Klimatske promjene postale su, slažu se manje-više svi, neizbježna stvarnost. A to povlači i određena pitanja. Primjerice, ako ništa ne učinimo da bismo smanjili globalno zagrijavanje i njegove posljedice, tko će točno ostati?
“Mislim da to neće biti ljudi. Mislim da ćemo mi otići dosta rano”, našalila se za BBC molekularna biologinja Julie Gray sa Sveučilišta u Sheffieldu. Pitanje s početka teksta novinarka joj je postavila u svrhe članka pod naslovom “Životinje koje će preživjeti klimatsku promjenu”. Pitanje definitivno nije bez osnove. Već se svaka četvrta vrsta suočava s rizikom izumiranja, velikim dijelom upravo zbog svega što klimatska promjena sa sobom nosi - ekstremne i sve nestabilnije vremenske uvjete, sve više temperature i povećanje razine mora. Prema onome što ističu stručnjaci s kojima je autorica teksta razgovarala, postoji nekoliko pravila kad se govori o tome tko bi mogao opstati. Naravno, nemoguće je točno predvidjeti kretanja, faktori su brojni, no određene zakonitosti pružaju kakav-takav odgovor.
Pravilo broj 1 - na klimatske promjene mogle bi biti otpornije vrste koje se razmnožavaju brzo i u velikom broju. Dakle, ljudi i pande nisu među njima.
Pravilo broj 2 - sposobnost prilagodbe. Toplokrvne životinje tu kotiraju bolje od hladnokrvnih. No, postoje izuzeci. U sve toplijem okruženju dobro bi se snašla sjevernoamerička žaba bukača.
Pravilo broj 3 - vjerojatnije je preživljavanje biljnih vrsta koje već jesu dobro prilagođene životu u suši i na vrućini, primjerice pustinjskih vrsta. Ili, pak, biljaka čije se sjeme prenosi na velike udaljenosti, dakle vjetrom ili morskim strujama. Tu treba istaknuti kokos.
Pravilo broj 4 - sreća se u većoj mjeri smiješi vrstama koje su tijekom povijesti već pokazale dobru opstojnost. U tom kontekstu sve ide u prilog žoharima. Kad je Australija prije više desetaka milijuna godina postajala sve suša, oni su se preselili u podzemlje. Isto tako, nisu izbirljivi ni oko hrane. Uz njih, veće šanse za opstanak imaju i druge vrste koje ne biraju puno - oportunističke ptice, štakori ili rakuni. Koali, koja jede lišće eukaliptusa, doista se ne piše dobro.
Pravila broj 5 i 6 svode se na to da su otpornije one vrste koje su evolucijski starije i koje nisu svedene na mikrohabitat, odnosno uspijevaju i u razdobljima promjene i tranzicije te narušenog okoliša. Jeleni se, primjerice, dobro snalaze čak i kad im nestaje šume, dakle u sve urbanijim sredinama. Neke specifične vrste, endemične za neke male otoke, mogle bi zauvijek nestati.
Pravilo broj 7 nalaže, pak, da postoje određena mjesta na svijetu koja klimatsku promjenu neće ni osjetiti - primjerice, životinje koje žive u podmorskim kanjonima ili one koje već preživljavaju u vrlo okrutnim sredinama kao što su vrući vulkanski izvori. Tamo se većina svodi na mikrobe i, primjerice, neuništive dugoživce ili kako im tepaju, iako izgled to ne opravdava, vodene medvjediće. Oni mogu preživjeti u vakuumu, ekstremnu dehidraciju i vrlo visoke temperature.