CRNA BUDUĆNOST

Istaknuti hrvatski klimatolog o tome što nas očekuje: ‘Želite kupiti kuću? Imam jedan savjet‘

 Marko Miscevic/Cropix
Dr. Ivan Güttler iz DHMZ-a, jedan od najistaknutijih i medijski najeksponiranijih hrvatskih klimatologa mlađe generacije, za Nedjeljni govori o klimatskim promjenama

Jedan za drugim od sredine lipnja u Hrvatskoj se nižu toplinski valovi. No, naši maksimalci od 37 ili 38 Celzijevih stupnjeva prava su sitnica prema paklenim vrućinama u SAD-u i Kanadi, gdje je na nekim mjestima izmjereno i 46 Celzijevaca. Istodobno, neke su se zemlje Zapadne Europe nedavno suočile s poplavama biblijskih razmjera koje su odnijele živote više od 200 ljudi. Nažalost, idućih godina i desetljeća suočit ćemo se sa sve više vremenskih ekstrema, poručuju klimatolozi okupljeni u Međuvladinu panelu za klimatske promjene (IPCC). Ta respektabilna UN-ova organizacija, nagrađena 2007. godine Nobelovom nagradom za mir, 26. srpnja sazvala je dvotjedni sastanak koji će 9. kolovoza rezultirati objavom novog IPCC-jeva klimatskog izvješća. Dok klimatolozi usklađuju točku po točku izvješća, mediji diljem svijeta propituju koliko ono donosi loših vijesti. Stoga smo za Nedjeljni Jutarnji razgovarali s dr. Ivanom Güttlerom iz Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ), jednim od najistaknutijih i medijski najeksponiranijih hrvatskih klimatologa mlađe generacije.

- To je šesto IPCC-jevo izvješće. Ona se najčešće dijele u tri skupine. Prva je standardni pregled klimatskog sustava iz perspektive što je izmjereno u atmosferi, oceanima itd. te kakve su projekcije do kraja 21. stoljeća i dalje. Druga dva izvješća, koja očekujemo u ljeto 2022. godine, više se bave time kako ublažiti klimatske promjene i gdje im se možemo prilagoditi. IPCC svakih šest- sedam godina objavljuje takav pregled literature, a na tome rade znanstvenici, dominantno volonteri koji u to ulažu puno vremena. Što se tiče naznaka ovog izvješća, nemamo iznenađenja, situacija je ozbiljna kao što smo znali i prije 10 godina. Nažalost, emisije i koncentracije stakleničkih plinova i dalje rastu, što onda vidimo kao porast temperature zraka i oceana - rekao je dr. Ivan Güttler.

U petom IPCC-jevu izvješću objavljenom 2013. godine znanstvenici su zaključili sa 95-postotnom sigurnošću da je globalno zagrijavanje rezultat ljudske aktivnosti, posebno nakon 1950. godine. - Kako IPCC-jeva izvješća napreduju od 1990-ih dosad, tako smo sve sigurniji da je u rastu temperature zraka i oceana utjecaj zagrijavanja zbog korištenja fosilnih goriva gotovo siguran. Kad se gleda globalna srednja temperatura zraka u posljednjih 150 godina, porast je oko 1,2 Celzijeva stupnja. Kad se gleda samo kopno, tu smo već prešli zagrijavanje od 1,5 Celzijevih stupnjeva. Tlo se zagrijava brže od oceana koji imaju veliki toplinski kapacitet pa se višak energije bolje pomiješa s ostatkom oceana. Ove godine obilježavamo 160 godina kako se kontinuirano mjeri temperatura zraka na lokaciji Grič te se pokazuje da se Zagreb u tih 160 godina zagrijao za oko 1, 1 Celzijev stupanj - rekao je Güttler.

Naš sugovornik objasnio je kako neki događaj pripisujemo klimatskim promjenama.

