Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) proglasila je 2020. Međunarodnom godinom medicinskih sestara i primalja, obilježavajući tako 200 godina od rođenja Florence Nightingale, utemeljiteljice i začetnice modernog sestrinstva.
WHO tako odaje počast oko 22 milijuna medicinskih sestara i dva milijuna primalja koje čine polovicu zdravstvenih djelatnika u svijetu. Koliko je važan, težak i opasan posao medicinskih sestara, najbolje pokazuje dramatično širenje novog koronavirusa. Vodeći brigu o oboljelima s dijagnozom Covid-19, mnoge su se medicinske sestre (kao i liječnici) u Kini, zarazile jer u početku nisu bile svjesne razine opasnosti te nisu imale odgovarajuću zaštitu (zaštitna odjela i naočale).
Tko je bila Florence Nightingale?
Potjecala je iz bogate aristokratske engleske obitelji liberalnih nazora. Njezini su roditelji prvih godina braka mnogo putovali Europom, pa je njezina starija sestra Frances Parthenope 1919. godine rođena u Napulju, a Florence 1820. godine u Firenci. Po tome divnom renesansnom gradu je i dobila ime. Njezina se obitelj iduće godine vratila u Englesku, a malu Florance u početku je poučavala guvernanta da bi potom njezin otac William Edward preuzeo brigu o njezinu obrazovanju.
Mala Florence učila je s lakoćom, a osobito je voljela grčke klasike, Bibliju i društvene teme. Kad je navršila 17 godina, odbila je učiniti ono što su činile sve druge djevojke njezine dobi - udati se. Najavila je obitelji da želi postati medicinska sestra te je tvrdila da je u dobi od 16 godina čula Božji glas kako je zaziva.
Njezina majka i sestra bile su u šoku - “Kao da sam rekla da želim postati sluškinja u kuhinji”, zapisala je u svojem dnevniku. Otac William Edward odbio joj je dati dopuštenje jer se u to doba posao bolničarke smatrao neprimjerenim za djevojku iz fine obitelji. Bolničarke su slovile za grube i neobrazovane žene sklone alkoholu i promiskuitetu.
No, upravo su predanost radu, entuzijazam i upornost Florence Nightingale promijenili tadašnju sliku o bolničarkama, čiji posao danas smatramo jednim od najplemenitijih.
Kako je obitelj popustila?
Iako se Florence planirala udati za pisca i političara Richarda Moncktona Milnesa, odlučno ga je odbila zbog višeg cilja. “Po prirodi sam strastvena, potrebno mi je zadovoljstvo i vjerujem da ću ga naći s njime”, pisala je. No, nije joj se sviđala pomisao da kao udana žena vrijeme provodi brinući se o kući i društvenom ugledu. Zbog toga je razvrgnula zaruke.
Kad je navršila 30 godina, roditelji su morali priznati poraz jer je bilo očito da se nikada neće udati. Dopustili su joj da 1849. godine s prijateljima putuje Europom i Egiptom, gdje je imala priliku upoznati se s različitim bolničkim sustavima. Godinu dana poslije počela je obuku u jednoj katoličkoj bolnici u Aleksandriji, zatim je nekoliko mjeseci provela na obuci za medicinsku sestru u Njemačkoj i Francuskoj, a 1853. postala je nadzornica u ženskoj bolnici u Londonu. Zahvaljujući renti od 500 funta godišnje, mogla je živjeti udobno i posvetiti se karijeri. “Sada znam što znači živjeti i voljeti život. “Ne želim ništa drugo... nego ovakav život”, pisala je Florence svojoj sestri. Ubrzo je dobila priliku pokazati svoje sposobnosti.
Kako je Florence došla na Krim?
Florence Nightingale postala je poznata tijekom Krimskog rata (1853. - 1856.), vojnog sukoba Rusije i alijanse koju su činile Velika Britanija, Francuska, Osmansko Carstvo i Kraljevina Pijemont. Njezin stari prijatelj Sidney Herbert, u to doba tajnik za rat, kojeg je upoznala dok se 1847. u Rimu oporavljala od živčanog sloma prouzročenog krizom u vezi s Milnesom, zamolio ju je da vodi misiju sestara koja će se u Turskoj brinuti o ranjenicima.
