Ne, Jemen ne gladuje, Jemen izgladnjuju. Dvadeset milijuna ljudi trenutačno treba humanitarnu pomoć. Kršenje ljudskih prava u Jemenu može se prevenirati, ali zbog osjećaja da se mogu izvući nekažnjeno sve strane u sukobu izgladnjivanje koriste kao ratnu strategiju.”
Radhya Almutawakel, aktivistica organizacije za zaštitu ljudskih prava Mwatana, proteklih se mjeseci i godina bori da skrene pažnju svijeta na Jemen. Sadašnji je trenutak, objasnila je Almutawakel prije nekoliko dana CNN-ovoj novinarki Christiane Amanpour, ključan za zaustavljanje humanitarne katastrofe. “Ubojstvo saudijskog novinara Jamala Khashoggija, koliko god tragično bilo, stvorilo je uvjete da se sukob u Jemenu okonča. Više od tri godine trajala je šutnja svijeta. No, ljudi su napokon obratili pažnju na jemensku tragediju. Ovo je prilika koju ne smijemo propustiti”, poručila je Almutawakel.
Morska i zračna blokada
U isto to vrijeme u državnoj bolnici u Aslamu, gradu na sjeveroistoku zemlje gdje je ratna situacija koliko-toliko pod kontrolom, jedan od liječnika čudi se količini pažnje koju je privukao slučaj Khashoggi dok milijuni jemenske djece pate.
U samim napadima na hutijevske položaje u Jemenu ubijeno je, vjeruje se, više od 6800 civila, a ranjeno ih je više od 10.000. No, morska i zračna blokada te pustinjske zemlje ovisne o uvozu pokazale su se mnogo ubojitije od saudijskih zrakoplova ili raketa Hutija. Najveće žrtve su djeca.
Prema procjenama druge najveće britanske humanitarne organizacije, Save the Children, od početka rata u ožujku 2015. godine do danas od gladi je možda umrlo i 85.000 djece mlađe od pet godina. Točnu je brojku nemoguće utvrditi, ali prema navodima Save The Children, to su najniže brojke.
Oko dva milijuna djece u ovom se trenutku smatra pothranjenima, a procjenjuje se da je od njih 400.000 doseglo kritičnu fazu pothranjenosti. Čak 14 milijuna ljudi, objavio je UN prošli mjesec, a riječ je o polovici jemenskog stanovništva, na rubu je gladi. Oko 22 milijuna, tri četvrtine zemlje, ovisi o humanitarnoj pomoći. Osim gladi, zemljom od 2016. hara kolera od koje se, prema procjenama, zarazilo 1,2 milijuna ljudi, a umrlo njih nekoliko tisuća. I tu su najveće žrtve djeca.
Liječnici u glavnom gradu Sani, koji je od 2014. godine pod kontrolom Hutija, danas govore o trudnicama koje dolaze pothranjene, o istraživanjima koja pokazuju da neke regije u zemlji bilježe i 78 posto pothranjene novorođenčadi, o obiteljima koje jedu lišće i katastrofalnom stanju na zapadu zemlje gdje zbog pomorske blokade nema ribarenja, a riba je bila okosnica tamošnje prehrane. Zabilježen je golem porast malignih oboljenja kod djece i prirođenih deformacija. Čak i da rat stane sutra, za mnogu su djecu posljedice trajne, ističu liječnici, a problemi sa zaostalošću u rastu i mentalni deficiti bit će vidljivi desetljećima.
Među strašnim posljedicama rata je utrostručenje broja dječjih nevjesta, dok su mnogi dječaci, ne stariji od 14 godina, uvojačeni i naoružani do zuba čuvaju kontrolne točke.
Kome odgovara rat?
Više od tri godine SAD je podržavao koaliciju na čelu sa Saudijskom Arabijom u ratu protiv gerilskih snaga Hutija, zanemarujući izvještaje o kršenju međunarodnoga humanitarnog prava i nagomilavanju civilnih žrtava. No, američki ministar obrane James Mattis je 30. listopada neočekivano pozvao Saudijce da sklope primirje. “Za 30 dana od danas želimo vidjeti sve strane za mirovnim stolom i sklopljeno primirje”, rekao je Mattis u Washingtonu.
Samo nekoliko sati kasnije sa sličnom se porukom oglasio i američki državni tajnik Mike Pompeo. Bila je to najkonkretnija američka poruka o neslaganju s nastavkom borbi upućena bliskoistočnom savezniku od početka rata te tračak nade za izmučeno stanovništvo i aktiviste poput Radhyje Almutawakel. Ona ne dvoji oko toga kome odgovara rat. “Iranu i al-Qa’idi”, kaže, a ne Hutijima ili Saudijskoj Arabiji.
