Hrvatski turizam je konkurentan i uspio je zato što je najmanje ovisan o utjecaju politike, često je spominjana teza na turističkim skupovima i okupljanjima turističkih radnika. Argument je bio taj što su gosti uglavnom stranci te što su ovlasti Ministarstva turizma male. Ipak, ako je tomu tako, zašto su sustav turističkih zajednica i stotinjak milijuna eura s kojim raspolaže još uvijek pod kontrolom lokalne politike?
Miroslav Dragičević, stariji partner u konzultantskoj kući Horwath HTL, smatra da današnji sustav Hrvatskih turističkih zajednica nije efikasan zato što u nešto više od 300-tinjak turističkih organizacija na razini županija, gradova, općina i mjesta, postoje preklapanja poslovnih misija, ne postoje potrebne sinergije niti jak utjecaj na stvaranje dodane vrijednosti u našem turizmu.
“Iako je evolucijom sustava došlo do pozitivnih pomaka, posebno u nekim destinacijama, ovaj je sustav još uvijek politički oktroiran i djeluje više kao politička nego organizacija koja u ime i za račun svojih osnivača upravlja turističkim destinacijama. Valja pak reći da zrelost ovog sustava ovisi o razini razvoja turističkog proizvoda u pojedinim destinacijama pa sama agenda i efikasnost djelovanja turističkih zajednica ovisi o zrelosti igrača to jest njihovoj spremnosti. Po logici stvari, bolje stoje one razvijenije destinacije i regije”, kaže Dragičević.
Poboljšanje, a ne reforme
Prema njegovom mišljenju, najveći su problemi politizacija i birokratizacija, a koje onda vode izmiješanim misijama, zadaćama i odgovornostima između svih razina sustava. “Unutar tog sustava je oko 100-tinjak milijuna eura novca koji se često neefikasno i neprimjereno troši. Naime, u Hrvatskoj ima desetak jasnih turističkih regija koje imaju svoj identitetski i dakle tržišni profil. U tim regijama se stvaraju proizvodi, razvijaju konkurentske snage i, jasno, onda se te regije komercijaliziraju na globalnom tržištu i prema njima dakle treba biti postavljen sustav podrške destinacijskog menadžmenta i marketinga. Mislim da su toga svjesni i u Ministarstvu turizma, no reforma sustava nailazi na političke otpore koji su determinirani našim teritorijalnim ustrojem. No rekao bih da nikad nije kasno i koliko znam, ministar Cappelli sprema neka poboljšanja, a ne reformu. No bolje išta nego ništa”, napominje Miroslav Dragičević.
Miroslav Dragičević
Ako je znači problem politizacija i birokracija, onda sustav treba depolitizirati i debirokratizirati, a potom jasno redefinirati poslovne misije zadaće i odgovornosti svih razina sustava, provesti, prostorno-funkcionalnu reorganizaciju sustava te prerasporediti sredstva shodno novim misijama, zadaćama i odgovornostima. Dragičević napominje da su ovi elementi ugrađeni u važeću Strategiju razvoja hrvatskog turizma na koju se svi pozivaju. “U njoj jasno stoji da treba revidirati i racionalizirati sustav na načelima prostorno-funkcionalne i proizvodne cjelovitosti i kriterija financijske samodostatnosti. A sustav treba transformirati tako da se glavni ured pretvori u nacionalnu promotivnu agenciju koji onda u interesu konkurentnosti hrvatskog turizma surađuje s regijama i privatnom businessom. Regionalne i jake lokalne zajednice postaju jake destinacijske menadžment organizacije s povećanim kapacitetom, pravima i obvezama za destinacijski lanac vrijednosti i uopće razvojnu politiku turizma u regijama i velikim destinacijama koji ima nešto više od dvadeset, a male zajednice postaju ispostave destinacijske menadžment organizacije, koji su ništa više od info i guest service centara. Ako se dakle makne politika iz butige, onda će se regionalne i destinacijske zajednice same strukturirati po logici businessa i interesa proizvodnje dodane vrijednosti i njihovo će se teritorijalno polje djelovanja prilagođavati prema logici turističkog proizvoda to jest tržišnog profila destinacija. Uzmite recimo apsurd da Brač ili Krk imaju onoliki broj turističkih organizacija koliko i lokalnih općina, a tako je širom zemlje. Stvari su dakle odavno jasne i mislim da je dominantna i svijest o tome kamo treba ići”, pojašnjava Dragičević.
Dragičević napominje da ulazimo u razvojnu fazu kada stvari pomalo pucaju po šavovima, bilo da gledamo prostor, infrastrukturu, plaže, radnu snagu te ostale stvari na koje se turizam oslanja. “Silom prilika morat će doći do dogovora kuda dalje s našim turističkim destinacijama, a jedino mjesto gdje je to moguće dogovoriti jest profesionalni destinacijski menadžment kao sinteza interesa dionika u procesu hrvatskog turizma”, smatra Miroslav Dragičević.