Pokazalo se da britanska vojska nije tako nepobjediva kako je sama vjerovala - bili su toliko puni samopouzdanja da na ratište nisu ponijeli ni zavoje. Izgubili su 25.000 ljudi. Florence i 38 sestara, koje je ona obučila, 1854. godine stigle u Scutari blizu Istanbula kako bi pomogle ranjenim britanskim vojnicima. Bilo je to prvi put da je ženskom osoblju bio dopušten ulazak među vojsku. Florence i njezine kolegice bile su užasnute. “Bilo je to kraljevstvo pakla”, zapisala je Florence Nightingale.
Kako je rođena “dama sa svjetiljkom”?
Pacijenti su ležali u vlastitom izmetu na nosilima razasutim po hodnicima. Glodavci i kukci jurili su pokraj njih. Najosnovnije zalihe, poput zavoja i sapuna, postale su sve oskudnije kako se broj bolesnih i ranjenih neprestano povećavao. Više vojnika je umiralo od zaraznih bolesti poput tifusa i kolere nego od ozljeda nanesenih u bitki. Ne samo da je sve bilo zapušteno i prljavo nego su se još morale boriti i s muškim šovinizmom. Njezin tim je došao do zaključka da je jedan od uzroka loše njege za vojnike bio manjak sestara. Manjak lijekova te zanemarivani osnovni standardi higijene bili su uzrok čestih i smrtonosnih infekcija. U prvih pola godine u bolnicu je stiglo 12.000 ranjenika.
Nešto manje od polovice je umrlo jer su muškarci ležali stisnuti na krevetima poput sardina u konzervi, u zgradi bez ventilacije, sagrađenoj na zahodskim jamama. Još gore, zbog vojne neorganizacije lijekovi i hrana koji su stizali iz Engleske nikada nisu isporučeni bolnici, nego su ostali trunuti u luci. Da bi se o vojnicima vodila adekvatna skrb, bilo je potrebno pribaviti odgovarajuće zalihe što je Florence osigurala uz pomoć londonskog Timesa.
No, najvažnije je da su Florence i njezine kolegice postavile standarde skrbi bolesnika, uključujući kupanje, čistu odjeću te odgovarajuću prehranu. Pazilo se i na psihološke potrebe. Florence je, umjesto ranjenih vojnika, pisala pisma njihovim obiteljima, slala njihove plaće i u bolnice uvela sobe za čitanje. Vojnici su je voljeli jer ih je obilazila i danju i noću, hodajući sa svjetiljkom. Nakon što je londonski Times objavio članak o njoj, dobila je nadimak “dama sa svjetiljkom”. “Zovu me dama sa svjetiljkom. Zašto me ne zovu dama s noćnom posudom? To bi bilo točnije”, komentirala je. Unatoč otporu i predrasudama liječnika te nestašice lijekova i sanitetskog materijala, uspjela je uvesti bolje higijenske uvjete.
Što je Florence radila u kasnijem životu?
Kada se 1856. godine vratila u Englesku, već je bila nacionalna heroina. Dočekana je s velikim počastima, ovjenčana slavom, a stavljen joj je na raspolaganje i poseban fond (Nightingale Found), u iznosu od čak 50.000 funti. Taj je fond 1860. godine iskoristila za osnivanje prve škole za medicinske sestre uz bolnicu St. Thomas u Londonu.
Njezine učenice kasnije su otvarale takve škole u mnogim zemljama. Nadalje, 1859. godine objavila je knjigu “Notes on Nursing: What Is and What Is Not”, koja je postala dio tadašnjeg kurikuluma medicinskih sestara. Nakon 1860. godine Florence Nightingale nastavila je živjeti povučeno u Londonu, a imala je i zdravstvenih problema jer se patila od posljedica bruceloze, bolesti od koje prvenstveno obolijevaju životinje. Pretpostavlja se da se zarazila na Krimu, pijući zaraženo mlijeko.
Do kraja svog života zauzimala se za napredak struke medicinskih sestara te prava žena, a umrla je u Londonu 1910. godine. U spomen na Florence Nightingale, na njezin rođendan, 12. svibnja, u svijetu se obilježava Međunarodni dan medicinskih sestara.