ETNOLOGINJE NA ZADATKU

REZULTAT ČETVEROGODIŠNJEG ISTRAŽIVANJA ŽIVOTA NA TRGOVIMA Otjerali smo obrte i život iz centra Zagreba i pretvorili ga u kulisu za festivale i turiste

Zagreb, 101219.
Zrinjevac
I usred tjedna na zagrebackom Adventu trazi se stolica vise, posjetitelja ima iz svih krajeva hrvatske a zagrebacki Advent primamio je i strane turiste.
Foto: Ranko Suvar / CROPIX
Ranko Suvar / CROPIX

 

Kako Zagreb živi kroz njegove trgove? Kako gradski trg uopće nastaje? Je li dovoljno samo izgraditi trg da on zaživi kao društveni prostor? Kako se trgovi mijenjaju?

O tome u svojoj studiji “Grad kao susret” govore etnologinje Valentina Gulin Zrnić i Nevena Škrbić Alempijević, pišuću i istražujući četiri zagrebačka trga - Nikole Šubića Zrinskog, Josipa Jurja Strossmayera, kralja Tomislava i Europski trg.

“Ovi se trgovi mogu povezati 20-minutnom šetnjom, ali se međusobno razlikuju načinom nastanka, poviješću, a i po tome što danas znače ljudima koji ih koriste. Privukli su nam pažnju brojnošću raznovrsnih događanja, raznolikim namjenama, svojom promjenjivošću”, kaže Gulin Zrnić.

Obje autorice dugo se bave istraživanjima urbanih prostora, zanima ih kako gradovi žive i kako se u istima živi, analiziraju urbane identitete, javna događanja u gradovima. Iz toga je nastala i ideja da naprave studiju posvećenu zagrebačkim trgovima.

Četiri godine su istraživale četiri trga, započele su sredinom 2015. na Europskom trgu koji je u to doba još bio u nastajanju.

“Naše istraživanje podrazumijeva dubinsko upoznavanje prostora. To znači dugotrajne boravke na trgovima, praćenje i promatranje onoga što ljudi rade, sudjelovanje u događanjima koja se tamo održavaju, brojne šetnje trgovima sa sugovornicima koji su s nama dijelili svoja iskustva tih prostora. Htjele smo obuhvatiti sezonske, tjedne i dnevne varijacije trgova, ritmove koje trgovi imaju u različita godišnja doba i doba dana, njihovu radnu i blagdansku dinamiku. Naši su boravci na tim trgovima postali toliko česti da smo postale dio njihova ‘stalnoga inventara’. Ljudi koji borave i prolaze tim trgovima naviknuli su se na našu prisutnost, očekivali su nas na tim mjestima: pozdravljale smo se s vlasnicima dućana, ulični svirači su nas dočekivali kimanjem glavom…”, komentira Škrbić Alempijević.

Zagreb, 221119.
Zrinjevac
Na fotografiji: Valentina Gulin Zrnic i Nevena Skrbic Alempijevic, autorice knjige o gradskim trgovima.
Foto: Biljana Blivajs / CROPIX
Biljana Blivajs / CROPIX

Valentina Gulin Zrnić i Nevena Škrbić Alempijević

 

Politika i ekonomija

Napravile su osamdesetak intervjua.

“Htjele smo zahvatiti glasove raznih sudionika gradskog života: od građana koji uz te trgove žive ili ih redovito koriste, preko sudionika i organizatora javnih događanja, arhitekata i umjetnika, do predstavnika nevladinih udruga, javnih institucija i gradske vlasti. Grad tvore sve te različite pozicije, on je odraz političkih i ekonomskih čimbenika, ali i prostor življenja uz koji ljudi vezuju svoje aktivnosti, sjećanja, susrete”, kaže Gulin Zrnić te dodaje:

“Trg je, zapravo, kako je rekao jedan naš kazivač tijekom istraživanja, mjesto gdje se nešto dešava i gdje se ljudi susreću.” Njihovo istraživanje prati svakodnevicu trgova.

Govoreći o trgu kao susretu, kako i u naslovu studije stoji, Škrbić Alempijević analizira: “Brojnost ljudi koji žive u gradovima čini susrete neminovnim, susrete s poznatima i nepoznatima, sličnima i različitima, mladima i starijima, no to su i susreti s arhitekturom, građevinama, spomenicima, zelenilom, drvećem, životinjama, s prostorima. Susret uvijek stvara neku vrstu odnosa i afekta. O susretima možemo misliti kao ugodnima, ali neki mogu biti uznemirujući, mogu se izroditi i u sukobe. Iako živimo u vrijeme virtualnih premrežavanja, trgovi i dalje ostaju važna mjesta za susrete, interakcije i povezivanje ljudi.”

Analiziraju Zrinjevac, Tomislavac, Strossmayerov i Europski trg, ima li svaki od njih nešto što drugi nemaju?