Najbolje destinacije imaju najjače tenzije
Zakon o turističkim zajednicama i promicanju hrvatskog turizma od 2009. godine donio je jednu promjenu vođenju turističkih zajednica. Njime se da se na čelu vijeća turističkih zajednica nalaze općinski načelnici, gradonačelnici i župani. Do tada su to uglavnom bili turistički subjekti koji plaćaju najviše boravišne pristojbe. Najčešće su to bile hotelske kuće koje su, istina, često svoje interese stavljale u prvi plan, ali je ipak sve to bio turistički interes.
Posljednjih godina razlog za krizu upravljanju mnogim turističkim destinacijama upravo je negativan utjecaj politike posredstvom čelnih ljudi gradova i općina. Mogli bi dulje nabrajati razne situacije koje nastaju uplitanjem u rad turističkih zajednica, ali bi izdvojili krize u turističkim zajednicama Hvar, Makarska i Trogir te u zadnje vrijeme Split. To su koliko znamo i vodeće turističke destinacije u Srednjoj Dalmaciji. Očito je novac koji se ubire prigoda za promociju čelnih ljudi gradova. Sve se te aktivnosti podvuku pod razvoj turizma, a nije na odmet niti napomenuti da je radno mjesto direktora turističke zajednice atraktivno, a članstvo u turističkom vijeću osim naknade donosi i neke povlastice poput putovanja na sajmove, kontakt s čelnicima gradova i slično.
Niz je turističkih zajednica koje su imale problema upravo zbog ambicija čelnih ljudi da upravljaju novcem prikupljenim od boravišnih pristojbi i takse. Turistička zajednica Hvar je tek nedavno nakon duljeg vremena što ga nije imala, dobila direktora Petra Razovića. U Makarskoj su politička prepucavanja koja su se prenijela na skupštinu turističke zajednice gotovo rezultirala time da se ovo mjesto koje isključivo živi od turizma dovelo u situaciju da su bili pred zakonskim ukidanjem turističke zajednice. Nedostajalo je nekoliko dana. U Makarskoj je sada direktorica Hloverka Novak Srzić. U posljednje vrijeme potresi su u TZ Zadar pa se skupština održava bez javnosti, a sada je izgledan proces odvajanja Petrčana u zasebnu turističku zajednicu. Sukobi su eskalirali tako da se spominju i kaznene prijave. Trogir je imao niz promašaja u izboru direktora, a sada je trenutačno ta turističke zajednica i u ovoj sezoni ponovno bez direktora. To samo po sebi i nije toliko loše, kaže nam Anna Maria Latinčić, direktorica turističke agencije Kairos iz Trogira, koja posljednje tri godine podiže svoj glas u turističkom vijeću TZ Trogir protiv upletanja politike u rad vijeća i turističke zajednice. Smatra da je ovakva situacija dobra, jer će tako turistička zajednica uštedjeti sredstva neophodna za organizaciju adventa. “Nakon adventa koji smo organizirali prošle godine što je zahtijevalo i nešto novca, nama sada odgovara da nemamo direktora jer ćemo tako uštedjeti novac za organizaciju novog adventa, tako da je vrlo izgledno da ćemo i pričekati s raspisivanjem natječaja”, pojašnjava Anna Maria Latinčić koja je za razliku od njezinih mnogih kolega u vijećima turističkih zajednica ipak bez problema pristala javno govoriti.
Anna Maria Latinčić
Anna Maria Latinčić kaže da u turističkom vijeću nisu problem samo politički instalirani vijećnici, nego i onih koji dođu kao predstavnici nekih udruženja. I oni brzo, kaže nam, zbog sitnih interesa postanu zatvoreni i netransparentni. Najprije je u Trogiru, kaže nam, bila direktorica turističke zajednice koja je politički raznim metodama gotovo otjerana i smijenjena, a potom je preko navodno Županije postavljen na jedan ne baš lijep način novi direktor. “Kako nije imao nikakve rezultate, vijeće se bilo jako podijelilo na neovisne i ovisne o politici. Nas nekoliko neovisnih pokušali smo nešto poduzeti, ali nismo uspjeli dok politika odnosno Grad Trogir nije uvidio da se to baš i ne može braniti. Onda je smijenjen i taj direktor, pa smo osam mjeseci bili bez direktora, potom izabrali jednu direktoricu koja je bila na toj funkciji tri mjeseca, a kada je predala izvješće o radu, vijeće ju je smijenilo. Ruku na srce, ona nije politički smijenjena i to je prvi put otkad sam ja u vijeću”, kaže Latinčić. U trogirskoj turističkoj zajednici najveći je problem mali proračun. Iako Trogiru gravitiraju svi gosti koji se nalaze na ovom području, veći proračun imaju TZ Okrug i TZ Seget, nego TZ Trogir.
