Danas se čini kao daleka prošlost, no 2. ožujka diljem svijeta objavljen je video na kome je njemački ministar unutrašnjih poslova Horst Seehofer odbio rukovati se sa svojom šeficom, kancelarkom Angelom Merkel.
- To je bilo ispravno - rekla je kroz smijeh Angela Merkel.
Preporuku da prilikom pozdravljanja tijekom pandemije izbjegavamo rukovanje, zagrljaje i poljupce iznijele su brojne javnozdravstvene institucije. Tako je Sylvie Brand, direktorica programa za globalne zaraze Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), preporučila alternativne pozdrave kao što su udarac laktom, naklon ili jednostavno mahanje rukom. No, neki idu i dalje.
- Ne mislim da bismo se ikada više trebali rukovati, da budem iskren prema vama - poručio je preko Wall Street Journala legendarni dr. Anthony Fauci (78), direktor američkog Nacionalnog instituta za alergiju i zarazne bolesti.
Kad smo se počeli rukovati?
Iako je točna priča o porijeklu rukovanja pomalo mutna, povjesničari smatraju da je pozdravljanje pružanjem desne ruke znak dobrih namjera i običaj koji seže još u davna vremena kada bi ljudi bili naoružani. Rukovanjem se davalo do znanja da se želi miroljubiv kontakt i da ne postoji namjera upotrebe oružje.
Da su se ljudi rukovali davno u prošlosti, pokazuju nam motivi na umjetničkim dijelima iz drevnog Egipta, Mezopotamije i antičke Grčke.
Najstariji prizor rukovanja jest reljef iz devetog stoljeća prije nove ere na kome se asirski kralj Šalmansar III. rukuje s babilonskim vladarom kako bi učvrstio sklopljenu alijansu. Starogrčki pjesnik Homer nekoliko je puta opisao rukovanje u epovima “Odiseja” i “Ilijada”, dok se u muzeju Akropole u Ateni čuva reljef na kome se rukuju dvije boginje, Hera i Atena. Reljef je nastao nakon Peloponeskih ratova, krajem petog stoljeća prije nove ere, a posvećen je prijateljstvu dvaju gradova - država Atene i Samosa (čiji je zaštitnik bila boginja Hera). Iz antičke Grčke rukovanje se proširilo na Rim, gdje se smatralo znakom prijateljstva i lojalnosti. Povjesničari smatraju da je svakodnevno pozdravljanje rukovanjem običaj koji su u 17. stoljeću raširili kvekeri.
Zašto nam je rukovanje važno?
Danas je rukovanje rašireni pozdrav u međunarodnoj komunikaciji. Sugovornika gledamo u oči, a rukovanje obavljamo u visini lakta. Pravila lijepog ponašanja nalažu da ruku prvo pruža stariji mlađem, žena muškarcu te osoba višeg položaja osobi nižeg položaja. Muškarci obavezno skidaju rukavice prilikom rukovanja, dok žene to ne moraju.
- Iako stisak ruke više ne služi kao potvrda da drugi muškarac ili žena više ne drži oružje, sačuvao je svoje obilježje iskazivanja velikih namjera - rekla je za BBC Juliana Schroeder, profesorica na Sveučilištu Kalifornija u Berkeleyju.
Tiziana Casciaro, profesorica na Sveučilištu u Torontu, kaže da je stisak ruku “temeljni nagon ljudi koji moraju uspostaviti međusobno povjerenje”. Studija izraelskih znanstvenika pod vodstvom Noama Sobela iz Weizmannova instituta objavljena 2015. godine pokazala je da ljudi pomirišu svoje ruke nakon ruk ovanja.
- Ljudi konstantno imaju ruku na licu, njuše je, i modificiraju svoje ponašanje nakon rukovanja. To pokazuje da rukovanje predstavlja neku vrstu kemijskog signaliziranja - rekao je Sobel.
Koja su najpoznatija rukovanja u povijesti?
Neka su rukovanja, posebice među državnicima 20. stoljeća, ušla u povijest. Primjerice, 25. srpnja 1945. godine, samo nekoliko tjedana nakon predaje nacističke Njemačke u Drugom svjetskom ratu, saveznički čelnici sastali su se u Potsdamu kako bi oblikovali poslijeratnu Europu i upozorili Japan na “brzo i potpuno uništenje” ako se ne preda. Dok su predsjednik Harry Truman, britanski premijer Winston Churchill i sovjetski vođa Josif Visarionovič Staljin nasmiješeni pozirali uz stisak ruke, u pozadini se svijet počeo dijeliti na Istočni i Zapadni blok.