Kada je počeo, nitko nije mislio da će rat potrajati tako dugo. Snage koalicije pod vodstvom Rijada računale su da će se “pustinjska gerila” sa sjevera raspucati po šavovima za najviše nekoliko tjedana te da će ih brzo potisnuti prema njihovim planinskim uporištima. No, unatoč premoćnoj saudijskoj tehnologiji, kupljenoj od Zapada, i žestokim zračnim udarima, Hutiji su se pokazali tvrdoglavim suparnikom. Danas je zemlja podijeljena, u velikoj mjeri po liniji koja je nekada činila granicu između Južnog i Sjevernog Jemena, siromašnih, no strateški važno položenih zemalja koje su se ujedinile 1990. godine.
Sjever, gdje su nekada bili moćna politička struja, kao i glavni grad Sanu i luku Hodajdu, kontroliraju Hutiji, kojima pripada trećina stanovništva. Jug i istok zemlje u teoriji je u rukama međunarodno priznate vlade na čelu s predsjednikom Abdrabuhom Mansurom Hadijem, koji se još 2015. sklonio u Saudijsku Arabiju. No, tim područjem zapravo vladaju militantne skupine, među kojima su al-Qa’ida na Arapskom poluotoku i druge džihadističke skupine. Hutijima, koji su na svom području uspostavili policijsku državu, čak i neprijatelji priznaju da su uspješno iskorijenili al-Qa’idu. Zbog toga su se neki iz drugih dijelova Jemena preselili na područja pod upravom Hutija.
Sami Hutiji nedefinirana su skupina. Njihova glavna parola danas je ispisana po mnogim zidovima na sjeveru zemlje: “Bog je velik. Smrt Izraelu. Smrt Americi. Prokletstvo nad Židovima. Pobjeda islama”.
U borbu su kao gerila krenuli prije 30 godina kada je Saudijska Arabija, uz pomoć dugogodišnjeg autokratskog vladara Jemena Alija Abdulaha Saleha, godinama, bojeći se utjecaja šijita na svojim južnim granicama, agresivno promovirala sunitski islam u zemlji. Zatim su 2011., kada se učinilo da je Arapsko proljeće svanulo i u Jemenu, Hutiji u nemirima uperenima protiv Saleha vidjeli svoj veliki trenutak i krenuli u ofenzivu. Kako su jedini od brojnih pobunjeničkih skupina imali vojno iskustvo, brzo su napredovali i osvajali teritorij.
Mnogi ih uspoređuju s libanonskim pokretom Hezbolah koji također pripada šijitskoj verziji islama. Istaknuti članovi Hutija u dosadašnjim su intervjuima govorili o preuzimanju strategije od Vijetkonga, Hezbolaha “i drugih uspješnih pokreta”. Iako je pomoć šijitskih saveznika u oružju i novcu nedvojbena, Hutiji odbacuju optužbe da su tek produžena ruka Irana i Hezbolaha. Štoviše, Hutiji tvrde da su njihove odluke često bile suprotne savjetima regionalnih saveznika. Primjerice, Iran je bio protiv zauzimanja Sane i ofenzive Hutija prema jugu zemlje. Osim deklariranog cilja da iz zemlje izbace “saudijske marionete i njihovu koruptivnu vladu”, Hutiji nemaju definiranu političku agendu ni definiranu viziju upravljanja zemljom.
Kada je 2015., nakon hutijevskog zauzimanja glavnoga grada Sane, Rijad pokrenuo operaciju “Odlučna oluja”, tadašnja Obamina administracija nevoljko je podržala akciju. Naime, Washington je smatrao da je taj rat nemoguće dobiti, ali prema izjavama dužnosnika bliskih administraciji, željelo se ublažiti trzavice s Rijadom, nastale zbog tadašnjih američkih pregovora o nuklearnom sporazumu s Iranom.
Odbijanje podrške za akciju namijenjenu suzbijanju iranskog utjecaja u Arabiji susjednom Jemenu moglo je zagorčati savezničke odnose, a podržati akciju, činilo se barem na početku, nije bilo previše rizično. No, Saudijci su vrlo brzo pokazali da im je vojna strategija nikakva, a sposobnosti vojnih bombardera da pogode vojne mete još gora. Obamin državni tajnik John Kerry čak je pokušao dogovoriti primirje.
Kada se zamišljeni blitz rat protiv Hutija nije ostvario, Rijad se okrenuo ekonomskoj blokadi. Osim što su paralizirani zračni prostor i uspostavljena pomorska blokada, Rijad je, preuzimajući središnju banku, cijelu zemlju stavio sebi na milost. Naime, kako piše njemački Spiegel, počevši s lipnjem 2016. godine, jemenski predsjednik Hadi, koji je dotad pobjegao u Rijad, zaustavio je slanje prihoda od prodaje nafte središnjoj banci te je za taj novac otvorio novi račun u Saudijskoj Arabiji.
