Kada su u petak popodne u Novi Petruševac počeli stizati prvi kamioni s Gornjeg grada, bila je neobična gužva za ovaj dio Zagreba. U kamionima je vrijedna građa, mnogi od predmeta koji se prevoze proglašeni su zaštićenim kulturnim dobrom. Prevoze se, naime, u posebnim uvjetima, u zatvorenim sanducima, predmeti iz Hrvatskog prirodoslovnog muzeja.
Svaki pojedinačni sanduk nekolicina ljudi pažljivo iznosi iz kamiona i unosi u nove, za njih predviđene čuvaonice. Prva na redu za selidbu je Zbirka kukaca, koja inače broji 660 tisuća predmeta, a u pratnji je kustos te zbirke. No, s obzirom na količinu predmeta u čitavom muzeju, pred njima je golem posao.
Naime, čak milijun i pol predmeta seli se iz odavno pretijesne Demetrove ulice, stradale i u potresu, u svoj novi dom, u čuvaonice muzeja u Novom Petruševcu u koje je Grad Zagreb uložio petnaest milijuna kuna. Novi Petruševec nalazi se iza Radničke ceste. Uokolo novih depoa muzeja, vrijednih milijune kuna, su nekoliko obiteljskih kućica i jedna poveća zgrada, nekada je služila kao sportski dom, tako barem piše na njoj, danas je stambena.
Novi dom predmeta iz Prirodoslovnog muzeja prilagođen je osjetljivoj građi o kojoj muzej skrbi: idealna vlaga, temperatura, adekvatna rasvjeta te izolacija od prašine i štetnika. Na novoj su adresi i budući laboratoriji, prostori za prepariranje životinja, skladišta, knjižnice, teretni lift koji može primiti do tri tisuće kilograma, ali i hladnjače u kojima se temperatura po potrebi spušta i do četrdeset stupnjeva ispod nule. Trenutačno je, piše iznad vrata, minus osamnaest.
Zašto je potrebna takva hladnoća, objašnjava ravnateljica muzeja Tatjana Vlahović: "Ako se, primjerice, na cesti pronađe mrtav medvjed koji nam je važan za zbirku, prvo dolazi na ovu hladnoću, zatim ga se preparira". U laboratoriju će se, pak, obrađivati građa pristigla s terena, primjerice minerali koje kustosi pronađu, a budu im zanimljivi.
Posebna je prostorija predviđena za radioaktivne materijale, a posebna, pak, za opasan otpad. Koji je to otpad, pojašnjava Tatjana Vlahović: "Cijankalij koji se koristi za sakupljanje kukaca te alkohol i formaldehid u kojima su neke od prepariranih životinja".
Previđeni su i videooprema koja snima prostor, protuprovalni alarm, kao i posebne prostorije za zaštitare koji će u smjenama danonoćno boraviti na ovoj lokaciji kako bi čuvali vrijedan materijal. S obzirom na količinu materijala, ne čudi da su na društvenim stranicama Hrvatskog prirodoslovnog muzeja najavili premještanje muzejskog depoa, na sljedeći način: "Počela je najveća selidba muzeja u Hrvatskoj".
Ravnateljica Tatjana Vlahović, koja nas je i provela kroz prostor, nije krila svoje oduševljenje selidbom. Poprilično je to velik prostor, ima gotovo dvije tisuće kvadrata, tek koji kvadrat manje. Nekoć se predviđalo da kuća u kojoj se nalazimo bude tehnološki park, no taj se park nikada nije dogodio.
"Kad smo prostor preuzeli, bio je u lošem stanju, ali adaptacijom smo uspjeli napraviti čuvaonice kakve smo željeli", govori nam ravnateljica HPM-a. Hrvatski prirodoslovni muzej, smješten na Gornjem gradu, jedan je od onih muzeja koji su poprilično stradali u potresu. Potres, među ostalim, pamtimo i po prizorima razrušenih vitrina po podovima upravo iz ovog muzeja. No, slučajno se zapravo poklopilo da se selidba događa pola godine nakon potresa.
