Objavljeno je vrlo važno istraživanje o žirafama. I ne zvuči nimalo dobro po njih

Dugo smo smatrali da su sve žirafe jedna vrsta. No, postoje četiri različite vrste žirafa, zaključio je prošli tjedan IUCN (Međunarodna unija za očuvanje prirode i prirodnih bogatstava) u svom izvještaju posvećenom tim zanimljivim životinjama.

Preliminarni podaci sugeriraju da su tri od četiri vrste žirafa ugrožene. – Žirafa nije žirafa, da tako kažem. Sada imamo četiri različite vrste, od kojih je svaka sa svojom pričom. To ima dramatične implikacije na način na koji gledamo na očuvanje žirafa diljem Afrike – rekao je za New York Times Michael Brown, jedan od autora izvještaja.

Znanstvenici koji nisu sudjelovali u radu IUCN-a pozdravljaju odluku. – Uzimanje u obzir četiri vrste žirafa apsolutno je ispravna odluka i odavno je trebala biti donesena – rekao je za ABC Stuart Pimm, ekolog sa Sveučilišta Duke.

Kakve su životinje žirafe?

Žirafe su najviši sisavci na svijetu, zahvaljujući svojim visokim nogama i dugim vratovima. Mužjaci mogu narasti i do 5,5 metara; samo noge žirafe više su od mnogih ljudi, oko 180 cm. Te duge noge omogućuju im da trče brzinom od 56 kilometara na sat na kratkim udaljenostima, a na dugim rutama oko 16 kilometara na sat. Žirafe nastanjuju afričke savane, a hrane se lišćem, cvijećem, sjemenkama i voćem koje otkidaju 53 cm dugačkim jezikom. Svaki tjedan pojedu stotine kilograma lišća i moraju putovati kilometrima kako bi pronašle dovoljno hrane. Kako piše National Geographic, visina žirafa pomaže im da pažljivo prate grabežljivce diljem prostranstva afričke savane. No, žirafin stas također može biti nedostatak, teško im je i opasno piti vodu iz pojilišta. Da bi to učinile, moraju raširiti noge i sagnuti se u nezgodnom položaju koji ih čini ranjivima za grabežljivce poput velikih afričkih mačaka. Srećom, vodu moraju piti samo jednom u nekoliko dana. Žirafe su društvene životinje koje žive u manjim skupinama od 10 do 20 jedinki, a često se okupljaju u miješanim stadima s antilopama, zebrama i nojevima. Ženka u pravilu rađa jedno mladunče, i to stojeći. Njihovi mladi podnose prilično grub doček na svijet, padajući nakon rođenja s visine od 1,8 metara na tlo. Nevjerojatno je da te bebe mogu stajati za pola sata i trčati sa svojim majkama samo deset sati nakon rođenja.

Zašto žirafe imaju pjege?

Krzno žirafa prošarano je tamnim pjegama koje se ističu u odnosu na svjetliju osnovnu boju. Svaka žirafa ima jedinstven niz pjega. Uzorci s većim i okruglijim mrljama mogu povećati šanse da mladunče žirafe preživi prva četiri mjeseca, jer mu pomažu da se uklopi u pozadinu u pjegavom svjetlu u blizini grmlja. No, budući da su mrlje tamnije od ostatka krzna, smatra se da bi mogle utjecati i na to kako žirafe podnose temperaturu.

Kako bi to istražili, Alexia Mouchet sa Sveučilišta u Zürichu u Švicarskoj i njezini kolege proučavali su 810 žirafa koje žive u ekosustavu Tarangire u Tanzaniji. Zbog njihovih jedinstvenih uzoraka pjega, istraživači su mogli identificirati koje su jedinke vidjeli u tri kruga istraživanja svake godine od 2012. do 2020. Otkrili su da su mladunci s malim, režnjevitim pjegama i odrasli mužjaci s malim, režnjevitim ili velikim, poligonalnim pjegama imali veću vjerojatnost preživljavanja. – Pjege pomažu u kamuflaži razbijajući sliku mlade žirafe koju grabežljivac traži – rekla je za New Scientist Monica Bond, članica tima sa Sveučilišta u Zürichu. – No, odrasle žirafe imaju manje šanse postati plijenom životinja poput lavova jer su tako velike – dodala je. Bilo kakva prednost mrlja kasnije u životu može se svesti na to da pomaže životinjama u prilagodbi tjelesne temperature. – Pjege žirafa imaju gustu temeljnu mrežu krvnih žila, a smatra se da životinje mogu suziti te krvne žile kako bi sačuvale toplinu kada je hladno ili ih proširiti i osloboditi više topline kada je vruće – pojasnila je Bond.

