zdravstva

Iznenadna pojava nove zarazne bolesti zatekla je nepripremljenu većinu zemalja svijeta. Kina je nakon početnog zataškavanja slučajeva Covida-19 poduzela dosad neviđene mjere da zauzda širenje koronavirusa, a vrlo uspješne su bile i zemlje poput Singapura, Hong Konga i Tajvana, koje imaju gorko iskustvo s epidemijom SARS-a 2003. godine te Južna Koreja koja se 2015. suočila s izbijanjem MERS-a. I odgovor naše zemlje na COVID-19 bio je dobar zahvaljujući tradiciji javnog zdravstva od vremena Andrije Štampara (1888. - 1958.), jednog od utemeljitelja Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).

Rast solidarnosti među ljudima

Mnogi su bogati i slavni, od Angeline Jolie i Rogera Federera do Donatelle Versace i Lady Gage, u pandemiji iskazali solidarnost te donirali značajna sredstva za borbu protiv koronavirusa. No solidarnost je vidljiva i među običnim ljudima, o čemu izvještavamo svakodnevno u Jutarnjem listu. Mnogi su se ljudi putem društvenih mreža organizirali kako bi pomogli starijima i nemoćnima, a mjere socijalne distance dovele su do snažne online komunikacije među svima nama. “Ništa ljude ne vezuje tako kao zajednički i sretno proživljena nesreća”, ustvrdio je davno švicarski liječnik Johann Heinrich Pestalozzi (1746. - 1827.). O istinitosti njegovih riječi svjedočimo ovih tjedana.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. lipanj 2022 19:19