London 1696. godine. Engleska je u skupom ratu s Francuskom i pred ekonomskim kolapsom zbog novčarske krize. Više od dvadeset posto kovanica bilo je krivotvoreno, a tek pola preostalih kovanica imalo je ispravnu težinu zbog naširoko rasprostranjene prakse izrezivanja djelića kovanica. Strane su zemlje odbijale primiti britanske kovanice. Nitko nije plaćao niti primao novac. No, tada na scenu stupa slavni fizičar Isaac Newton (1642. - 1717.), koji najprije postaje nadzornik, a zatim upravitelj Kraljevske kovnice novca, rješava financijsku krizu te se, u maniri najboljeg detektiva, obračunava s poznatim krivotvoriteljem Williamom Chalonerom. U Zoomu se bavimo detektivskom epizodom iz života jednog od najpoznatijih znanstvenika u povijesti.
Kako je Newton postao upravitelj Kraljevske kovnice novca?
U svom slavnom djelu “Philosophiae Naturalis Principia Mathematica”, objavljenom 1687. godine, Isaac Newton formulirao je zakone gibanja i opći zakon gravitacije te tako postavio temelje moderne fizike. No, nakon objave toga djela posvetio se alkemiji i na nju utrošio više vremena nego na fiziku. Bio je član niza tajnih društava u kojima se pisalo u šiframa, a pripadnici su se oslovljavali kodnim imenima. No, neuspjeh u Newtonovim alkemijskim nastojanjima da dođe do kamena mudraca bio je, prema mišljenju nekih njegovih biografa, okidač za njegov vrlo ozbiljan živčani slom. Njegovi prijatelji bili su zabrinuti za njegovo zdravlje, no veliki fizičar se oporavio. Ubrzo nakon oporavka, Newton je prihvatio ponudu svojeg učenika Charlesa Montaguea, grofa od Halifaxa i ministra financija koji mu je ponudio posao nadzornika Kraljevske kovnice novca u Londonu. Newton je zatim napustio svoj dugogodišnji dom u Cambridgeu te se 1696. godine preselio u London. No, posao nadzornika Kraljevske kovnice bio je sve samo ne sinekura.
Engleska je na kraju 17. stoljeća bila preplavljena srebrnim kovanicama nepotpune težine te lažnim novcem, a uzrok toga djelomično je bila primitivna tehnika kovanja novca. Kovina se rezala škarama, komadi novca zaokruživali su se ručnim čekićem te se rukom udarao i žig. Iako su se falsifikatori kažnjavali vješanjem, krivotvorenje je bilo unosan i raširen posao.
Kako je Newton postao detektiv?
Da bi uveo red, Parlament je donio odluku o kovanju novog srebrnog novca. Kad je Newton u ožujku 1696. godine preuzeo svoj ured u Londonskom tornju (Tower of London), odmah je započeo s provođenjem parlamentarne odluke o kovanju novog srebrnog novca. U to doba u Toweru je bilo deset peći u kojima se pretapao stari novac te je tri godine iskovano oko sedam milijuna funti (dvostruko više nego u proteklih 30 godina), a Isaac Newton promaknut je na mjesto upravitelja Kraljevske kovnice novca. Krivotvorenje novca je proglašeno veleizdajom, a Newton je u maniri “Prljavog Harryja iz 17. stoljeća” proganjao kriminalce po londonskim krčmama i zatvorima. Organizirao je svoju mrežu doušnika, kojima je redovito isplaćivao honorare, te je od 1696. do 1699. godine doušnicima isplatio svotu koja je debelo premašivala njegovu godišnju plaću. U Londonu toga doba cvjetala je korupcija, pa su protiv Newtona stizale prijave, pokušavali su ga maknuti s pozicije i nudili mu mito. No, bio je nepotkupljiv. Zahvaljujući svojim detektivskim sklonostima, Newton je sa suradnicima uhvatio 27 krivotvoritelja. No, bio je svjestan da su svi oni beznačajni prema Williamu Chaloneru.
Tko je bio William Chaloner?
