.jpg)
Negdje početkom lipnja osebujni ruski ambasador u Beogradu Aleksandar Čepurin, onako ovlaš, između redaka, izjavio je kako "Rusija ne bi imala ništa protiv podjele Kosova, ako to Srbiji odgovara". Nije se oko toga dizala velika prašina, je li to službena politika ili poruka Kremlja, ali, ipak, izgovorio ju je diplomatski predstavnik Rusije na Balkanu.
I prije su dolazili slični prijedlozi o razmjenama teritorija, uglavnom sa srpske strane, nakon što su 1999. morali napustiti tu nekadašnju najsiromašniju jugoslavensku pokrajinu, poput onih "oca srpske nacije" Dobrice Ćosića, ali ova Čepurinova izjava, od koje su se odmah svi distancirali (Bruxelles, SAD, Priština i Aleksandar Vučić, Moskva je nije komentirala) ipak je "buba u uhu". Iako je većina protiv podjele, u posljednje vrijeme mnogi je spominju, o njoj raspravljaju i komentiraju. Očito su zasvrbjeli dlanovi, da ne kažemo planovi. No, kako to već biva, nije ruski veleposlanik Čepurin rekao to zbog Srba ili Kosovara, nego nekih kombinacija u kojima bi dobro mogla proći Rusija. Kako bi se reklo - ne laje pas zbog sela nego zbog sebe.
No, krenimo redom. Dakle, imamo ili se pojavio (intrigantni) prijedlog da se sjever Kosova, "s onu stranu rijeke Ibar", gdje su Srbi većina (Sjeverna Mitrovica, Leposavić, Zubin Potok, Lešak, Zvečan), preda Srbiji, u zamjenu za priznanje kosovske neovisnosti ili barem davanjem privole s prijemom u UN, ako to zbilja ovisi samo o Srbiji. To je nešto više od 10 posto teritorija Kosova na kojem živi oko 65 tisuća stanovnika. Neki kosovski mediji navode da se o tome čak raspravljalo na nedavnom sastanku Trump - Putin u Helsinkiju, no bit će da je to netko ipak pretjerao ili prenaglasio.
Naime, iz svih ruskih i američkih " dobro obaviještenih" izvora koji su procurili u medije nitko nije spominjao da su se dva predsjednika dotakla Kosova. No, u Prištini, pak kažu: ako je priča o "razmjeni" na stolu, onda u trgovinu ulaze i općine s većinskom albanskom populacijom u Srbiji - u Preševskoj dolini (Preševo, Bujanovac i dijelovi Medveđe). Preševo će se, najavio je predsjednik Kosova Hashim Thaçi, inače naći na stolu skorih bruxelleskih pregovora između Srbije i Kosova. Thaçi inače odbija podjelu, ali govori o "korekciji kosovsko-srpske granice" duge oko 400 km.
Definitivni oproštaj
U posljednje vrijeme i srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić očito priprema tamošnju javnost za definitivni oproštaj od Kosova "kao dijela Srbije", govoreći da se u tim pregovorima bori za "bolje išta nego za ništa", a on i njegovi pouzdani mediji pumpaju, i zapravo plaše Srbe, pričama i noćnim morama - ne riješi li se sada kosovsko pitanje (neka Albanci nose svoje), za koju godinu postavit će se pitanje spasa Vranja ili Niša. Vučić se od svih varijanti odlučio na onu - izazvati strah i nelagodu kod Srba da pristanu i na manje u ime "opstanka" i egzistencije, upozoravajući, da će Albanci svojim nezaustavljivim propulzivnim demografskim širenjem, (Kosovski Albanci imaju najveću stopu prirasta, a Srbi su tu među najgorima u Europi) u pitanje dovesti i sada neupitne iskonske srpske teritorije.
Vučić je svakako istodobno u škakljivom, delikatnom, nelagodnom i riskantnom položaju, jer u ustavu Srbije stoji da je Kosovo Srbija, a to bi trebalo promijeniti. On ima apsolutnu većinu u Skupštini, ali to je zahvat koji traži puno više od običnog skupštinskog dizanja ruku, pa se već kalkulira i s referendumom na kojem bi se "završetak kosovskih pregovora" (kakvi god bili), dali na odlučivanje narodu. No, tu je i vječna sjena Vuka Brankovića, na svakom je onom "k'o izda Kosovo", pa njemu kao lideru koji sebe doživljava, gradi i predstavlja kao nasljednika tvoraca prve srpske države i nacije - Nemanjića (i Stefana i Dušana i Save) - nije baš dobro.