- Prije desetak godina procedura bi bila ovakva: dogodi se neki vremenski ekstrem, znanstvenici analiziraju mjerenja, pokušaju to modelirati, napišu znanstveni rad ili izvješće pa to ide na recenziju, što potraje dvije-tri godine. To znači da smo tek nakon dvije ili tri godine doznali koliko je neki vremenski ekstrem bio povezan s klimatskim promjenama. U međuvremenu se razvila jedna podgrana klimatologije koja koristi metode koje su već davno poznate, ali se pokušava ubrzati postupak objave podataka. Koliko se to sada ubrzalo, najbolje se vidi na primjeru toplinskog vala u SAD-u i Kanadi, gdje je u Vancouveru, koji je vrlo blizu geografskoj širini Zagreba, izmjereno čak 46 Celzijevih stupnjeva. Skupina britanskih, njemačkih i nizozemskih klimatologa došla je relativno brzo do zaključka da je zbog klimatskih promjena povećana vjerojatnost toga događaja za 150. Ista ta ekipa stručnjaka sad analizira oborinski ekstrem u Njemačkoj i njihove prve procjene bit će poznate do sredine kolovoza. Moći će pružiti znanstveno pouzdanu procjenu jesu li klimatske promjene pridonijele ovom vremenskom ekstremu. Već nakon tih obilnih kiša i poplava razgovarao sam s jednim kolegom iz Luksemburga koji mi je potvrdio da je u samom gradu izmjerena najveća količina dnevne oborine od 1854. godine - rekao je Güttler.

image
Marko Miscevic/Cropix

Naglašava da se za više od 90 posto temperaturnih ekstrema može naći signal ljudskog utjecaja zbog gorenja plina, nafte i ugljena, zbog akumulacije ugljikova dioksida u atmosferi. - Ti topli ekstremi su sve češći, dulje traju i zahvaćaju veće područje. S druge strane, učestalost hladnih ekstrema se smanjuje. No, kod oborinskih događaja, pa i nekih situacija sa sušom, ljudski se utjecaj može naći u 60-70 posto situacija. Oborina je zahtjevnija varijabla i za motrenje i za simuliranje, jer je prirodna varijabilnost puno veća. Primjerice, za Zagreb možemo pratiti godišnje količine oborine u dugom periodu, ali tu se ne vidi tako jasan trend kao u slučaju temperature. Teško je razdvojiti prirodnu varijabilnost od ljudskog utjecaja - istaknuo je Güttler.

U petom IPCC-jevu izvještaju predviđa se porast globalne temperature do kraja 21. stoljeća u rasponu od 1,5 do 4,5 Celzijevih stupnjeva. Na povijesnoj Klimatskoj konferenciji u Parizu 2015. godine svjetski lideri, među kojima i tadašnji američki predsjednik Barack Obama, dogovorili su se da će poduzeti mjere kako bi se razina porasta globalne temperature do kraja 21. stoljeća zadržala ispod dva Celzijeva stupnja, s time da treba težiti porastu od 1,5 stupnjeva. No, u jesen 2018. godine IPCC je objavio izvještaj u kojem je upozorio da ćemo famoznu granicu od 1,5 Celzijevaca prijeći već nakon 2030. godine, što će se katastrofalno odraziti na male pacifičke države, kao što su Fidži, Tonga, Maldivi itd. - Bit će ugroženi i dijelovi Jugoistočne Azije koji su najgušće naseljeni, sliv Nila, ali i Florida. Da sam Amerikanac, ne bih kupovao nekretninu na Floridi jer je to nisko područje teško branjivo od rasta razine mora - rekao je Güttler. Naglašava da je temperaturni cilj od 1,5, odnosno dva Celzijeva stupnja, tek treći korak u borbi protiv globalnog zagrijavanja. - Nama je prvi korak smanjiti emisije ugljikova dioksida i drugih stakleničkih plinova, kao što su metan, didušikov oksid itd. Od svih tih emisija, a riječ je oko 50 milijardi tona godišnje, više od 50 posto se akumulira u atmosferi, a ostatak povuku oceani i biosfera, odnosno šume, bakterije, fitoplanktoni. Drugi korak je smanjenje koncentracije ugljikova dioksida u atmosferi. Sad idemo prema 420 molekula ugljikova dioksida na milijun molekula suhog zraka. Možda se to laicima ne čini zabrinjavajuće, pa često radim analogije s RH i Saborom. Imamo četiri milijuna stanovnika i 150 zastupnika u Saboru: njih je malo, ali imaju veliki utjecaj na društvo. Tako je i s ugljikovim dioksidom u atmosferi: nije bitan samo broj molekula, nego njihova učinkovitost. Tek u trećem koraku imamo porast temperature: svaka dodatna molekula ugljikova dioksida vraća dugovalno, tj. toplinsko zračenje prema površini Zemlje. Kad je u prirodnoj ravnoteži cijeli sustav, to je dobro. Da nema prirodnog efekta staklenika, temperatura na površini Zemlje bila bi minus 18 Celzijevih stupnjeva - objasnio je Güttler.