Kako je pala brojnost žirafa?

Nekad su žirafe naseljavale gotovo cijelu Afriku, a danas žive još samo južno od Sahare. U vrijeme ranog starog vijeka žirafe su živjele u dolini Nila, a oko 7. stoljeća nastanjivale su još i ravnice uz obale Maroka i Alžira. U 20. stoljeću žirafe su pretrpjele zabrinjavajući pad brojnosti. Goveđa kuga, virusna bolest koja napada stoku u Africi, odgovorna je za smrt brojnih populacija žirafa. Ograde i ceste uništile su njihovo stanište, a mnoge žirafe ubili su krivolovci. Od 1985. do 2015. godine populacija žirafa smanjila se za oko 40 posto. U regijama koje su se nekoć smatrale primarnim staništima njihov broj pao je i za 95 posto. K tome, žirafe su izgubile gotovo 90 posto svog povijesnog područja rasprostranjenosti tijekom posljednja tri stoljeća.

Taj pad naveo je IUCN da 2016. godine proglasi vrstu ranjivom (vrsta za koju je vjerojatno da će postati ugrožena ako se ne poduzmu zaštitne mjere). No, ta se procjena zasnivala na stavu da sve žirafe pripadaju jednoj vrsti, Giraffa camelopardalis, koja broji devet podvrsta. No, novi dokazi doveli su u pitanje takvo razmišljanje. Istraživači iz Zaklade za očuvanje žirafa (GCF) sa sjedištem u Namibiji 2016. godine analizirali su genetičke podatke žirafa diljem Afrike te otkrili duboke razlike između populacija, "usporedive s razlikama između polarnih i smeđih medvjeda". DNK studija iz 2024. godine također je potvrdila da se žirafe mogu svrstati u četiri glavne grane koje se ne križaju mnogo otkako su se odvojile od zajedničkog pretka prije otprilike 280.000 godina.

Koje vrste žirafa postoje?

Druga studija iz 2024. godine, u kojoj su analizirane lubanje 515 žirafa, otkrila je anatomske razlike između četiri skupine. Istraživači su otkrili da se osikoni, izrasline nalik rogovima na glavama žirafa, značajno razlikuju između skupina. Žirafe na sjevernom kraju područja rasprostranjenosti imaju visoki osikon koji strši iznad čela, na primjer. Na žirafama u južnoj Africi on tvori nisku izbočinu. Znanstvenici su stoga zaključili da postoje četiri različite vrste: masajske (Giraffa tippelskirchi), sjeverne (Giraffa camelopardalis), mrežaste (Giraffa reticulata) i južne žirafe (Giraffa giraffa).

Vrsta s najvećom populacijom je južna žirafa, čija se brojnost povećala za 50 posto u posljednjih pet godina. Živi u južnoj Africi i okolnim zemljama i, prema godišnjem izvješću GCF-a za 2025. godinu, broji 68.837 jedinki. Ostale tri vrste imaju mnogo manje područje rasprostranjenosti i puno manju populaciju. Masajska žirafa živi u istočnoj Africi, uglavnom u Keniji, gdje se broj jedinki procjenjuje na 43.926.

Mrežasta žirafa živi u sjeveroistočnoj Keniji i dijelovima Etiopije i Somalije. Njezina se brojnost procjenjuje na 20.901 jedinku.

Četvrta vrsta, sjeverna žirafa, zadržala je izvorni naziv za sve žirafe, Giraffa camelopardalis. Preživljava u raštrkanim područjima od Južnog Sudana do Nigera. Sjeverna žirafa, koja broji svega 7037 jedinki, suočava se s posebno velikim izazovima za svoj opstanak. Njezina mala populacija raspršena je u izoliranim džepovima, od kojih se mnogi nalaze u zemljama koje se suočavaju sa siromaštvom i ratom. – Sjeverna žirafa je jedan od najugroženijih velikih sisavaca na svijetu – upozorila je Stephanie Fennessy iz GCF-a.