Ideja postoji od ranije: "Mi smo još 2016. godine prijavili muzej na dodjelu bespovratnih sredstava za projektiranje, odnosno rekonstrukciju novog muzeja, što smo i dobili. No, doslovce je nulti preduvjet bio da iselimo zbirke koje su zauzimale jako puno prostora i nisu bile dio stalnog postava. Sada, kada umjetnine izmještamo, s 800 kvadrata doći ćemo na 3600", pojašnjava Tatjana Vlahović.
Iako u muzeju u Demetrovoj jest dosta toga stradalo, kako govori naša sugovornica, "nije bilo toliko strašno kao što se činilo na prvi pogled, jer je bilo puno stakla. Najviše su stradale ptice iz stalnog postava, oštećeni su i vodozemci i gmazovi. Cilindri su se prevrnuli i iscurio je materijal u kojemu su bile smještene prepariranje životinje, a riječ je o alkoholu ili formaldehidu. Uspjeli smo dio toga spasiti, no dio je, ipak, nepovratno stradao".
Jedan od najvećih problema s kojim će se suočiti je prenošenje morskog psa koji je inače u stalnom postavu, dugačkog više od sedam metara, kojeg je potres oštetio. Nije baš lako preseliti tako golemog psa? "Kad je ovaj izložak dolazio u muzej, a to je bilo puno prije mojeg mandata, ubacivali su ga kroz krovište, odozgo. Prevelik je, naime, da bi mogao proći kroz vrata. No, u tom trenutku nije još bilo uređeno potkrovlje. Izazov je to, u svakom slučaju, koji nas čeka." Imaju i dosta velikih riba i ptica.
- Mnoge od tih ptica imaju raširena krila i teško ih je smjestiti. Vjerojatno ćemo ih nositi na rukama, ostavili smo to za kraj." Iz Zbirke minerala i stijena, pak, ima puno teških predmeta pa će se neki morati prenositi i pojedinačno jer kombiji mogu prenijeti maksimalno tonu i pol, kaže. Što se tiče same zgrade u Demetrovoj, ona je oštećena, stradali su i zidovi, no srećom nije stradala statika. Nakon Zbirke kukaca doselit će knjižnica. Knjižničarka inače radi od doma jer je prostor u kojemu radi toliko stradao u potresu da trenutačno nije upotrebljiv.
Ta je knjižnica zbog prirode svojeg materijala zaštićeno kulturno dobro, kako nam govori ravnateljica. Vraćamo se na temu prijenosa milijun i pol predmeta, Tatjana Vlahović reći će da ih ima i puno više, mnogi još nisu niti zavedeni. Svaki se od tih 1,500.000 predmeta, pa i više, mora posebno zamotati?
"Ne baš svaki. Eto, baš u Zbirci kukaca koja upravo dolazi, u kutijama bude dvadesetak, tridesetak leptira. Kutija je, inače, od bukve, a gore je staklo. Svaku od kutija kolege su omotali u plastičnu foliju sa zrakom, nakon čega su stavljene u aluminijske kutije jer se prilikom vožnje moraju dodatno zaštiti. Moraju se voziti uspravno, nijedan sanduk se ne smije nagnuti. U svakom od kombija, ovisno o građi, uz predmete se voze kustosi pojedine zbirke", otkriva.
Čini se da će to trajati poprilično dugo?
- Očekujemo da bismo se do proljeća sljedeće godine trebali preseliti jer bi tada trebali započeti i radovi na adaptaciji u Demetrovoj 1. Naravno, ako ne bude ponovno nepredviđenih okolnost - priča ravnateljica Vlahović.
Zgrada u kojoj se nalazimo, nova čuvaonica umjetnina, počela se adaptirati u listopadu prošle godine. Podovi su svježe pofarbani, žuti, ružičasti i plavozeleni. Sve je to dio koncepta budućih depoa.
"Za uređenje su bili zaduženi arhitekti koji rade i novi muzej, Radionica arhitekture i Goran Rako. Posebno bih izdvojila mlađu suradnicu Fani Frković koja nam je bila od velike pomoći, na raspolaganju nam je bila doslovno od nula do dvadeset četiri. Njihova je, inače, ideja, da boje podova označavaju građu koja dolazi. Na prvom katu je sve žuto. Žuta boja poda oznaka je za zoološku građu, to su sisavci, ptice i ostale zbirke. To je ujedno i naša najveća zbirka i po obujmu i po građi. Roza je botanika, a tirkizna označava minerale i srodne zbirke."