Naglasio je da emisije i koncentracija ugljikova dioksida u atmosferi i dalje rastu pa raste i globalna temperatura. - Pandemija koronavirusa dovela je prošle godine do blagog pada od oko sedam posto u emisijama. No, to se nije projiciralo na koncentraciju ugljikova dioksida koja je rasla, iako nešto manje, ali opet preko dva dijela na milijun godišnje pa se zagrijavanje nastavilo. Procjene za 2021. su da će biti barem na razini 2019., dakle puno više nego 2020. godine. Kako bismo ostvarili cilj zagrijavanja od 1,5 Celzijev stupanj do kraja 21. stoljeća, bitno je smanjiti emisije. Cijeli trud zadnjih pedesetak godina i znanstvenika i aktivista i industrije i privatnog sektora, gdje ima sve više i više niskougljičnih komercijalnih rješenja, u najboljem je slučaju uspio usporiti porast emisije. Međutim, mi smo i dalje na putanji na kojoj emisije rastu. Sad je pitanje hoćemo li do 2030. godine moći doći barem na neku stagnaciju da nemamo porast u samim emisijama te hoće li u daljnjem razdoblju od dva, tri desetljeća te emisije krenuti prema neto nuli - ispričao je Güttler.

image
Marko Miscevic/Cropix

Problem s rezanjem emisija ugljikova dioksida i ostalih stakleničkih jesu i velike razlike između razvijenih i zemalja u razvoju. - Emisije SAD-a i EU koje su bile povijesno visoke, ipak padaju u ovom razdoblju. To nam ne treba olakšavati situaciju jer u puno zemalja svijeta dolazi do gospodarskog rasta, a oni opravdano imaju potrebu za energijom i hranom. Najbolje bi bilo da preskoče neke od tih fosilnih tehnologija, kao što smo imali u slučaju telekomunikacijskih tehnologija pa su sela i gradovi u Africi, Aziji i Južnoj Americi mogla odmah prijeći na mobilne uređaje a da prethodno nisu imali telefone. Takav je skok moguć i u energetici kako bi se usporio porast emisija - rekao je Güttler. Osvrnuli smo se i na simulacije klime za Hrvatsku u budućnosti. - Dosta se bavimo tom temom u posljednjih 20 godina na DHMZ-u i dugo se već zna da temperature rastu u svim dijelovima Hrvatske, otprilike za 0,3 do 0,4 Celzijeva stupnja u svakom desetljeću. U studiji 'Projekcija klime u Republici Hrvatskoj za 2040. godinu s pogledom na 2070. godinu' s visokom vjerojatnošću pokazali smo porast temperature u svim krajevima naše zemlje za oko 2,0 Celzijevih stupnjeva, pogotovo u ljetnoj sezoni - rekao je Güttler. Zanimljive su projekcije u količinama oborina. - U idućih nekoliko desetljeća možemo očekivati ozbiljno smanjenje ljetnih količina oborina. Već sada u mjerenjima postoje naznake da su nam ljeta sve suša. Smanjenje količine oborina u ljetnim mjesecima može ići i do 20 posto do druge polovice 21. stoljeća. Za neke aktivnosti je to prihvatljivo, a za neke predstavlja rizik. No, za vrijeme zimskog razdoblja postoji mogućnost porasta srednje količine oborine u sjevernoj Hrvatskoj. To povećanje oborina u zimskim mjesecima može ići i do 10 posto, a bilo bi više tekuće oborine, a manje snijega. No, bilo bi i dalje snijega. Kad se dogodi neki snježni dan, ljudi često pitaju kakvo je to globalno zagrijavanje. No, smanjuje se broj snježnih dana i količina snijeg- naglasio je Güttler.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. listopad 2021 00:24