Za takav "tri u jedan" imidž je to pogubno - da mu u kurikulumu piše - "zametnuo Kosovo". Zato treba naći formulu - prihvatiti realnost, a ona je da od ljeta 1999. godine na Kosovu Srbija više ne živi ni u naznakama, a da se, ne samo zadrži vlast, nego i ojača i predstavi sve kao "spasenje" i veliki manevar mudrog "novog oca nacije". Dakle, situacija je vrlo rubna. Doduše, sam se Vučić o podjeli ili razmjeni teritorija još izravno ne izjašnjava, već samo preko svojih posrednika, poput Dačića, ili medija. Osim toga, zasad ima problema sa SPC-om odakle su već najavili da su protiv takvog raspleta. No, očito je to mnogima i u Beogradu, ali i u Prištini zagolicali maštu, iako u racionalnom kontekstu znaju da je to ne samo nemoguće (doduše nikad ne reci nikad), nego i mogući povod za neke nove ratove i sukobe na Balkanu, ali i šire. Kako je kazao kosovski premijer Ramush Haradinaj, "podjele teritorija vode u rat, jer svatko tko spominje podjelu Kosova izazvat će tragediju na Balkanu". No, čini se da to nije ideja koja se barem po beogradsko-prištinskim kuloarima ne lijepi za prste.
Srbijanski ministar vanjskih poslova Ivica Dačić, koji je poznat kao "čovjek Kremlja", prigrlio je ideju, kao optimalno rješenje kosovskog čvora. On tvrdi da mu o tome ispod glasa govore i mnogi albanski političari s Kosova. - Predsjednik Vučić i ja borimo se da sačuvamo (misli na Kosovo) što se sačuvati može - poručuje Dačić. Podjelom Kosova Srbija bi, hipotetski, u takvom rasporedu razmjene teritorija proširila svoje nacionalni korpus, a riješila se, u budućnosti, potencijalno novog remetilačkog faktora na granicama s Kosovom. A Kosovo bi se pak potvrdio kao čisto albanska nacionalna država, a riješili bi se nečega s čime im Vučić stalno maše - Zajednicu srpskih općina - neku vrstu kosovske Republike Srpske, čega se u Prištini boje k'o vrag tamjana, gledajući u toj ideji pojavu nekog novog tamošnjeg Dodika koji će onemogućavati da Kosovo "normalno" funkcionira.
Na te inicijative u Bruxellesu se mršte, a pogotovo šefica europske diplomacije Federica Mogherini, predmnijevajući nove balkanske sukobe te sa sumnjom gledaju na ovdašnje političare na koje takav crv podjela djeluje poput adrenalina. SAD se također protivi, mada neki beogradski mediji, bliski Vučiću, stalno nabacuju da Bijela kuća "mijenja politiku prema Kosovu" te da ne isključuju podjelu. Nedavni intervju američkog ambasadora na Kosovu Grega Delawieja, interpretiran je u tom kontekstu, ali je on kasnije na svom Twitteru to zanijekao.
No, nije tu samo Kosovo u igri. Otvorila bi se Pandorina kutija. Izazvao bi se domino efekt. Predstavimo na trenutak najodvratniji mogući scenarij što bi izazvalo pristajanje na podjelu Kosova. Sljedeća bi na dnevni red odmah došla BiH, pa potom i Makedonija, a možda bi se virus proširilo na Crnu Goru. Podsjetimo da je Vučić ovih dana otvorio front i prema Crnoj Gori, a provučićevski mediji o položaju Srba u Crnoj Gori pišu da je gori nego u NDH. . Predsjednik Srbije će se tako u nedjelju, 5. kolovoza, sastati u Beogradu s predstavnicima svih srpskih političkih stranaka iz Crne Gore. Vučić je poručio da je Srbija "uz svoj narod u Crnoj Gori" te da će sve učiniti da "opstanu i da se diče svojim srpskim rodom".
Zov ujedinjenja
No, idemo dalje. Neke stvari koje možda u teoriji izgledaju idealne ne moraju u praksi ispuniti ni malo očekivanja. Dakle, dođe li do "kosovskog presedana", teško bi se Republika Srpska othrvala zovu ujedinjenja sa Srbijom, o čemu je nedavno u intervjuu DW-u govorio Milorad Dodik. Osim toga, on je već najavio kako će u slučaju prijama Kosova u UN, to isto tražiti i za Republiku Srpsku (!?), odnosno da će inzistirati na “ utvrđivanju državnog statusa za RS”. Očito se Dodik već priprema za situaciju koja bi mu mogla donijeti “kosovska anomalija”. I onda se postavlja pitanje što bi bilo s Federacijom BiH? Bi li Hrvatska ostala neokrznuta u tom apokaliptičnom raspadu BiH te bi li pripajanjem " hrvatskih dijelova" konačno bila mirna Bosna!? I onda se ponovno postavlja pitanje kako bi na to reagirali Bošnjaci i njihovi zaštitnici, poput Turske!? Moguće da za Srbiju ne bi stao na Preševu, nego bi se sve prelio na Sandžak, pa i dalje na krajnji sjever Srbije.
