Nova studija upalila alarm za Jadran: ‘Sve je više ‘površinskih slanih jezera‘, a evo što to znači‘

Sredozemno more mnogo je slanije nego susjedni Atlantik, prije svega, zbog svojih klimatskih karakteristika. Među nedavno uočenim značajkama su situacije u kojima je salinitet veoma visok blizu površine mora. Koliko su učestala i jaka takva "površinska slana jezera" u različitim dijelovima Sredozemlja, pokazuje upravo objavljena studija u časopisu Ocean Science znanstvenika pod vodstvom oceanografa dr. Ivice Vilibića.

"U ovom je radu prvi put načinjena objektivna analiza tzv. površinskih slanih jezera u području Sredozemlja, odnosno situacija u moru kada se pri površini mora - u sloju od desetak do stotinjak metara - bilježi izuzetno visok salinitet. Takve su situacije posljedice jakog zagrijavanja površine mora u proljeće i posljedičnog raslojavanja mora, za kojim slijedi snažna evaporacija koja uzima vodu iz površinskog sloja mora te stoga u potpunosti odvaja površinski sloj mora od sloja mora ispod. Jezera su prisutna u svim područjima Sredozemlja, uključujući Jadran, a najčešća su na Levantu, gdje su bilježena u dvije trećine svih mjerenja, te se postupno produbljuju", pojašnjava dr. Vilibić, znanstveni savjetnik Instituta Ruđer Bošković (IRB).

"Površinska slana jezera u Jadranu su najčešća u južnom Jadranu, no mogu se - u uvjetima ekstremnog zagrijavanja površine mora, manjka oborina i smanjenih riječnih dotoka i slabljenja vjetra - javiti i u srednjem i u dijelu sjevernog Jadrana. U Jadranu - kao najsjevernijem bazenu Sredozemlja - ona su nešto plića nego u Jonskom moru i na Levantu. Prethodne su studije pokazale, na temelju njihove prve detekcije u 2017. godini, da takva jezera imaju jak utjecaj na biokemijski i mikrobni ciklus u Jadranu", dodaje dr. Vilibić.

Ocenograf dr. Ivica Vilbić s Instituta Ruđer Bošković

Tom Dubravec/Cropix/Cropix

Najveći dio istraživanja provela je Elena Terzić, poslijedoktorska istraživačica na Institutu Ruđer Bošković koja je došla na IRB u okviru programa dolazne mobilnosti Hrvatske zaklade za znanost (HRZZ). Uključena je bila i francuska studentica Clara Gardiol, koja je boravila, nekoliko mjeseci tijekom 2024. godine, na specijalizaciji na IRB-u. Analize su temeljene na mjerenjima autonomnih plutača Argo, koje u posljednjih dvadeset godina mjere temperaturu i salinitet do dubine od oko dva kilometra. "Program Argo međunarodna je znanstvena inicijativa koja već tri desetljeća prikuplja podatke o temperaturi, salinitetu i strujama oceana pomoću autonomnih plutača. Ove plutače se slobodno kreću u oceanima i uranjaju koristeći se promjenom uzgona do dubine od oko 2000 metara svakih pet ili deset dana, prikupljajući podatke o temperaturi, salinitetu i struji, a dijelom i o drugim oceanskim parametrima, te - kad izrone na površinu mora - šalju podatke putem satelita u istraživačke centre. Mreža Argo danas obuhvaća više od 4000 aktivnih plutača raspoređenih širom svjetskih oceana, a nekoliko ih je desetaka trenutno aktivno u Sredozemlju, a četiri takva plovka nalaze se u južnom Jadranu. Svi ti podaci javno su dostupni putem interneta i svatko ih može preuzeti i analizirati", napominje dr. Vilibić.

Jadran, ilustrativna fotografija

Nikola Vilic/Cropix/Cropix

Studija u Ocean Scienceu još je jedno u nizu istraživanja koja ukazuju na utjecaj klimatskih promjena na Sredozemno more.

"Iako precizna i autonomna mjerenja plutačama Argo postoje tek oko dva desetljeća u Sredozemlju, prethodna mjerenja sondama i uzimanjem uzoraka mora tijekom krstarenja istraživačkih brodova u posljednjih šezdesetak godina ukazuju na tek povremena javljanja ovakvih situacija u Sredozemlju i u Jadranu, i to mnogo slabijeg intenziteta. Stoga su ona definitivno indikator klimatskih promjena, jer je njihova jačina ovisna o promjenama u dolaznom Sunčevu zračenju na površini mora, o količini oborina i jačini evaporacije. Svi ovi potonji procesi dobro su poznati pokretači klimatskih promjena, naročito u Sredozemlju. U Sredozemnom moru klimatske promjene, zbog njegove pozicije, uvučenosti u kopno te svojstvima okolnih kontinenata (npr. pustinjske Afrike), odvijaju se brže nego u ostatku svijeta. Naime, klimatske projekcije predviđaju pojačani rast temperature i smanjenje oborina, naročito u ljetnim mjesecima, a to pogoduje pojavi ovakvih situacija u moru", zaključuje Vilibić.