Skupina znanstvenika pod vodstvom prof. dr. sc. Bojana Polića s Medicinskog fakulteta u Rijeci objavila je jučer u online izdanju časopisa Immunity, najcitiranijeg časopisa iz imunologije, važno otkriće o tome kako virusne infekcije utječu na ubrzan razvoj dijabetesa tipa 2. Otkriće prof. Polića i njegovih suradnika otvara nove perspektive u prevenciji i liječenju dijabetesa tipa 2 od kojeg u svijetu pati oko 450 milijuna, a u Hrvatskoj oko 250.000 ljudi.
- Iako u znanstvenoj literaturi postoji nekoliko epidemioloških studija koje povezuju virusne infekcije s pogoršanjem dijabetesa, dosad nije bilo eksperimentalnog dokaza da su infekcije stvarni uzrok njegova naglog razvoja. Također, nije bio poznat ni mehanizam kako to virusne infekcije uzrokuju. Uglavnom se nagli razvoj dijabetesa u infekcijama uzima kao ‘opće poznata činjenica’ i često se pripisuje ‘stresu’. Stoga smo u suradnji s Klinikom za infektologiju KBC-a Rijeka napravili jednu malu pilot-studiju na bolesnicima s akutnim simptomima virusnih infekcija dišnog sustava, poput gripe - pojašnjava prof. Polić.
Test na ljudima
U studiji je bio uključen 31 pacijent.
- Bolesnike s normalnim razinama glukoze podijelili smo u dvije skupine: one s normalnom tjelesnom težinom i one s prekomjernom tjelesnom težinom. Bolesnicima smo uzeli krv u trenutku dolaska na Kliniku, kada su imali jasne kliničke simptome infekcije, te tri mjeseca poslije. U krvi smo mjerili osnovne parametre kao što su glukoza, inzulin i karboksilirani hemoglobin te smo napravili test tolerancije na glukozu - dodao je Polić. Naglasio je kako su rezultati tih istraživanja pokazali da su obje grupe bolesnika u akutnoj fazi bolesti prilikom prijema na kliniku imale povišene razine inzulina (u grupi pretilih bolesnika to je bilo izraženije), dok su razine glukoze bile normalne.
- Povišene razine inzulina u svih su se bolesnika normalizirale nakon tri mjeseca od početka bolesti. Ta istraživanja pokazala su da virusne infekcije u ljudi koji nemaju predijabetes, odnosno dijabetes, dovode do prolaznog povećanja inzulina u krvi, ali ne i glukoze, što je upućivalo na prolaznu smanjenu perifernu osjetljivost tkiva na inzulin - rekao je Polić.
Kako bi bolje proučili taj fenomen, Bojan Polić i njegovi suradnici u daljnjim su istraživanjima koristili “mršave” miševe koje su hranili normalnom niskokalorijskom hranom i pretile miševe koje su hranili visokokalorijskom masnom hranom. Svi miševi hranjeni visokokalorijskom masnom hranom razvijaju simptome predijabetesa nakon šest, a dijabetesa nakon 12 tjedana.
Mršavi miševi
- ‘Mršave’ i predijabetične ‘pretile’ miševe zatim smo inficirali različitim virusnim infekcijama koje su prisutne i u ljudskoj populaciji. Virusne su infekcije kod ‘mršavih’ miševa dovele do povećanja razine inzulina u krvi, uz normalnu razinu glukoze, kao što smo primijetili i u studiji na pacijentima. No u predijabetičnih pretilih miševa, osim povećanja razine inzulina, došlo je i do povećanja razine glukoze u krvi, odnosno razvoja dijabetesa.
Dakle, obje su skupine razvile povećanu rezistenciju perifernih tkiva na inzulin, no samo u predijabetičnih pretilih miševa to je rezultiralo i razvojem dijabetesa - pojasnio je Polić. Njegov je tim na miševima zatim otkrio i mehanizam koji dovodi do toga da virusne infekcije utječu na ubrzani razvoj dijabetesa.
- Ukratko, u nizu eksperimenata utvrdili smo da je interferon gama (IFNgama) glavni čimbenik koji dovodi do razvoja periferne rezistencije na inzulin u virusnim infekcijama. Nadalje, korištenjem niza genetski modificiranih miševa utvrdili smo da je glavno tkivo na koje IFNgama djeluje skeletno mišićje - rekao je Polić.
- Otkriće mehanizma kako virusne infekcije uzrokuju povećanje razina glukoze u krvi stvara podlogu za pojačano preventivno djelovanje na virusne infekcije u predijabetičnih pretilih osoba kroz pravodobn cijepljenje, upotrebu lijekova i slično. Naše je otkriće temelj za istraživanja inhibitora djelovanja interferona u mišićima koji bi mogao prevenirati razvoj dijabetesa- zaključio je Bojan Polić.
Eksperiment je “Made in Croatia”
Ovaj je rad od ideje do realizacije gotovo u potpunosti napravljen na Zavodu za histologiju i embriologiju Medicinskog fakulteta u Rijeci i plod je trogodišnjih intenzivnih istraživanja. Samo smo u jednom eksperimentu, koji nismo mogli izvesti u Hrvatskoj, tražili pomoć kolega sa Sveučilišta Zürich. Najveći dio posla napravio je doktorand Marko Šestan, a to je ujedno i tema njegova doktorskog rada koji uskoro brani. Također, velike zasluge za studiju ima i doc. dr. Felix M. Wensveen - istaknuo je prof. dr. sc. Bojan Polić.