Ambiciozno istraživanje, najveće dosad, otkrilo je da i geni igraju ulogu u ljudskoj seksualnosti, i to s udjelom od otprilike 30% u odnosu na okolinu i društvo. Cilj studije bilo je analizirati genetiku iza homoseksualnih sklonosti, a otkriveno je da je utjecaj gena puno kompliciraniji nego što se mislilo. Osim gena, kao ključni faktori identificirani su i društveni i okolišni faktori, piše The New York Times.
Također, otkriveno je da utjecaj nema samo jedan gen, već mnogo njih, svaki s malim učinkom, dok se ostatak objašnjenja mora pronaći u vanjskim faktorima. Samim time zaključak je da je nemoguće na genetskoj osnovi predvidjeti nečiju seksualnost.
- Nadam se da se znanost može iskoristiti kako bi se educiralo ljude malo više o tome koliko je homoseksualno ponašanje prirodno i normalno. Seksualnost nam je zapisana u genima i dio je naše okoline. Ona je dio naše vrste i dio je onog što nas čini ljudima - rekao je dr. Benjamin Neale, genetičar u istraživačkom centru Broad Institute of MIT and Harvard, te jedan od voditelja međunarodnog tima istraživača.
Studija je provedena na gotovo pola milijuna ljudi, a financirali su je nacionalni instituti za zdravlje i druge agencije. Otkrivene su genetske razlike kod homoseksualnih muškaraca i žena. Otkriveno je također da se u nekim slučajevima geni odgovorni za seksualnost preklapaju s genima odgovornima za neke mentalne probleme i karakteristike osobnosti, no autori rada smatraju da je to preklapanje jednostavno odraz stresa koji homoseksualne osobe podnose zbog društvenih predrasuda.
Prijepori
Istraživanje je objavljeno u časopisu Science, no izazvalo je prijepore još i prije objave, pa čak i među znanstvenicima koji su sudjelovali. Neki znanstvenici, članovi LGBTQ zajednice, brinu da bi se ovo otkriće moglo iskoristiti i u smislu diskriminacije prema gayevima. Primjerice, boje se da bi dokaz da geni utječu na homoseksualno ponašanje anti-gay aktivisti mogli iskoristiti i pozvati na uređivanje gena ili selekciju embrija, iako je to tehnički nemoguće. Osim toga, boje se da bi činjenicu da genetika utječe samo djelomice na homoseksualnost mogli iskoristiti kao argument da se ipak radi o izboru i ponovno početi nametati i zagovarati kojekakve terapije preobraćenja.
- Ne slažem se s objavljivanjem ove studije. Čini se da bi se rezultati lako mogli izokrenuti i iskoristiti u loše svrhe. U svijetu u kojem ne postoji nikakva diskriminacija, razumijevanje ljudskog ponašanja je plemeniti cilj, ali mi još uvijek ne živimo u takvom svijetu - rekao je Steven Reilly, genetičar i postdoktorand. Dr. Neale je također izrazio zabrinutost:
- Nažalost, bojim se da bi ove rezultate netko mogao namjerno iskoristiti u kontekstu mržnje, ali i dalje mislim da je ovakav proaktivan pristup s naše strane vrlo važan.
Osim istraživanja objavljena je i nekolicina eseja koji propituju etiku, znanost i društvene implikacije projekta.
- Kao gay osoba i genetičar, trudim se shvatiti motive ove goleme studije ne-heteroseksualnog ponašanja. Još uvijek nisam pronašao čvrsti argument koji bi definitivno prevagnuo potencijalne koristi nad potencijalnom štetom ove studije - napisao je u jednom eseju Joe Vitti, postdoktorand i znanstvenik na Broad Institutu.