“Problem tih gradonačelnika i župana što se tiče predsjedanja vijećem turističke zajednice je to što većina njih ne dolazi iz turističkog sektora. Ne znaju stvarne potrebe destinacije niti je znaju turistički brendirati, a njihov dolazak posljedica nominacije neke političke stranke koja ima velike zahtjeve za kadroviranjem. Ja i dalje vodim borbu s vjetrenjačama i s tim ljudima ne pronalazim zajednički jezik”, kaže Anna Maria Latinčić.
Možda je na primjeru Turističke zajednice Split moguće pokazati do kuda može odvesti upletanje politike u rad turističke zajednice. Sadašnji gradonačelnik Andro Krstulović Opara je spriječio smjenu direktorice Turističke zajednice Split Alijane Vukšić, koji je pokušala napraviti njegova stranka. Već su obavljali razgovore sa svojim članovima za koje su mislili da bi mogli doći na to, kako se misli, atraktivno radno mjesto. I prethodni gradonačelnik Baldasar je nevoljko pristao da nakon odlaska dugogodišnjeg direktora Vedrana Matošića u mirovinu, raspiše natječaj za direktora. Navodno ga je na to primorao ministar turizma Lorencin. A prije Matošićeva dolaska vođeni su razni radni sporovi što je nakon presuda u korist tih djelatnika rezultiralo isplatom odšteta.
Besplatno za četiri milijuna
Ipak, tek nakon što je spriječio smjenu na čelu lokalne turističke zajednice, gradonačelnik će odlučiti da Grad Split financira koncert grupe Simple Minds na Žnjanu što je prema javnosti komunicirano kao besplatan poklon-koncert, ali se poslije saznalo da je sudeći prema registru javne nabave iz 2. studenog 2017. godine koncert zapadao samo nešto manje od 4,5 milijuna kuna. Potom se i doznalo da je u tome sudjelovala i TZ Split sa 600.000 kuna. Sve se to opravdava rastom turističkih pokazatelja.
Svakako ekstreman primjer loše prakse je i onaj u Kaštelima. Daleko najveća turistička tvrtka u Kaštelima, Marine Kaštela četiri godine nije imala predstavnika u Turističkom vijeću.
Miran Tomasović
Prema riječima direktora Marine Kaštela Mirana Tomasovića, sada Marine Kaštela ima jednog predstavnika u vijeću turističke zajednice jer se situacija promijenila. “Ono što možda nije baš dobro riješeno je to što su članovi i predstavnici Zračne luke Split, trgovačkih lanaca i Ine. Oni baš nemaju neki poseban interes za turistički razvoj destinacije. Vrlo rijetko i sudjeluju na sastancima”, napominje Tomasović.
Lošinjski poučak
Ipak, da ne bi bilo sve loše u Hrvatsko,j imamo i dobrih primjera postizanja sinergije u destinaciji. Neke destinacije su se zahvaljujući uspješnoj suradnji svih dionika u destinaciji uspjele razviti i brendirati. Izdvojili bi Mali Lošinj, Istarsku županiju, a u novije vrijeme i Vir. Ima još primjera dobrog rada, a ne radi loše niti turistička zajednica Zagreb iako ona zahvaljujući taksi ima ogroman proračun.
Mali Lošinj je možda i najviše puta istican kao primjer tako uspješne suradnje koja je rezultirala realizacijom većine zamišljenih projekata. Deset godina na čelu Turističke zajednice Malog Lošinja provela je Đurđica Šimičić u turističkim krugovima jako cijenjena turistička radnica. Odnedavno je u Jadranka hotelima u Malom Lošinju zaposlena kao direktorica Odjela za razvoj proizvoda.
Đurđica Šimičić
Kao što je poznato, gradonačelnik je 12 godina bio Gari Cappelli, sadašnji ministar turizma Republike Hrvatske. “Uključivali smo i okupljali sve dionike kao partnere, poticali investicije, razvoje novih ideja i turističkih proizvoda, organizirali niz edukativnih programa, osmišljavali godišnje manifestacije, poticali razvoj cjelogodišnje destinacije. Koordinirali smo se međusobno i sastajali te ispitivali njihove potrebe. Davali poticaje investitorima, poticali svih ne edukacije, povišenje kvalitete usluge, razvoj novih proizvoda, nove manifestacije i sve ostale aktivnosti. Imali smo imali viziju kako i u kojem smjeru razvijati destinaciju”, ističe Đurđica Šimičić.