ZAGREB – Američka svemirska agencija NASA danas je uspješno bombardirala Mjesec projektilom Centaur koji je u površinu Zemljina satelita udario oko 13:30 sati kako bi otkrio ima li na njemu značajnijih zaliha vode.
Centaur je uvis izbacio stotine tona materijala kroz koji je četiri minute kasnije prošla letjelica LCROSS (Lunar Crater Observation and Sensing Satellite) i analizirala njegov sastav.
Projektil misije vrijedne 79 milijuna eura udario je u južni pol Mjeseca snagom ekvivalentnom eksploziji tone i pol TNT-a i napravio krater promjera oko 20 metara, a dubine oko 4 metra.
Međutim, entuzijasti širom svijeta ostali su razočarani jer se najavljivani spektakularni oblak prašine sa Zemlje nije mogao vidjeti. Pretpostavlja se da je Centaur pao na kamenito tlo te da su oblak sakrili visoki obronci kratera. Ipak, toplinu udara zabilježile su infracrvene kamere.
Letjelica LCROSS poslala je podatke iz svojih instrumenata, među kojima je i spektrometar, na Zemlju, a potom se srušila nedaleko od Centaura.
Rezultati analize trebali bi biti poznati kroz dva tjedna.
Potvrda o postojanju vode bit će važna za moguće osnivanje baze na Mjesecu, jer bi se iz nje mogli stvarati neophodni vodik i kisik. .
Budući da su ranija istraživanja pokazala kako na Mjesecu postoji višak vodika, znanstvenici već godinama nagađaju da bi se u kraterima koji se nalaze u vječnoj sjeni mogle nalaziti značajne zalihe zaleđene vode. Međutim, ta teorija do sada nikada nije potvrđena.
Tamni mjesečevi krateri su vrlo hladni jer toplinu dobivaju samo iz svemira i unutrašnjosti Mjeseca koji je geološki mrtav. Zbog niskih temperatura u njima led ne isparava te može opstati stoljećima. Vjeruje se da su ga na Zemljinom satelitu u brojnim sudarima ostavili kometi.
- Ako u kraterima u vječnoj sjeni postoji led on bi mogao postati izvorom vode za moguću ljudsku bazu na Mjesecu – rekao je dr. Vincent Eke, član LCROSS-ova tima.
Postojanje vode na Mjesecu u rujnu su potvrdile tri letjelice, među kojima i Lunar Reconnaissance Orbiter. Njihovi instrumenti pokazali su da su čestice mjesečeva tla presvučene tankim ledenim slojem.
Prve informacije o vodi na Mjesecu otkrila je NASA-ina misija Lunar Prospector 1998.
Nenad Jarić Dauenhauer
Centaur je uvis izbacio stotine tona materijala kroz koji je četiri minute kasnije prošla letjelica LCROSS (Lunar Crater Observation and Sensing Satellite) i analizirala njegov sastav.
Projektil misije vrijedne 79 milijuna eura udario je u južni pol Mjeseca snagom ekvivalentnom eksploziji tone i pol TNT-a i napravio krater promjera oko 20 metara, a dubine oko 4 metra.
Međutim, entuzijasti širom svijeta ostali su razočarani jer se najavljivani spektakularni oblak prašine sa Zemlje nije mogao vidjeti. Pretpostavlja se da je Centaur pao na kamenito tlo te da su oblak sakrili visoki obronci kratera. Ipak, toplinu udara zabilježile su infracrvene kamere.
|
NASA krši UN-ov sporazum o istraživanju svemira?
|
Rezultati analize trebali bi biti poznati kroz dva tjedna.
Potvrda o postojanju vode bit će važna za moguće osnivanje baze na Mjesecu, jer bi se iz nje mogli stvarati neophodni vodik i kisik. .
Budući da su ranija istraživanja pokazala kako na Mjesecu postoji višak vodika, znanstvenici već godinama nagađaju da bi se u kraterima koji se nalaze u vječnoj sjeni mogle nalaziti značajne zalihe zaleđene vode. Međutim, ta teorija do sada nikada nije potvrđena.
Tamni mjesečevi krateri su vrlo hladni jer toplinu dobivaju samo iz svemira i unutrašnjosti Mjeseca koji je geološki mrtav. Zbog niskih temperatura u njima led ne isparava te može opstati stoljećima. Vjeruje se da su ga na Zemljinom satelitu u brojnim sudarima ostavili kometi.
- Ako u kraterima u vječnoj sjeni postoji led on bi mogao postati izvorom vode za moguću ljudsku bazu na Mjesecu – rekao je dr. Vincent Eke, član LCROSS-ova tima.
Postojanje vode na Mjesecu u rujnu su potvrdile tri letjelice, među kojima i Lunar Reconnaissance Orbiter. Njihovi instrumenti pokazali su da su čestice mjesečeva tla presvučene tankim ledenim slojem.
Prve informacije o vodi na Mjesecu otkrila je NASA-ina misija Lunar Prospector 1998.
Nenad Jarić Dauenhauer