U Sandžaka u kojem žive Bošnjaci, sve se otvorenije rogobore protiv beogradske vlastele. Tako je predsjednik Bošnjačkog nacionalnog vijeća Sulejman Ugljanin nedavno kazao kako premijerka Ana Brnabić nije "bošnjačka premijerka" te da je vlast u Beogradu neprijateljska prema sandžačkim Bošnjacima. Frenetični doček u Novom Pazaru turskog predsjednika Erdoğana još se prepričava. S druge strane, razmjenom teritorija s Kosovom možda bi se otvorilo i pitanje "okrupnjavanja albanskog nacionalnog korpusa" pa bi i neke stare ideje podjele Makedonije ponovno isplivale na površinu. A kada već dolazi do albanskog okupljanja, onda bi nakon Republike Srpske kao dijela Srbije možda apetiti htjeli "srpsko širenje", ako ne na cijelu, onda barem na "srpske" dijelove Crne Gore.
I sada dolazimo i do onoga što je dosta bitno za razumijevanje cijele stvari te se opet vraćamo na Čepurina. Naime, kako bi Rusiji odgovarao "kosovski presedan". U tri sovjetske države - Ukrajini, Moldaviji i Gruziji - postoje proruske paradržavne tvorevine koje trenutno imaju status čardaka ni na nebu ni na zemlji. Žive od podrške i logistike iz Moskve, ali je njihov status fluidan i međunarodno još uvijek neriješen. Mnogi su zamrznuti sukobi, koji u ovom trenutku možda Rusiji i odgovaraju, ali ipak dođe vrijeme da kad-tad to treba razriješiti. To su dakle fantazmagorične secesionističke Narodne republike - Lugansk i Donjeck u Ukrajini, Pridnjestrovlje u Moldaviji kao predvodnica i prethodnica takvom tipu paradržavnih tvorevina (nastala još 1990. ), te Abhazija i Južna Osetija u Gruziji. Na nedavnom sastanku Donalda Trumpa i Vladimira Putina, došlo je do prijedloga da se na istoku Ukrajine održi referendum. Nije baš jasno kakav - o neovisnosti, ujedinjenju s Rusijom ili ostanku u Ukrajini.
Prijedlog je tijekom sastanka samo nabačen (o tome je Putin na zatvorenom sastanku pričao ruskim veleposlanicima), ali što on u sebi nosi, još nije jasno. Podsjetimo da se pripajanje Krima u Rusiji "opravdava" i temelji na referendumu koji je tamo održan u ožujku 2014. , kada ukrajinska vlast tamo više i nije postojala, a bila je tamo i ruska vojska. Neki ruski mediji spekuliraju kako bi se Kosovo moglo "mijenjati" za priznanje Krima od strane EU i SAD-a. Istodobno, u Južnoj Osetiji stalno se najavljuje referendum o ujedinjenju s Rusijom, a i u Pridnjestrovlju stalno maštaju o ujedinjenju s Rusijom.
Treba napomenuti da su Oseti, jedini kršćanski autohtoni naroda na Kavkazu, bili u SSSR-u umjetno podijeljeni na sjeverni i južni dio, od kojih je sjever "pripao" Rusiji, a jug Gruziji. Sada su u Južnoj Osetiji, ruski "mirotvorci" koji paze na to da se tamo više ništa nepredviđeno nedogodi, a Gruzija je tu pokrajinu (vjerojatno) izgubila definitivno, kada se u kolovozu 2008. pokušala vojno obračunati s njihovom secesijom, a umiješala se ruska armija. Moskva je potom priznala njihovu "neovisnost" te praktički ona već funkcionira kao dio Rusije.
Ukoliko bi došlo do podjele Kosova, Rusija bi na tim zasadama vjerojatno riješila pitanje svih tih paradržava, a potvrdila bi i Krim kao svoj. Dakle, jedna usputna izjava, može izazvati dalekosežne i apokaliptične reperkusije, jer iako izgleda jednostavno - mi vama ono, vi nama ovo - zapravo su vrata paklenog bezdana.