Slonove od raka djelomično štiti unikatni gen koji agresivno uništava stanice čija je DNK oštećena, piše The New York Times. Taj je gen tijekom evolucije u jednom trenutku "zaspao", međutim u međuvremenu je "uskrsnuo", poput kakvog zombija, te je postao osobito koristan.
Evolucijski biolog sa Sveučilišta u Chicagu i autor studije u kojoj je otkrivena uloga tog zombi gena Vincent J. Lynch smatra da bi znanstvena zajednica na temelju razumijevanja funkcioniranja tog gena mogla potencijalno razviti nove lijekove za rak koji pogađa ljude.
"Mogao bi nam reći nešto ključno o raku kao procesu i ako budemo imali sreće, mogao bi nam reći kako se liječi rak kod ljudi", rekao je Lynch.
Znanstvenici od 70-ih godina prošlog stoljeća nastoje otkriti za što te velike životinje ne obolijevaju od raka, a istraživači su se posljednjih godina usredotočili na proučavanje gena i stanica slonova.
Nekoliko prvih istraživanja fokusiralo se na dobro proučeni gen p53. Taj gen naime proizvodi protein koji može osjetiti kada se u nekoj stanici ošteti DNK. Kao odgovor na to, taj protein potom uključuje određeni broj drugih gena. Stanica potom može na to odgovoriti tako da, ili popravi gen, ili počiniti samoubojstvo.
Lynch i njegovi kolege 2015. su godine otkrili da su se kod slonova razvili neobični geni p53. Naime, dok čovjek ima samo jednu kopiju tog gena, slonovi imaju 20 kopija. Do iste su spoznaje došli i istraživači na Sveučilištu Utah. Oba su istraživačka tima otkrila da p53 proteini kod slonova na oštećenje DNK odgovaraju agresivno.
Slonovi te stanice ni ne pokušavaju popraviti već organiziraju njezinu smrt.
Lynch i njegovi kolege nastavili su potragu za genima za borbu protiv raka te su uskoro otkrili još jedan gen - LIF6. Njega posjeduju samo slonovi i kod njih ga u slučaju oštećenja DNK uključuju proteini p53.
Stanica potom napraviti LIF6 protein koji unište stanicu tako što naprave rupe u mitohondrijima i puste van njihove toksične molekule. "Ovo je važan dio računice", rekao je Joshua D. Schiffman, onkolog i pedijatar pri Institutu za rak Hunstman. "Potrebno je provesti još istraživanja kako bi se utvrdilo funkcionira li LIF6 tako kako tvrde Lynch i njegovi kolege, međutim ovo je odlična početna točka."
Svi sisavci posjeduju LIF gen. On kod čovjeka ispunjava nekoliko funkcija među kojima je i slanje signala iz jedne stance u drugu. Međutim, gotovo svi sisavci imaju samo jednu kopiju tog gena. Slonovi ih imaju deset. Do gomilanja tih kopija došlo je zahvaljujući neurednim mutacijama kod predaka slonova i morskih krava prije više od 80 milijuna godina. Te novije kopije originalnog LIF gena nemaju dio DNK koji služi kao tipka za paljenje i gašenje. Ti geni zbog toga nisu mogli praviti svoje proteine.
Nakon što se preci slonova evolucijom došli do deset LIF gena, jedan od tih mrtvih gena se vratio u život - LIF6. Tijekom evolucije slona, mutacijom stanica u LIF6 je ubačena genetska tipka za paljenje i gašenje. To je dopustilo genu p53 da aktivira LIF6. Taj uskrsnuli gen sada radi protein koji može napadati mitohondrije. "Postoji puno priča poput one vezane za LIF6 i ja ih želim sve doznati", rekao je Lynch.