Zagrebački kvart Jarun nedavno je dobio intrigantnu stambenu zgradu koja izgleda kao da je izašla iz svjetskih časopisa za arhitekturu. Međutim, ovo djelo studia NFO na neki je način kao NLO koji se spustio u dio toga naselja koje obilježava kaotični urbanizam obiteljskih kuća i zgrada. Sličnih je primjera gradnje u desetljeću koje završava bilo još nekoliko, a možemo ih nazvati i svjetionicima suvremene arhitekture u Zagrebu jer oni u svojem okružju više ili manje strše, ali su i putokaz.
Problematika zašto se suvremena arhitektura u Zagrebu ne može graditi u suvremenom okružju vrlo je kompleksna. Mnogi su stari i često izgledom ruralni kvartovi neplanski građeni, zanemareni u smislu razvoja javnih sadržaja i infrastrukture, ne promišlja se stručno njihov razvoj i nema primjera njihove urbane sanacije. A kako život ide dalje, nije realno ni očekivati da neće biti pokušaja i nastojanja arhitekata i investitora da idu u korak s vremenom i trendovima.
Studio NFO
Kružna ulica, Jarun:
Nova stambena zgradu na Jarunu rad je arhitektonskog studija NFO, čiji su osnivači Kata Marunica i Nenad Ravnić. U kaotičnom urbanizmu obiteljskih kuća, stambenih zgrada i u neposrednoj blizini jarunske tržnice, na uglovnoj čestici stvoren je impresivan objekt s osam stanova koji je “totalno drukčiji od drugih”. Nastao je u okružju pretežno građenom 90-ih i 2000-ih godina, bez urbanističkog promišljanja, na mjestu nekoć ruralnog izgleda kuća i ulica. Zgrada ima posebne balkone koji su obavijeni drvenom polupropusnom opnom kako bi prostori vanjskih boravaka dobili potrebnu intimu uz zadržavanje jasne vizualne povezanosti s okolnim gradskim tkivom. Međutim, zgrada izaziva i kontroverzije, jer neki se jednostavno ne mogu pomiriti s njezinom suvremenošću...
Ima i dosta stanovnika Zagreba koji žele živjeti u drukčijim stanovima i kućama od onih koji se uglavnom prodaju na tržištu. Također, često urbani identitet u “prigradski ambijent” unose i vlasnici suvremenih obiteljskih kuća, od kojih su neki željeli ostati u kvartu svoje mladosti, ali stanovati u objektima u skladu s vremenom.
studio Dva arhitekta
Peščenica, Popovačka ulica:
Malu obiteljsku kuću vlasnici su podigli u dijelu grada u kojemu su odrasli. Dio je poluugrađenog objekta, polovica stare dvojne kuće zamijenjena je novim “monovolumenom” čiji gabariti slijede tradicijski model. Iako se kvadratura kuće mogla povećati, iz poštovanja prema strukturi i ritmu naselja odlučili su ostati u skladu veličina iz okolice. Nova kuća na mjestu prislanjanja prati susjednu, no kako se odmiče, volumen se sve više razigrava i proširuje. Fasada ili ljuska kuće na Peščenici bijela je, nepravilnog rastera i tehnološki odlično izvedena u jednom materijalu.
Neplanski izgled mnogih zagrebačkih naselja zapravo je ozakonjen aktualnim planovima. U njima su primjerice novogradnje naslonjene na stare kuće, a prometna infrastruktura i širina cesta prilagođena je prijašnjem, gotovo seoskom predjelu. Gradnja se, kako nam objašnjavaju stručnjaci, provodi po Generalnom urbanističkom planu koji bi trebao biti, kao što mu sam naziv kaže generalni, opći, dakle i strateški plan, a ne kao što je sada - plan koji određuje uvjete gradnje. Grad mora rasti i razvijati se, a kvalitetne rezultate, smatraju oni, mogu dati samo čvrsti i dosljedni urbanistički planovi uz stratešku viziju budućnosti grada.
Studio Bevk Perović arhitekti
Željeznička kolonija, Ravnice:
Časopis Oris nazvao je ovu kuću poznatog slovenskog studija Bevk Perović arhitekti na Ravnicama “Englishman In New York” po Stingovoj pjesmi. Idealno se u okružje u kojem se nalazi uklapa i dio pjesme koji kaže: “I’m an alien, I’m a legal alien.” Kuća od 280 četvornih metara s okućnicom od 600 kvadrata ugodan je i atraktivan dom većoj obitelji. Fasada je izrađena od perforiranog aluminija i tvori bijelu mrežu koja asocira na čipku. Iako je drugačija, na svoj se način ipak savršeno uklopila u maleno naselje iz 20-ih godina prošlog stoljeća.
Problem je i to što su 2014. godine ukinuti detaljni planovi uređenja, a nema ni instituta urbane komasacije u pravnom poretku koja bi donekle omogućila Gradu da objedini neko područje za preobrazbu. Također je porazno i što je urbanistička struka u Zagrebu i Hrvatskoj marginalizirana. Bez svega toga su primjeri suvremenih objekata iz naše priče zapravo svojevrsni ekscesi u prostoru, nastali samo zahvaljujući tvrdoglavosti i upornosti arhitekata i investitora, koji su se uhvatili ukoštac s rigidnim pravilima gradnje propisanih GUP-om, te su često realizirani donekle prikrivenim namjerama prilikom ishođenja dozvola za gradnju.
arhitekt Damir Vitković
Preko puta Autobusnog kolodvora, Dubravkin trg:
Radničko naselje s malim kućama dobilo je 2014. godine svoju suvremenu junakinju. Obiteljska kuća smjestila se u kvartu niže razine komunalne opremljenosti, gdje nedostaje kolnih, pješačkih i zelenih površina, predvrtova te su svuda automobili parkirani pred kućama. Kuća je zatvorena i samodostatna. Čitavo prizemlje te vanjski i unutarnji prostor jest otvoreni dnevni boravak.
arhitekt Ivan Galić
kuća FN, Mikulići:
Malo čudo podsljemenske zone, kako ga je nazvao žiri Udruženja hrvatskih arhitekata, proglašeno je najboljom stambenom kućom realiziranom u 2007. godini. Kuća FN oduševila je stručni žiri zbog iskoraka unutar stambene tipologije te takozvanih predimenzioniranih urbanih vila. Bio je to tada velik pomak u stambenoj arhitekturi za komercijalno tržište. Kuća u Ulici Frane Nevistića ima dobar spoj kolektivnog stanovanja u stambenoj zgradi i individualnog stanovanja u obiteljskoj kući. U okružju je poput kakva bića iz druge dimenzije.