Tatjana Vlahović pojasnila nam je i kako su postigli najnovije muzeološke standarde: "Svaka prostorija ima svoj uređaj preko kojeg će kustosi namještati temperaturu i vlagu. Ormari su svi hermetički zatvoreni". Prije su se svi predmeti, dakle, čuvali u Demetrovoj ulici, gdje uvjeti nisu bili ni približno dobri.
"Ondje su bili vlažni prostori pa su predmeti u njima djelomice stradali prije tridesetak godina. Mi smo ih maksimalno čuvali, koliko smo mogli, kustosi su svako malo odlazili provjeriti kako su i građa nije propala. Ovdje će građa biti zaštićena na dulje vrijeme". Problem adekvatnih čuvaonica za umjetnine širi je problem praktički svih muzeja, govorilo se čak i o zajedničkim depoima za sve hrvatske muzeje. Drugi je problem trenutačno i što trećina muzeja u Zagrebu nije u upotrebi nakon potresa. Hoće li na dvije tisuće kvadratnih metara, pitamo ravnateljicu, moći udomiti i umjetnine iz nekih drugih muzeja?
"Ne. Samo će se moći smjestiti naša zbirka, s obzirom na količinu predmeta. Ne znam koliko je realno napraviti čuvaonice za sve muzeje u Hrvatskoj, postoji li uopće toliko velik prostor. No, nadam se da će se uspjeti organizirati za takvo što barem muzeji po gradovima i da će biti prostora i za nas u takvoj, eventualnoj zajedničkoj čuvaonici. Do sada smo bili ograničeni. Mogli smo puno više predmeta prikupiti, ali nismo ih imali gdje stavljati."
Kako će se prenositi ovi mnogi predmeti na dnevnoj razini?
- Dogovoreno je s ostalim kulturnim institucijama da nam posude svoja vozila za prijevoz umjetnina kada će biti slobodna. Imamo i kombi koji, doduše, nije baš u sjajnom stanju. Unajmili smo još jedno vozilo na mjesec dana. Nadam se da ćemo uz pomoć radne snage koju smo iznajmili, naših djelatnika i kolega, svaki dan uspjeti prevesti dio građe."
Do otvorenja novog, preuređenog muzeja u Demetrovoj preselit će se u Novi Petruševec i predmeti koji će se nalaziti u budućem stalnom postavu muzeja. Riječ je, inače, o rekonstrukciji na Gornjem gradu, podsjetimo, vrijednoj 96 milijuna kuna. Dio je financiran sredstvima iz fondova EU, 80 posto, a ostalo iz Grada Zagreba. Paralelno s radom na novom ruhu muzeja, za koji su zaduženi Vanja Ilić i Radionica arhitekture, kustosi će raditi na konceptu novog stalnog postava.
Inače, Hrvatski prirodoslovni muzej u palači Amadeo na Gornjem gradu nalazi se preko stotinu i pedeset godina. Palaču Amadeo, "kuću s plesnom dvoranom", podigao je grof Antun Pejačević 1796. na gornjogradskom bedemu. Od 1797. tu su se održavale kazališne predstave, a prvo gradsko kazalište, "Amadeov teatar", nalazilo se u palači od 1807. do 1834. godine. Već 1866. odlukom Sabora uređeno je da tu bude muzej.
A novi projekt Radionice arhitekture, kako se pisalo, predviđa "muzej 21. stoljeća s podzemnim dijelom koji gleda na Dubravkin put, modelima dinosaura, kosturima kita i mamuta, najmodernijim laboratorijima za svaki odjel, multimedijskom dvoranom te kafićem za bolju turističku ponudu Gornjeg grada. “Previđeni su, među ostalim, i "prostor za izlaganje velikih eksponata, a osim modela dinosaura i velikih sisavaca prikazat će se Sunčev sustav i model Zemlje, replicirati mini sekvoju...".