U crkvi Svetog Albana u njemačkom gradu Göttingenu, remek-djelu gotičke arhitekture, čuva se spomen-križ s imenom zlatara Hermanna koji se utopio u poplavi na blagdan Svete Marije Magdalene 22. srpnja 1342. godine. Magdalenska poplava smatra se najvećom poznatom poplavom u srednjoj Europi u prošlom tisućljeću. Iako je odnijela nekoliko tisuća života, natpis na göttingenskom križu jedini je poznati tekst koji imenuje žrtvu te poplave "biblijskih razmjera".
No, nakon više godina istraživanja velika međunarodna skupina od 36 znanstvenika, uključujući hrvatskog povjesničara dr. Hrvoja Petrića, došla je do potpunije slike te srednjovjekovne prirodne katastrofe. U studiji "Cascading continental-scale floods across Europe in 1342-1343", objavljenoj nedavno u vodećem svjetskom znanstvenom časopisu Nature, znanstvenici su pokazali da Europu 1342. godine nije pogodila samo jedna velika katastrofa. Od kraja 1341. do kraja 1343. rekonstruirano je 16 velikih poplavnih događaja diljem kontinenta, od kojih su četiri procijenjena kao iznimno rijetka.
- O razmjerima tih poplava najbolje govori usporedba sa suvremenim događajima. Bilo bi to kao da su se velike europske poplave iz 1999., 2002., 2005., 2006. i 2013., zajedno s još desetak velikih poplava, dogodile u manje od dvije godine. Srećom, Europa danas raspolaže kvalitetnim prognozama vremena, sustavima komunikacijama, infrastrukturom, civilnom zaštitom itd. Svega toga nije bilo u srednjem vijeku. Ipak, danas je itekako važno pitanje europske suradnje u upravljanju sadašnjim i budućim vremenskim katastrofama - rekao nam je Hrvoje Petrić, redoviti profesor u trajnom zvanju na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
O uzrocima poplava koje su u 14. stoljeću pogodile Europu već se dugo vodi rasprava. Religijski vođe toga vremena prirodnu su katastrofu doživljavali kao Božju kaznu, no znanstvenici ne mogu izdvojiti jedan uzrok tako velikog broja poplava. Umjesto jednoga, međunarodna skupina znanstvenika izdvojil je nekoliko događaja koji su vjerojatno djelovali zajedno.
- Oko 1340. i 1341. godine dogodio se neuobičajeno velik broj vulkanskih erupcija, uključujući erupciju Hekle na Islandu. Aerosoli koji sadrže sumpor u atmosferi mogu dovesti do hlađenja i promijeniti obrasce cirkulacije velikih razmjera. Istodobno, arktički morski led već se značajno smanjio od sredine 1330-ih, dok je solarna aktivnost u 1330-ima i 1340-ima još bila relativno niska - kaže prof. Petrić. Njegov doprinos studiji u Natureu jest rekonstrukcija podataka o poplavama Drave i njenih pritoka.
- Dugoročni, višestoljetni podaci o poplavama Drave i njezina sliva do sada su bili slabo zastupljeni u međunarodnim rekonstrukcijama povijesnih poplava. No, ovaj put smo uspjeli dati kvalitetne podatke iz toga nekog srednjoeuropskog kontakta u jugoistočnom europskom području - kaže Petrić.
Niz poplava 1341.-1343. izazvao je kaskadu razornih posljedica na društveno-ekonomskom planu diljem tadašnje Europe. Gospodarstvo cijelog kontinenta bilo je pogođeno: trgovački putovi su bili poremećeni, a vitalna infrastruktura uništena. Primjerice, poplave su uništile većinu mostova i naselja duž srednje Rajne i Majne. - Došlo je do velikih teškoća u prometu i gospodarskih poremećaja. Proizvodnja soli u Italiji bila je smanjena pa se sol uvozila s Cipra. Ti poremećaji, uz druge čimbenike, mogli su pridonijeti eskalaciji krize talijanskog bankarskog sustava - kazao je Petrić.
Posljedice nisu završile povlačenjem vode. U mnogim područjima poplavne se vode nisu povukle između pojedinih događaja, a izgubljene žetve i prekidi prometa izazvali su nestašice, glad i rast cijena hrane. Bilježene su i bolesti povezane s vodom, dok su gradovi nakon katastrofa gradili još čvršće mostove, nasipe, zidine i druge sustave zaštite od budućih poplava.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....