KRVAVI RAZVOD

'AKO ME OSTAVIŠ, ZA TEBE VIŠE NEMA ŽIVOTA' Ivo Banović potpuno je izgubio kompas nakon što je shvatio da mu brak propada. Nažalost, on nije jedini

Hanza Media

 

Odlučio ih je ubiti. Napisao je oproštajno pismo, “sasuo” je u njemu svu žuč na suprugu, djecu, punca, punicu. Bio je to njegov odgovor na Lidijinu najavu pokretanja sudskog postupka razvoda i onoga što slijedi. Parničenja, podjele imovine, sve je to za 66-godišnjeg Ivu Banovića, umirovljenog dubrovačkog pomorca, bilo previše. Umjesto sudskog i civiliziranog razlaza sa suprugom Lidijom, on se u utorak 29. siječnja oko 7 sati odlučio za “krvavi razvod”. Osim Lidije ubio je i njezina oca, ubio bi i punicu da se nije zaključala u sobu i izbjegla smrtonosni metak.

I tako je Đivo, kako su zvali čovjeka koji je nakon plovidbe morima postao šef kadrovske službe dubrovačke Atlantske plovidbe, ušao u crnu statistiku hrvatskih bračnih brodoloma koji nisu dočekali sudski nego su okončani krvavim epilogom. Na kraju je presudio i sebi, iza sebe ostavivši niz otvorenih pitanja. Njegovo oproštajno pismo dio je još otvorene policijske istrage. Jezivi je detalj i da je ubojica, prije nego što je sebi ispalio smrtonosni metak, snimio selfie kraj tijela mrtve supruge.

Koliku je traumu ostavio svojoj djeci i punici svjedoči i činjenica da su nesretnoj Lidijinoj majci veća trauma od rane na nozi psihičke posljedice. Od zeta ubojice koji se pojavio pred vratima njihova stana na Prijeku spasila se bijegom i zaključala u sobi. Sada si predbacuje što je preživjela, a meci su usmrtili njezina supruga i kćer koja je pala pokošena na stubištu bježeći od smrtonosnog oružja.

 

Nasilan u mladosti

Ubrzo nakon zločina na Prijeku javnost je doznala da je Banović bio nasilan i u mladosti, kada je nožem ubo mladića i prošao bez kazne, da je bio prijeke naravi, da je i susjedima prijetio sjekirom, da su svađe među Đivom i Lidijom bile žestoke i da je ona na kraju odlučila otići roditeljima i zatražiti razvod. U tome je imala podršku roditelja. Dubrovčani s kojima smo razgovarali isključuju ljubomoru kao “okidač” zločina. Očito je to bila najava da je braku došao kraj.

Ivo Banović nije jedini koji je u takvoj situaciji posezao za oružjem. Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama obilježava se u spomen na Gordanu Oraškić koju je u sudnici zagrebačke Palače pravde tijekom brakorazvodne parnice 22. rujna 1998. godine ubio suprug, policajac Mato Oraškić, kao i sutkinju Ljiljanu Hvalec, odvjetnicu Hajru Prohić i zapisničarku Stanku Cvetković. Ante Ilišinović ubio je 9. studenog 2016. godine suprugu Katicu u Sesvetama kad mu je najavila razvod, pa je presudio i sebi. Ni Boris Čipčić nije mogao podnijeti što ga je supruga Marica ostavila pa je ubio nju i pucao sebi u glavu, ali je preživio.

Mladen Mesarić iz Zasadbrega ubio je nevjenčanu suprugu Mignon Tomašević, njihovu 18-mjesečnu kćer i sebe jer ga je napustila. I rastrojeni branitelj Ljubomir Zaradić ubio je u Splitu suprugu Orijanu kad ga je odlučila napustiti, a potom je presudio i sebi. Krimen žena koje su bile žrtve muževa ili partnera bio je u tome što su se odlučile za prekid i od toga nisu odustajale. Ali, takvih slučajeva u Hrvatskoj ima napretek.

Statistike nadležnih institucija MUP-a i pravobraniteljice za ravnopravnost spolova su porazne. Od 22 ubojstva u 2018. godini 13 ih je počinjeno na štetu bliskih osoba, a dvije žene ubili su njihovi supruzi ili partneri.

Špiro Janović, voditelj Centra za krizna stanja zagrebačkog KBC-a, nakon posljednjeg slučaja u Dubrovniku odmah primjećuje kako počinitelji partnerskog nasilja nisu u stanju savladati prekid veze, te ne mogu naći emocionalni izlaz iz krizne situacije kakva je nedvojbeno bila i ona između Ive Banovića i njegove supruge.

- Osoba je u takvoj situaciji psihološki preplavljena negativnim osjećajima, a naročito je izražen osjećaj da ne može savladati takav gubitak. Osim osjećaja nemogućnosti savladavanja gubitka, osoba u takvim slučajevima može osjećati i duboku narcističku povredu, kao povredu vlastite osobnosti, gubitak poštovanja ili samopoštovanja, ali i sigurnosti, povjerenja u život, ljude, obitelj.

