UOČI KONFERENCIJE HRVATSKA NA SAVI

KRUZERI ZAGREB - BEČ, REZIDENCIJALNE STAMBENE ZONE... AKO SE OVAJ PROJEKT OSTVARI, IMAT ĆEMO SVE TO Razvoj Save promijenit će Zagreb i okolicu

    AUTOR:
    • Korana Sutlić

  • OBJAVLJENO:
  • 01.12.2018. u 19:05

Simulacije projekta Zagreb na Savi

Strateški projekt “Zagreb na Savi”,  koji je sada pripremljen za realizaciju obuvaća puno veći potez - od Save na području Siska do granice sa Slovenijom - te otvara potencijale tog dijela Hrvatske u urbanističkom, transportnom i energetskom vidu

Atraktivni koncerti uz rijeku, kupanje u Savi, sunčališta, tereni za odbojku, nove rezidencijalne stambene zone, mala ekološka poljoprivredna polja, novi rekreacijski centri i centri za kulturu, biciklistički mostovi, gradski turistički brodovi i kruzeri Zagreb - Beč, sve bi se to moglo za 15 godina dogoditi na rijeci Savi u Zagrebu, ako se ostvari projekt Zagreb na Savi kojim se predviđa gradnja deset malih hidroelektrana na području od Slovenije do Siska. Ako bi zaživio taj projekt  smanjila bi se razina podzemnih voda,  što je u doba klimatskih promjena u kojem živimo, izuzetno važno te bi se sačuvala pitka voda za iduće generacije. Projekt ima veliki potencijal i u energetskom smislu, ali i prostornom jer se kroćenjem rijeke otvaraju mnoge mogućnosti razvoja Zagreba.

Uoči konferencije Jutarnjeg lista “Hrvatska na Savi” koja će se održati u ponedjeljak, prisjetili smo se nekih urbanističkih vizija razvoja prostora uz rijeku Savu u Zagrebu, gradu koji je u novije doba, od gradnje brane zapravo ostao odvojen od svoje rijeke. Velika poplava 1964. godine ostavila je traume, jer građani su se do tada rado kupali i boravili su mnogo više na svojoj rijeci.

Vizije razvoja

Bilo je nekoliko vizija mogućeg izlaska grada na rijeku, od skice Vlade Antolića za ovo šire područje iz kraja 40-ih godina i nekih ideja iz 70-ih godina. Zanimljiv je bio natječajni rad autora Radovana Dellalea, Borislava Doklestića, Nike Gamulina i drugih, koji predviđaju stambene otoke u rijeci. Također, prijedlog Velimira Neidhardta, Marijana Hržića, Damir Mancea i Zvonimir Krznarića iz 1984. godine u Studiji centralnog prostora Zagreba vidi više stanovanja uz rijeku. Niz je vizija područja oko rijeke i zaobalja izašlo iz velikog urbanističkog natječaja 2002. godine, kao što su radovi Radovana i Josipa Slavena Dellalea ili Zorana Hebara. No s time se nije gotovo ništa promijenilo. Zagreb i Sava ostaju razdvojeni. Za pohvaliti je tek projekt kod Boćarskog doma šetnice na nasipu izvedene prema projektu autora Z. Hebara, K. Ivaniša i J. Janjića, prostor koji je svakodnevno krcat građanima željnim rekreacije. Jedni prostor u Zagrebu uz rijeku koji je kako-tako osmišljen i povezuje Cvjetno naselje sa Savom, zato što dio kod Boćarskog doma ima lagani nasip te je lakši pristup, dok su nasipi recimo kod Jaruna i Bundeka kao zeleni zid pa prostori jezera nisu povezani s rijekom.

Simulacije projekta Zagreb na Savi

 

Dobra je vijest da će Ured za strategiju i razvoj grada Zagreba uskoro raspisati novi natječaj za izvedbu dijela projekta od mladih arhitekata dobiven unutar programa Europan 13. Slijedi izrada montažnih paviljona za ugostiteljstvo za četiri mjesta uz Savu, za pozornicu koja može biti za koncerte i kino te za pontone na rijeci i plutajuće ograde na rijeci za kupanje, koje će biti moguće kada mjerenja to dopuštaju jer je rijeka često relativno čista. Jedan od uvjeta takve “gradnje” na Savi je da se svi ovi paviljoni mogu vrlo brzo demontirati i maknuti, za slučaj poplave. No to je u usporedbi s veličinom projekta Zagreb na Savi i njegovim mogućnostima, samo mali iako važan prvi korak u otvaranju grada prema rijeci.

Strateški projekt “Zagreb na Savi” koji je sada pripremljen za realizaciju obuhvaća puno veći potez - od Save na području od Siska do granice sa Slovenijom te otvara potencijale tog dijela Hrvatske u urbanističkom, transportnom i energetskom vidu.

Predviđene male hidroelektrane koje su više samo metar od inundacijskog nivoa nazivaju se još elektranom na vjetar - vjetrenjačama pod vodom, u smislu njihove nenametljivosti za okoliš.

- Radi se o novom tehničkom rješenju - ističe Slavko Krajcar, s Fakulteta elektrotehnike i računarstva.

Projekt bi ostvario niz benefita, kako energetskih tako i za vodoopskrbu. Tok Save bi se regulirao da je moguće kvalitetnije i sigurnije osmisliti korištenje prostora uz rijeku. Za Zagreb bi ovaj projekt značio izuzetno mnogo, ali i za druge gradove i mjesta u središnjoj Hrvatskoj koji su uz rijeku.

