Uporna nastojanja da se razori njemački vojni brod iz Drugog svjetskog rata, imena Tirpitz, ostavila su traga i na okolišu koji se vide i danas, otkrili su znanstvenici. Najveći brod Hitlerove ratne mornarice (Kriegsmarine) većinu je vremena nakon izgradnje bio stacioniran uz norvešku obalu i služio je za presretanje savezničkih brodova i iscrpljivanje britanske mornarice.
Nijemci su brod, koji je gotovo tri godine bio u Norveškoj, skrivali u fjordovima ‘kemijskom maglom’. Upravo je taj dim napravio golemu štetu okolnom biljnom svijetu, posebno drveću kojemu je to ostalo zapisano u godovima, piše BBC.
Claudia Hartl sa Sveučilišta Johannes Gutenberg u njemačkom Mainzu, naišla je na dokaze utjecaja dok je istraživala borove u Kåfjordu. Dendokronologinja je prikupljala koru drveća pokušavajući složiti sliku klimatske povijesti na tom području. Izrazito niske temperature i najezda insekata mogu zaustaviti rast stabla, ali nijedna od tih prirodnih nepogoda ne može objasniti potpuni izostanak godova u periodu oko 1945. kod nekih stabala.
Kolega se dosjetio da bi oštećenje moglo imati veze s Tirpitzom, koji je potopljen 1944. u Kåfjordu. Arhivski dokumenti pokazuju da je brod pritom ispustio klorosumpornu kiselinu kako bi kamuflirao svoj položaj.
Adolf Hitler na porinuću Tirpitza
‘Mislimo da je taj umjetni dim oštetio iglice zimzelenog drveća. Ako drvo nema iglice, onda ne može obavljati fotosintezu i ne može proizvesti biomasu. Kod borova iglice se obično drže tri do sedam godina jer spadaju u zimzelene biljke. Zato, ako borovi izgube iglice, može proći dosta vremena dok se ne oporavi’, rekla je Hartl za BBC News.
Kod jednog su stabla prema godovima utvrdili da nije bilo rasta iglica čak devet godina nakon 1945. ‘Nakon toga se oporavilo, ali trebalo mu je 30 godina da se vrati na normalan tempo rasta. Još uvijek je ovdje, još uvijek je živo, to je jako impresivno drvo’, dodala je.
Kod drugih borova godovi su bili prisutni, ali su bili jako tanki. Dokazali su i da se s udaljenošću štetni utjecaj smanjuje, a tek na udaljenosti od četiri kilometara utvrdili su da nije bilo posljedica.
Tirpitz je zadnjih ratnih godina u više navrata pogođen, no dokrajčila su ga dva britanska bombardera krajem 1944.
Hartl smatra da bi se isti učinci rata mogli pronaći i na drugim mjestima: ‘Mislim da je jako zanimljivo što se i nakon više od 70 godina vide posljedice jednog događaja. I u drugim su mjestima u Europi koristili taj umjetni dim, a možda su koristili i druge kemikalije.’