Većina ljudi se ipak oporavi u takvim situacijama, a blagotvorno može djelovati podrška obitelji, prijatelja i okoline. Osobe s poremećajima osobnosti ili osobe s nekim psihičkim smetnjama ili psihičkim bolestima, koje nisu liječene, imaju veći rizik za počinjenje nasilnih djela. Često se događa da osoba od članova obitelji očekuje bespogovornu poslušnost, ispunjavanje naloga i svojih želja, ili nerealno poštovanje autoriteta, objašnjava dr. Janović.

Takvo očekivano submisivno “poslušno” ponašanje obitelji pomaže narcisoidnoj osobi da očuva svoju ličnost i da se osjeća psihološki jakom.

 

Emocionalne investicije

- Osoba može ponekad članove obitelji vidjeti kao dio sebe, pogotovo ako ima snažne narcisoidne crte, a ne kao samostalne ljude za sebe. Najveća je emocionalna investicija u članove obitelji, prema kojima se postavljaju i nerealni zahtjevi. Zbog nekog razočarenja ili krize, upravo se članove obitelji najokrutnije “kažnjava”. Upravo su ubojstva članova obitelji najčešća iz navedenih emocionalnih razloga, naročito ubojstva žene i djece kao kazna za percipirano nepoštivanje većeg autoriteta tj. oca - navodi naš sugovornik.

I dok mu je dubrovački “krvavi razvod” poznat samo iz medija, na temelju tih podataka pokušao nam je dati svojevrsni Banovićev psihoprofil, ali i profil muževa koji su ubijali supruge, članove obitelji i sebe.

I dok mu je dubrovački “krvavi razvod” poznat samo iz medija, na temelju tih podataka pokušao nam je dati svojevrsni Banovićev psihoprofil, ali i profil muževa koji su ubijali supruge, članove obitelji i sebe.

- Glavni rizici za počinjenje kaznenog djela su muški rod, mladost, prethodno agresivno ponašanje i korištenje psihoaktivnih supstanci. Postoje potom individualni, obiteljski i okolinski uzroci. Individualni čimbenici mogu biti hiperaktivnost, impulzivnost, teškoće kontrole ponašanja i pažnje, prethodno agresivno ponašanje i nizak stupanj obrazovanja. Od faktora rizika uz obiteljske probleme i izloženost obiteljskom nasilju veliku ulogu ima dostupnost vatrenog oružja, korištenje psihoaktivnih supstanci, najčešće alkohola, ali i narkotika.

Kao okolinski čimbenici prednjače odgojna zanemarenost, grubo kažnjavanje u djetinjstvu, slaba povezanost s roditeljima, mlada dob majke pri rođenju djeteta (budućeg počinitelja), slaba obiteljska kohezija, nepotpune obitelji i siromaštvo.

Često je uzrok nasilnog ponašanja, pogotovo takozvanog osvetničkog ponašanja, osjećaj osobne uvrede ili stručno, narcističke povrede. Frustracija, koja nastaje u toj situaciji povrede, povezana je s osjećajima ljutnje, patnje ili duševne boli, i srama. Odbijanje se može shvatiti kao ponižavanje, koje proizvodi intenzivne osjećaje. Sram, koji može biti svjestan, a češće nesvjestan, npr. uslijed odbijanja ili ponižavanja, jedan je od najintenzivnijih osjećaja, koji mogu posljedično pobuditi agresivno ponašanje.

Osoba, koja percipira gubitak poštovanja ili povredu nekog ponosa, može osjetiti jaku, očito i preplavljujuću, frustraciju koja dovodi do agresivnog čina. Nepodnošljivu frustraciju može izazvati i nemogućnost zadovoljenja neke potrebe, akutne ili dugoročne, psihološke ili emocionalne, što se doživljava ponovno kao nedostatak poštovanja, osjećaj nesigurnosti, praznine i zatim dovodi do abreagiranja u vidu nasilnog ponašanja - navodi Janović i dodaje kako je općenito ta nemogućnost podnošenja frustracija značajna za agresivna ponašanja koja ruše granice.

 

Bespomoćna okolina

- Takva se osoba manjkavo nosi s frustracijama i stresom, jer nema razvijene zrele mehanizme obrane. Isto tako, neke psihičke bolesti, naročito neliječene, dovode do smanjenja sposobnosti osobe za toleranciju frustracije i posljedične sklonosti agresivnom ponašanju - smatra Janović. A na pitanje je li se Banovićev zločin mogao spriječiti, kaže:

- Najznačajniji rizik za nasilno ponašanje je upravo ranije nasilno ponašanje. Stoga se preventivni napori u ovom području usmjeravaju na prepoznavanje osoba povećanog rizika za ponavljanje nasilnog djela. Često postoje raniji znakovi za agresivnost, destruktivnost, smanjenu toleranciju i sklonost nasilju, ali i za narcističko ponašanje. Okolina često pokazuje bespomoćnost da se odupre iz emocionalnih razloga ili ekonomskih razloga, a pomoć institucija nije dostupna ili adekvatna. Uvijek postoje znakovi upozorenja, ali su oni često vrlo diskretni i nažalost tragedije poput dubrovačke ponekad se ne mogu spriječiti - kaže Janović.