Pristup središnje banke stranim rezervama zaustavljen je, a banka, u tom trenutku efektivno rasturena, preseljena je u Aden koji je bio pod kontrolom koalicije. Državni službenici na području pod kontrolom Hutija prestali su primati plaće i ostali bez izvora prihoda. Nije bilo mnogo bolje ni onima koji su nastavili primati plaću. Naime, jedini lijek za novo vodstvo središnje banke bilo je tiskati novac, što je dovelo do inflacije i pada vrijednosti jemenskog rijala za tri četvrtine. Čak i u relativno mirnim dijelovima zemlje to je značilo sve skuplju i teže dostupnu hranu i liječenje.
Početkom ove godine Saudijska Arabija obećala je pomoć od dvije milijarde dolara, no zasad je podijeljeno samo 20 milijuna, navodi Spiegel. Istodobno su zbog blokade luke Hodajde Hutiji ostali bez prijeko potrebnog prihoda u stranoj valuti od carina na uvoz.
No, rat izgladnjivanjem nije ekskluzivna taktika saudijske strane. Organizacija Mwatana, na čijem je čelu aktivistica Radhya Almutawakel, dokumentirala je najmanje 18 slučajeva kada su Hutiji zaustavili dostavu lijekova ili hrane u pokrajini Sada, njihovu vlastitom uporištu. Hutiji navodno selektivno dijele pomoć, nagrađujući odane i kažnjavajući neposlušne građane. Mwatana je izvijestila i o desecima proizvoljnih uhićenja, nestancima te 29 slučajeva mučenja samo 2017. godine (brojke su veće na drugoj strani). Hutiji ne dopuštaju ni disidentske stavove u medijima.
Iako humanitarna kriza traje od početka, novo dno zemlja je dosegnula nakon blokade luke Hodajde u lipnju ove godine. Uoči napada direktorica UNICEF-a Henrietta Fore upozorila je da će blokada te strateške luke “produbiti jednu od najgorih kriza gladi u svijetu i životno ugroziti 250.000 ljudi”. Pet mjeseci nakon njezina upozorenja Mark Lowcock, jedan od šefova UN-a, izjavio je da “Jemenu prijeti jasna opasnost od velike gladi”. “Riječ je o humanitarnoj situaciji goroj od bilo čega što su profesionalni humanitarci vidjeli u dosadašnjoj karijeri”, izjavio je Lowcock.
Naime, putem luke Hodajde u zemlju, općenito ovisnu u uvozu, ulazi najmanje 70 posto lijekova i hrane. Saudijska Arabija i Emirati nadali su se da bi osvajanjem luke mogli Hutije natjerati da pristanu na mir pod njihovim uvjetima, koji bi, među ostalim, uključivao povlačenje iz Sane, predaju teškog naoružanja kojim trenutačno gađaju Saudijsku Arabiju i garanciju da neće biti iranskog utjecaja u zemlji. Međutim, većina analitičara slaže se da gubitak luke ne bi zaustavio rat. Štoviše, samo bi mogao produbiti patnju civila.
Zemlja više nikad cjelovita
Mnogi ne očekuju da će Hutiji biti osjetljiviji na patnju ljudi te pristati na ustupke kako bi se izbjegla još gora glad u zemlji. “Očekujemo da će ovaj rat biti jako dug. To je rat u kojem će biti slomljeni mi ili oni”, jednom je prilikom izjavio de facto ministar vanjskih odnosa Hutija Husain al-Ezi.
Posljednje mirovne pregovore, koji su neslavno propali u Ženevi u rujnu, bojkotirali su Hutiji, navodno jer im Saudijska Arabija nije dopustila da avionom prevezu ranjenike na liječenje u inozemstvo i zbog lošeg osiguranja hutijevske delegacije. UN sada užurbano pokušava organizirati nove pregovore u Švedskoj. Kako bi se stvorila atmosfera povjerenja, Hutijima je dano nekoliko ustupaka. Omogućena im je evakuacija ranjenika u Oman, a Kuvajt im je dao garancije da će njihovi političari sigurno otputovati u Švedsku. Oni su zauzvrat obećali zaustavljanje napada na koaliciju. Početkom ovoga tjedna dogovoreno je primirje, no već je prekršeno.
Glavna tema u Švedskoj bit će luka Hodajda. UN želi preuzeti upravu i obećava da će spriječiti pokušaj dostave oružja tom linijom. To je jedini način da se zaustave glad i kolera u zemlji.
Mnogo je pesimističnih kad je riječ o ishodu tih pregovora. I prije sklopljena primirja nisu dugo trajala. Osim toga, iako Jemen na karti izgleda kao jedna zemlja, tužna je činjenica da on više ne postoji. Na čvrstoj zemlji postoje mnogi, jako različiti Jemeni. Podjela u zemlji mnogo je kompliciranija od one na Hutije i snage koje podržava sunitska koalicija. Mnoge militantne skupine ojačale su, a posebno secesionistički pokret na jugu zemlje. Sve je manje onih koji vjeruju da će zemlja ikad više biti cijela.