Rođen 1650. godine u siromašnoj tkalačkoj obitelji u Warwickshireu, William Chaloner je u potrazi za boljim životom 1680. godine došao u London, gdje se bavio raznim poslovima, uključujući prodaju jeftinih džepnih satova. Oženio se i dobio sedmero djece, a preokret u njegovu životu nastupio je krajem 1690. godine, kada se najprije skromno, a zatim beskrupulozno posvetio krivotvorenju novca. U Londonu je u to doba djelovalo više bandi krivotvoritelja novca, među kojima su bile i žene. Jedna od njih, Joan Porter, postala je ljubavnica Williama Chalonera koji se u međuvremenu jako obogatio. Procjenjuje se da je iskovao lažnog novca u današnjoj vrijednosti od oko četiri milijuna funti. Chaloner je zatim ostavio ženu i djecu te se s Joan preselio u raskošno uređenu kuću u elitnoj četvrti Knightsbridge. Chaloner je u knjizi “Newton and the Counterfeiter” (Newton i krivotvoritelj) znanstvenog novinara Thomasa Levensona opisan kao genijalni kriminalni um.
Korumpirana porota
Kad mu se Newton našao na putu, William Chaloner ga je javno optužio za nesposobnost i ponudio svoju pomoć Kraljevskoj kovnici novca. Parlament je nasjeo i dozvolio Chaloneru da preispita “tajnu” mašinerije u kovnici. No, Newton je to odbio i odlučno se bacio na prikupljanje mreže dokaza u koju će namamiti Chalonera. Prvi je put uhitio Chalonera zbog krivotvorenja u rujnu 1697. godine i zatvorio ga u zatvor Newgate. Pažljivo je pripremio niz dokaza protiv krivotvoritelja koji je izveden pred Sud krajem 1697. godine. No, porota je oslobodila Chalonera zbog nedostatka dokaza. Isaac Newton bio je šokiran odlukom, no onda je spoznao da je porota bila korumpirana te mu je preostalo jedino da čeka novu priliku da se obračuna s Chalonerom. Ponovno ga je uhitio u listopadu 1698. godine, prikupivši mnogo uvjerljivije dokaze na temelju svjedočenja osam ključnih svjedoka, od kojih su neki bivši partneri u zločinu. Postojale su dvije optužnice: jedna za kovanje francuskih pištolja 1692. godine i druga za krivotvorenje novca 1698. godine.
Konačni obračun
Chaloner je ponovno strpan u zatvor Newgate (taj je zatvor postojao čak 800 godina, od 1188. do 1902. godine). Ovaj put su mu uvedene stroge mjere pa ga je mogao posjećivati samo sin. Newton je, zatim, u tamnici mijenjao doušnike ne bi li od Chalonera izvukao ključne dokaze. To mu je naposljetku i pošlo za rukom kad je u zatvorsku ćeliju strpao bivšeg Chalonoreva suradnika. Dok je čekao suđenje, Chaloner se najprije pravio da je lud, a zatim je Newtonu napisao pismo s molbom za pomilovanje. No, Newton je bio neumoljiv te je William Chaloner izveden pred sud 3. ožujka 1699. godine. Postupak protiv njega okončan je već za dva dana. Poučen iskustvom iz ranijeg procesa protiv Chalonera, Newton se pobrinuo da ovaj put porota ne bude korumpirana. William Chaloner osuđen je na smrt vješanjem te je obješen 16. ožujka 1699. godine.
Isaac Newton ostao je do kraja života na čelu upravitelja Kraljevske kovnice novca, ali je nakon uspjeha u obračunu s krivotvoriteljima u svoj ured u Toweru dolazio samo jednom tjedno. Posvetio se drugim interesima, pa je tako 1703. godine postao predsjednik Kraljevskog društva (Royal Society), britanske akademije znanosti. Kraljica Anna ga je 1705. godine odlikovala viteškom titulom te je nakon Francisa Bacona postao drugi znanstvenik kojem je ukazana takva čast. No, godinama prije smrti jedan od najbriljantnijih umova u povijesti ponašao se na hirovit i tako ekscentričan način da su mnogi mislili da je poludio. Isaac Newton umro je u snu u Londonu 31. ožujka 1727., doživjevši 85 godina, što je za to doba bila ekstremna starost. Pokopan je u Westminsterskoj opatiji.