Komplicirano
Glavno otkriće ovog istraživanja glasi - homoseksualnost je komplicirana. Studija je analizirala genetske podatke 408.000 žena i muškaraca u dobi između 40 i 69 godina u britanskoj bazi Biobank. Osim toga, odgovarali su na niz detaljnih pitanja o zdravlju i ponašanju u periodu od četiri godine, od 2006. do 2010. Analizirani su i genetski podaci 70.000 ljudi koji su koristili servis 23andMe, u prosjeku u dobi od 51 godine, većinom Amerikanci, a i oni su odgovarali na detaljna pitanja. Svi uključeni bili su europejskog porijekla, što je bio jedan od ključnih faktora s obzirom da je trebalo ograničiti generaliziranje da bi se dobili što točniji podaci, a nisu bile uključene ni transrodne osobe.
Znanstvenici vjeruju da se u ljudskom tijelu nalazi možda i tisuće gena koji utječu na homoseksualno ponašanje, i svaki od njih ima svoju malu ulogu. Studija je otkrila da je genetika odgovorna za oko 32% faktora koji utječu na to hoće li netko biti homoseksualac. Konkretno, identificirali su pet genetskih varijanti prisutnih u ljudskom genomu koje su uključene u konačnu determinaciju. Njih pet čini manje od 1% genetskog utjecaja, napisali su. A kad su pokušali iskoristiti genetske markere ne bi li predvidjeli kako će se ljudi izjasniti, ispostavilo se da se radi o premalo genetskih informacija da bi se bilo što predvidjelo.
- Budući da očekujemo da će ukupni učinak varirati ovisno o društvu i vremenu, bilo bi potpuno nemoguće predvidjeti nečiju seksualnu aktivnost ili orijentaciju samo na bazi gena - rekla je Andrea Ganna, jedna od autorica studije koja radi za Institut molekularne medicine u Finskoj. Također, dvije od pet otkrivenih genetskih varijanti pronađene su samo kod muškaraca, a jedna samo kod žena.
Istraživanje je također otkrilo da je donošenje odluke hoće li se netko upustiti u homoseksualne odnose u genetskoj korelaciji s mentalnim problemima poput depresivnog poremećaja ili shizofrenije, ali i s karakteristikama poput sklonosti riziku, otvorenosti prema novim iskustvima i usamljenosti. Naglasili su da studija ne sugerira da je homoseksualnost uzrokovana ili da uzrokuje ove probleme te da depresiju i bipolarni poremećaj mogu potaknuti upravo predrasude društva.
- Posebno smo zabrinuti da ljudi pogrešno ne protumače naša otkrića vezana uz mentalno zdravlje. Zapravo, tu sad društveni faktor ima veliku ulogu - rekao je dr. Neale i podsjetio da su mlađi ljudi uvijek iskreniji u upitnicima jer stariji često vuku traume iz vremena kad je homoseksualno ponašanje još bilo kriminalizirano i kažnjavano, ili klasificirano kao psihološki poremećaj. Znanstvenici se slažu da tako velika razlika između mladih i starih sudionika pokazuje osjetljivost samog pokušaja izvlačenja bioloških informacija iz populacije na koju toliko snažno utječu promjenjiva društvena stajališta.
Prekrasna različitost
Čak i oni skeptični slažu se da su istraživanje proveli neki od najboljih genetičara na svijetu, kao i vodeći društveni znanstvenici.
U timu je bio i dr. Robbee Wedow, sociolog, koji je bio neka vrsta poveznice i organizirao sastanke među znanstvenicima i istraživačima te kritičarima.
- Odrastao sam u strogoj religioznoj, evangeličkoj obitelji. Zbunjivalo me što me ne privlače žene nego muškarci, što su me uvjeravali da je to grijeh i da ću zato ići u pakao. Dugo sam vremena molitvom pokušavao otjerati privlačnost prema istom spolu, trudio sam se da mi se svide djevojke, pokušavao sam imati cure, započinjao veze… To stvarno nije nešto što bih ja, od svih ljudi, izabrao. Morala je postojati neka biološka osnova. Ako kažemo ‘žao mi je, ali ovo se ne može istraživati’, onda o tome govorimo kao o nečemu što se može stigmatizirati - rekao je Wedow.
Na koncu, dr. Neale smatra da ova studija pokazuje da je ‘različitost prirodan dio našeg iskustva, života i prirodan dio genetike. Mislim da je to prekrasno’, rekao je.