“Na istraživanje Europskog trga potaknula nas je činjenica da se u najužem središtu grada stvara sasvim novi trg, na mjestu koje je prethodno služilo najčešće za parkiranje i prolaženje. Njegov nastanak i sve kontroverze koje su ga pratile su nas doveli do pitanja: što čini trg, koja su njegova obilježja, što različiti društveni akteri od njega očekuju i kako se na njemu ponašaju?”, kazuje Škrbić Alempijević, a Gulin Zrnić nastavlja: “Zrinjevac, Strossmayerov i Tomislavov trg su dugo tu, šetajući gradom, doživljavamo ih kao cjelinu, jedinstveni dio Zelene potkove. Iako ti trgovi nisu bili zahvaćeni urbanističkim intervencijama poput Europskog trga, svejedno su u stalnoj transformaciji, najviše zbog niza javnih događanja na njima. Neka od tih događanja postupno stvaraju nove navike urbanog življenja.

Primjerice, korištenje travnatih partera za sjedenje, ležanje, vježbanje i slično, danas je to uobičajeno, a do pred kraj prošloga stoljeća bilo je zabranjeno.

Teško na travu

Kad su se 1987., u godini Univerzijade, mladi stranci, turisti, odmarali na zelenim površinama Tomislavovog trga, to je bila zanimljiva novinska vijest! Još sredinom 1990-ih gradska uprava izvještava o novim čuvarima parkova koji paze da ljudi i psi ne prelaze na travu. Mnogima je još i danas teško zakoračiti na travnate površine. No generacije koje odrastaju u ovome stoljeću, korištenje zelenih površina tih trgova doživljavaju normalnim.”

Grad čine ljudi, klupe, spomenici, prolaznici, slučajni namjernici, zvukovi, razne interakcije raznih aktera…, i kako Škrbić Alempijević ističe: “Grad je zbir različitosti, njegovi javni prostori trebali bi dati priliku svim tim različitostima. Grad bi trebao biti mjesto otvorenosti i uključivosti. Naravno da to na papiru izgleda mnogo jednostavnije nego u praksi. Susreti u javnom prostoru ponekad dovode do prijepora. Kako pomiriti činjenicu da je prostor javnih događanja ujedno stambeni prostor? Kako na trgove koji su zaštićeni kao kulturna dobra unijeti nove sadržaje? To su neka od pitanja na koja odgovore treba dati obzirna i promišljena gradska politika.”

Jesu li trgovi i danas prirodna mjesta sastanaka? Čemu služe ti javni prostori konvergencije? Nosi li novo doba i njima drugačije mjesto u urbanim interakcijama stanovnika grada? Kakvi su trendovi?

“Grčka agora je imala izraženu političku dimenziju, bila je prostor društveno-političkog života i javne rasprave, mjesto demokracije. Politička komponenta trgova i danas je naglašena, iako se politička elita povukla u zatvorene prostore, vijećnice. Izaći na ulicu ili trg danas često označava poziv na političko aktiviranje”, objašnjava Škrbić Alempijević a Gulin Zrnić nastavlja:

Adio tržnice

“Sve do 1930-ih glavni zagrebački trg imao je funkciju tržnice. I danas su trgovi prostori ekonomije, iako u nešto drugačijem smislu. Trgove se komercijalizira, sam prostor trga je roba koja se privatizira, zaposjeda, zakupljuje, daje u najam… U stranim gradovima je puno primjera da se javni prostori zakupljuju i zatvaraju za široku javnost. Zagrebački trgovi koje smo mi istraživale, uz izuzetak plaćanja ulaznice za adventsko klizalište, ostali su javni u smislu otvorenosti dolaska i boravka na njima. Bez obzira na manifestaciju, možete doći i sjesti na klupu ili prošetati trgom, iako je njegova dostupna površina smanjena, najčešće radi iznajmljivanja ugostiteljima. To je izraženije na Cvjetnom trgu ili na mnogim ulicama grada gdje javni prostor u stvari postaje privatni (ugostiteljski), onemogućuje korištenje onima koji nešto ne konzumiraju. Dodatni problem je iskorištavanje trgova i parkova kao pukih kulisa za manifestacije, bez pravilne zaštite, a riječ je o prostorima spomeničke vrijednosti koji su zaštićeni i kao spomenici kulture i kao spomenici prirode.”

Kako se i je li preseljenje dućana na periferiju odrazilo na dinamiku i način na koji živi centar grada?

“Centar grada se uvelike izmijenio. Nekada su svi išli u centar, jer na rubnim dijelovima i u tada novosagrađenim naseljima nije bilo dobre opskrbe, a rijetki su bili dućani s obućom i odjećom. Promjena ekonomije, privatizacija zgrada i veliki najmovi, učinili su da su se u centru grada zatvorili mnogi mali obrti. Mnogi su prostori u gradu prazni, primjerice duž Ilice iza Britanskoga trga. U centru su i veliki kompleksi koji su nekad su bili dio radnih pogona kao što su Gredelj, Nada Dimić ili Paromlin, a danas su napuštene ruševine u susjedstvu blještavih i festivalskih trgova kojima se grad natječe za najbolju turističku destinaciju. Sve je više stanova koje iznajmljuju turistima ili su u njima restorani, kafići, odvjetnički uredi…, mnogi su i prazni. Takav centar grada posljedica je istih procesa koji intenzivno mijenjaju trgove, a koje nazivamo festivalizacija, turistifikacija, postindustrijalizacija, neoliberalizacija i u konačnici, globalizacija”, zaključuje Gulin Zrnić.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo