Udarac meteora u površinu Zemlje doveo bi do katastrofe koja bi dovela do izumiranja mnogih vrsta. Uostalom, upravo takav scenarij je vjerojatno igrao ulogu u nestanku dinosaura sa našeg planeta, tako da je strah da se sličan scenarij ne dogodi i nama također potpuno opravdan. Ipak, čini se kako sve nije tako crno, tvrde znanstvenici sa Munchenskog sveučilišta .
Oni su napravili novi model koji je po prvi puta uzeo u obzir eliptičnost Zemlje, kao i njenu neravnu površinu. Pri dosadašnjim simulacijama Zemlja je bila prikazivana kao savršena sfera, a udar asteroida bi se, kao po površini vode, prenosio cijelom površinom planete.
Doradom tog modela, a time i realnijim prikazom zemljine površine, došlo se do zaključka kako bi dobar dio energije udarca velikog asteroida ipak ostao zarobljen na manjoj površini. Udarac bi i dalje nanio veliku štetu, ali čini se kako bi oblik Zemlje i krajolik odigrali veliku ulogu u obuzdavanju štetnog utjecaja.
Koristeći ova saznanja tim znanstvenika je simulirao udar meteora koji je prije 65 milijuna godina stvorio veliki krater Chicxulub . Asteroid koji je tada udario Zemlju bio je velik kao Mt. Everest, a nastala eksplozija je bila ekvivalent dva milijuna hidrogenskih bombi. Model munchenskih znanstvenika, uvjereni su, objašnjava kako je udar tog meteora stvorio tsunamije i zemljotrese koji su doveli do izumiranja dinosaura, ali ne i do potpunog nestanka života na Zemlji.