Naš sugovornik objašnjava nam i zašto ubojica svojih najbližih na kraju presudi i sam sebi.

- Doživljaji napuštanja mogu biti emocionalno intenzivni, a osoba proživljava bol radi odvajanja, ali i posramljenost. Tako snažna emocionalna preplavljenost može dovesti do reakcije destruktivnog bijesa s tragičnim posljedicama. Osjećaj osobne povrede odnosno ugroženosti svoje ličnosti može biti toliko jak da ne preostaje drugi način spasa nego totalna destrukcija, i drugoga i sebe, kao faktičko poništenje nepodnošljive situacije - kaže nam Janović te dodaje kako se Zavodu za hitna stanja, krizna stanja i psihotraumatologiju na Rebru često obraćaju muškarci koji traže stručnu pomoć u procesu i nakon razvoda te u procesima dodjele djece. Postoje i udruge koje se bave zaštitama “prava muškaraca” s kojima surađujemo.

- Zakon o obiteljskim odnosima nije savršen i nekad, kroz “pozitivnu diskriminaciju”, omogućuje i manipulacije na štetu partnera što silno produbljuje frustraciju. Na žalost, u manjim sredinama takva pomoć nije toliko dostupna, a ni tražena - navodi naš sugovornik.

Kao psihijatar, onima koji se nađu u takvim stanjima, ali i njihove obitelji, nadležne institucije i odvjetnike podsjeća na jednu od najpoznatijih rečenica u književnosti ruskog književnika N. Tolstoja:

 

Problem femicida

“Sve sretne obitelji sliče jedna na drugu, svaka nesretna obitelj, nesretna je na svoj način”. Zbog toga svakoj situaciji treba pristupati individualno, ne dozvoliti da vas povedu emocije, potražiti pomoć na vrijeme, ne donositi odluke u trenucima velikog stresa, izbjegavati alkohol... - smatra naš istaknuti stručnjak.

Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, ističe kako stalno upozorava na tzv. problem femicida kao i trend brutalizacije nasilja nad ženama koji sve češće završava scenarijem poput dubrovačkog. Pravobraniteljica smatra da de facto ne postoje pravodobni i učinkoviti društveni preventivni mehanizmi, da policija i sudovi još nisu dovoljno rodno senzibilizirani za procesuiranje obiteljskog nasilja.

Podatak da su od četiri slučaja ubojstva tri žene ubili policajci sa službenim oružjem, da su kazne sudova preblage, da se mjere zaštite provode aljkavo, a žalba na odluku o izricanju mjera zaštite znači i njihovu odgodu, što je praktički čini neučinkovitom. I dalje se na počinitelje nasilja gleda blagonaklono, a na žrtvu kao izvor problema, a pravosuđe nažalost nema zajednički stav o tome što je obiteljsko nasilje.

Pravobraniteljica upozorava kako je i dalje prisutna praksa dvostrukog uhićenja, a ona smatra da bi trebala postojati nulta tolerancija prema nasilju nad ženama. Uz niz preporuka za sprječavanje “krvavih razvoda” je i to da bi i javnost trebala osvješćivati da obiteljsko nasilje nije privatna stvar već javno društveni problem. Već od najranije dobi treba educirati djecu i mlade o načinima rješavanja konflikata, ljudskim pravima, toleranciji i ravnopravnosti spolova.

Unatoč Istanbulskoj konvenciji, zakonima, protokolima o postupanju policije u slučajevima obiteljskog nasilja, niz “krvavih razvoda” i dalje je jedan od najrizičnijih oblika nasilja u Hrvatskoj, od 2012. do 2017. godine od 105 ubijenih žena njih 87 ubili su partneri ili bliske osobe. Nikako nas ne može utješiti činjenica da je takav trend prisutan i u svijetu. Prema podacima MUP-a, 2018. godine evidentirana su 623 kaznena djela nasilja u obitelji, što je za 67 više u usporedbi s godinom prije. Policija povećani broj prekršaja i kaznenih djela iz područja nasilja u obitelji tumači većom senzibilnošću za prepoznavanje težih oblika nasilja u obitelji te njegovo procesuiranje.

Na nesreću, iako je bila javna tajna da je Ivo Banović prijeka osoba, da je bilo svađa i prijetnji supruzi Lidiji i njezinim roditeljima, sve to ostajalo je unutar četiri zida. Iako je mail s najavom brakorazvodne parnice, čini se, bio “okidač”, kad policija zatvori slučaj moglo bi se pokazati da su bračne nesuglasice u obitelji Banović bile tempirana bomba, koju je detonirala najava razvoda.

Izdvajamo