Početak kraja blokovske podjele označilo je rukovanje američkog predsjednika Ronalda Reagana i sovjetskog lidera Mihaila Gorbačova 19. studenoga 1985. godine u Ženevi.
Izraelski premijer Yitzhak Rabin i čelnik Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO) Yaser Arafat rukovali su se pod budnim okom američkog predsjednika Billa Clintona nakon potpisivanja mirovnog sporazuma u Bijeloj kući 13. rujna 1993. godine.
Nakon 46 godina apartheida, legendarni Nelson Mandela izabran je za prvog crnačkog predsjednika Južne Afrike. Rukovao se s predsjednikom na odlasku Frederikom Willemom de Klerkom u Pretoriji 10. svibnja 1994. godine.
Što izmjenjujemo stiskom ruke?
- Kad ispružite ruku na pozdrav, to je produžetak vašeg biološkog oružja.
Kad stisnete nekome ruku, nemate pojma gdje je ta ruka bila i izlažete se ‘elementima opasnosti’ poput virusa i različitih vrsta bakterija - rekao je za CNBC dr. Gregory Poland, stručnjak za zarazne bolesti na klinici Mayo. - Rukovanje je zastarjeli običaj. U mnogim kulturama ljudi su naučili pozdravljati se, a da se pritom ne dodiruju - istaknuo je Poland.
Već dugo je poznato da se, isto tako, putem rukovanja prenose i različite zaraze. Između ostalih mikroorganizama, s ruku na ruku se prenosi i virus SARS-CoV-2 koji se najčešće širi putem zaraženih kapljica i može dugo živjeti na ljudskoj koži. Glavni savjet koji sve zdravstvene institucije prenose građanima je da drže do higijene ruku. Tako je i jedno istraživanje pokazalo da rukama prenosimo 3200 bakterija te da se prosječno rukujemo 15.000 puta u životu. Rukovanje, zbog svog trajanja, prenosi dva puta više bakterija od drugih, neformalnijih i bržih pozdrava.
- Ne trebamo se rukovati. Moramo prekršiti taj običaj. Jer, u stvari, to je jedan od glavnih načina prenošenja respiratorne bolesti - ustvrdio je Anthony Faucci.
Što bi moglo zamijeniti rukovanje?
Stručnjaci se slažu da samo rukovanje nije toliko važno, već kulturološka univerzalna poruka koju prenosi: jedna suradnja i povezanost. No, alternative već postoje: od laganog naklona do mahanja. Predsjednik Tanzanije John Magufuli je tijekom susreta u Zanzibaru tamošnjeg opozicijskog političara u Maalima Seifa Sharifa Hamada pozdravio tako što su nogama simulirali uobičajeno rukovanje, kako bi izbjegli moguću zarazu koronavirusom.
- Mislim da bi naposljetku bilo moguće zamijeniti stisak ruke nekom drugom gestom koja predstavlja slične namjere - smatra prof. Juliana Schroeder.
Gregory Poland predlaže prijateljski naklon glavom kao mogući pozdrav, a spominje i pozdravljanje laktom koje je trenutno u modi, ali se čini prilično nespretnim.
Nadomjestak rukovanju nude nam i azijske kulture. Primjerice, u Japanu se ljudi pozdravljaju uz naklon, a rukovanje ili bilo kakvo dodirivanje je nepotrebno. U Indiji se ljudi pozdravljaju tako da sklope dlanove u visini srca i blago se naklone te izgovore namaste. Kinezi su usvojili zapadnjački običaj rukovanja u komunikaciji, ali se nakon izbijanja Covida-19 u Wuhanu odustalo od stiska ruku prilikom pozdravljanja.
- Engleski je danas poslovni jezik. Stoga je u poslovanju konvencija stisak ruke. Ali, ako to gledamo matematički, u Kini i Indiji, imate pola svjetske populacije koja se ne rukuje. Drugi su načini pozdrava zapravo konvencionalniji od rukovanja. Kako Kina i Indija postaju sve utjecajniji u svijetu globalnog poslovanja, običaji pozdravljanja u tim kulturama mogli bi postati međunarodna norma - kaže Kanina Blanchard, profesorica komunikacijskih menadžmenta na Sveučilištu Western Ontario.
- Ne kažem da bih bila sretna da se prestanemo rukovati. No, prilagođavajte se okolnostima. Ako postoji društvena potreba za prilagodbom, mi smo - kao ljudska bića - neizmjerno sposobni za to - zaključila je Kanina Blanchard.