Selo Aberporth nalazi se na samoj obali mora u zapadnom Walesu. Stoljećima su se njegovi žitelji bavili ribarstvom, a danas je ondje tek nekoliko trgovina, pub i jedan pusti hotel, piše Daily Mail.
Tijekom zime selo je gotovo pusto, a većina kafića zatvorena je sve do Uskrsa.
No malo je mjesto prvak velike Britanije u borbi protiv plastike. Aberporth se u posljednje vrijeme našao na naslovnicama svih važnijih novina zbog svojeg nastojanja da postane prvo selo u Walesu i jedno od prvih u Britaniji potpuno očišćeno od sve plastike.
Stanovnici Aberportha predani su svojem cilju pa makar to značilo i određene troškove koje će sami snositi.
Ova je kampanja tim važnija jer je Kina nedavno najavila da više neće preuzimati plastiku iz Velike Britanije pa vlada bojazan da Velike Britanije neće sama biti u stanju reciklirati svu svoju plastiku, točnije svih 500 tisuća tona godišnje.
U međuvremenu, u Aberporthu je obitelj Olivera Coxa koji vodi lokalnu zalogajnicu, prestala upotrebljavati plastične slamke i posuđe, a Mike Allen, vlasnik London House Storesa odbacii mlijeko u plastičnoj ambalaži i koristi samo staklenu što košta čak 20 posto više. No ljudi su razliku spremni platiti.
Vlasnik kafića Gethin James, također je svo plastično posuđe zamijenio drvenim, unatoč tome što je duplo skuplje, a svoje goste potiče da sa sobom nose vlastito posuđe.
'Neće nas ubiti ako ponovno počnemo prati posuđe, zar ne?', kaže James.
Selo je u potpunosti zabranilo plastični pribor za jelo, a čak i crkva sudjeluje u promoviranju novog stila života. Pošta i apoteka počele su koristiti samo papirnate vrećice, a seosko vijeće je odlučilo postaviti fontane za pitku vodu kako nitko ne bi trebao kupovati onu u plastičnim bocama.
'Kad smo bili djeca, nismo uokolo nosili vodu u bocama', kaže Gail Tudor, voditeljica projekta 'Aberporth čist od plastike'. 'Plastične boce su obična marketinška prevara koja uništava naš planet.'
Začetnica kampanje protiv plastike upravo je Gail Tudor, majka dvoje djece, fotografkinje i pasionirana plivačica. Dugo je proučavala utjecaj plastike na život morskih bića.
'Mi smo obalna zajednica i svaki dan kroz prozor gledamo Irsko more. No nemamo pojma koliko je plastika opasna i to ne samo veliki komadi. Kad se plastika razgradi u manje dijelove, prikuplja toksine iz mora koji onda završe u ribama i na našem stolu. Sad napokon shvaćamo da je mikroplastika svuda oko nas.'
Svake godine u more se baci osam milijuna tona plastike, a ako tako nastavimo, do 2015. u morima će biti više plastike nego ribe.
Nedavno istraživanje koje je provelo Sveučilište Newcastle, pokazalo je da se plastika može naći čak i na dnu Marijanske brazde, znači oko deset kilometara u dnu mora.
'Ako plastika dospije u more, nismo je se riješili jer će se ona kad-tad vratiti na površinu i u našu hranu i to će imati velik utjecaj na naše zdravlje', kaže Gail.
Užasnuta količinom plastike u morima, Gail je prvo pokušala na svoju stranu pridobiti lokalno stanovništvo. Prvi korak bilo je čišćenje plaže u Aberporthu koja je ubrzo postala jedna od najčišćih u Velikoj Britaniji. Ubrzo su dobili i Plavu zastavu te brojne druge nagrade za najčišću plažu.
Čak se i osnovna škola uključila u projekt te su oformili 'odred za smeće'. Više nitko u Aberporthu ne ide u šetnju bez vreće za smeće u koju skuplja otpatke. Organizirana čišćenja znaju okupiti i do 200 ljudi.
'Prijelomni trenutak u svijesti ljudi o opasnosti plastike u moru bio je dokumentarac Sir Davida Attenborougha 'Plavi planet', kad je prikazana kornjača zapetljana u plastiku. Tad se sve promijenilo', kaže Sue Lewis, jedna od stanovnica Aberportha. 'Nakon toga osnovan je odbor za Aberporth čist od plastike i stvari su se počele događati.'
'Neki ljudi kažu da smo mi samo jedno malo selo i pitaju se što mi zaista možemo postići. No Britanija je puna takvih malih sela i da se svi udružimo, puno bismo napravili. Mi nastojimo biti primjer drugima i pokazati da se može. No pravi problem su, naravno, proizvođači plastike.'
Projektu stanovnika Aberportha pridružili su se i vojnici iz obližnje baze za testiranje oružja koji su i samo prestali koristiti plastičnu ambalažu i pribor za jelo.
Život u Aberporthu nije uvijek lagan. Posla uglavnom nema, a i ono što se nađe većinom je sezonski. No unatoč svemu, ljudi su veseli. Postoji književni klub, klub za jogu i bebe, klub heklanja. Osim što brinu o planetu, ljudi Aberportha brinu i jedni za druge. Kriminal je na vrlo rijedak i mjesto je sigurno za život. I još važnije – spremno mijenjati svoje običaje za opće dobro.