Simulacije projekta Zagreb na Savi

 

- To je projekt prve polovne 21. stoljeća! Konačno bi se transformacija savskog zagrebačkog centra mogla na realnoj osnovi projektirati i realizirati. Prethodne ideje nisu otvarale ovakve mogućnosti, prvenstveno su gledale na zaštitu od poplava. Ovaj projekt anticipira sinergiju s ekologijom, prostorom, prometom i u tome je njegov značaj - smatra akademik Branko Kincl, član tima projekta “Zagreb na Savi”.

Sustav obrane od poplave

Sigurnost od poplava sada je niža od očekivane te je sustavu potrebna hitna rekonstrukcija, a koja je moguća opasnost vidjelo se za velike poplave 2010. godine. Nova koncepcija predviđa odvođenje velikog vodnog vala kanalom Sava-Sava (rekonstruirani kanal Sava-Odra) dok bi kroz Zagreb prolazilo onoliko vode koliko stane u korito rijeke. Sustav obrane Zagreba sa 50 kilometara nasipa kroz grad premjestio bi se na 15 kilometara lijevog nasipa od teretnog kanala. Izvedbom nove koncepcije Zagreba na Savi, nasipi u Zagrebu prestali bi s vremenom biti u funkciji obrane od poplave. Oslobodio bi se razvojni prostorni potencijal od 350 hektara zemljišta koje se dosad koristilo za evakuaciju velikih vodnih valova. Također, previđanja su struke da će za desetak godina razina podzemnih voda pasti, što će ugroziti pitku vodu, a ovaj je projekt moguće rješenje.

Društvo Program Sava za razvoj tog projekta osnovala je Vlada RH, a sad se pripaja poduzeću HEP. Projekt je nakon niza godina rada i priprema spreman, studije su završene.

Zagreb, 281118. HAZU.
Zrinjevac.
Presnimke iz monografije potpredsjednika HAZU-a Velimira Neidharta.
Na fotografiji:1996. Natjecaj za zgrade Vlade na obali Save.
Foto: Goran Mehkek / CROPIX
CROPIX

Natječaj za zgrade Vlade na obali Save iz 1996. godine, rad Velimira Neidhardta

 

Na konferenciji će projekt predstaviti Irena Ratković Malbaša, direktorica društva Program Sava, iz HEP-a.

- U feasibility smislu, kroz moguće etape, projekt je najpovoljniji što može biti. Može se ostvariti u deset etapa - rekla je I. Ratković Malbaša.

Ipak, članovi društva Program Sava upozoravaju kako dugoročno ovakav projekt bez rukovodećeg tijela neće napredovati. Jedna od alternativa je gradnja 17 vodnih pragova na Savi (kakav postoji kod Toplane u Zagrebu), što nije nježnije rješenje, a nema ni razvojnu korist.

O mogućem razvoju prostora rijeke Save i priobalja razgovarali smo i s poznatim urbanistom Zoranom Hebarom, autorom knjige “Revitalizacija prostora uz rijeku Savu u Zagrebu s osvrtom na uređenje toka u cjelini”. On je i jedan od autora šetnice na nasipu te se godinama bavio prostorom Save i kroz prostorne studije.

- Moja su razmišljanja da nam ne trebaju velike hidroelektrane nego samo potopljeni pragovi, to je nešto u koritu da se digne voda uzvodno i oni pomažu da se razina podvodnih voda održava na nivou koji jako ne oscilira. Iako su i male hidroelektrane koje se sad predlažu također dobro rješenje - kaže Z. Hebar.

Osamdesetih godina bio je, kako kaže, u komisiji studije za okoliš za veliku hidroelektranu Zaprešić i pokazalo se da ona nema samo pozitivne efekte, naravno dobit u struji je bila plus, ali podigla bi se razina podzemnih voda. I barijera je trebala biti na devet metara visine. Za taj projekt HEP tada nije mogao naći partnera za zajedničko investiranje. Potom se, priča on, prije desetak godina javlja projekt društva Program Sava s prijedlogom brojnih hidroelektrana od granice sa Slovenijom do Siska, od čega se lani odustalo, te je sada revidiran na male, niske elektrane.

- Na području regije planirano je tijekom godina toliko velikih hidroelektrana da je smiješno. Naravno, to ne znači da ne trebamo hidroelektrane, samo je pitanje koliko ih treba, preporuke danas idu više u smjeru energetskog korištenja obnovljivih izvora energije, orijentiramo se na vjetar, sunce. Neki smatraju da hidroelektrana imamo dovoljno u Hrvatskoj, ali realno,  Zagrebu bi trebale jedna, dvije - rekao je Hebar.

U projektu Zagreb na Savi predviđene su za Zagreb četiri mini hidroelektrane, od toga bi bila prva Prečko i kanal, dok bi se ostale tri kroz grad realizirale tek na kraju projekta. Druga bi se gradila u Sisku.

Simulacije projekta Zagreb na Savi

Prirodi se treba prilagoditi

Hebar je pohvalio projekt Zagreb na Savi jer su se, kako kaže, sada sveli na normalnu mjeru, racionalnu visinu hidroelektrana u korist rijeke.

- Možda bi se tom projektu još samo trebalo dodati urbanistički koncept zaobalja Zagreba da se vidi i kako bi se odrazio na to područje - smatra Z. Hebar.

Zadnjih je godina, dodaje, dosta promijenio svoje stavove oko uređenja priobalnog prostora Save u Zagrebu.

- Danas me nosi priča o zelenoj infrastrukturi. Prije sam mislio drugačije, primjerice da ako je s jedne strane Jarun, da s druge strane rijeke onda može biti fasada odnosno izgradnja i tako i dalje. Sada Savu vidim kao osnovu zelene infrastrukture grada, baš kao što je to Medvednica, oni su najvažniji zeleni resursi Zagreba. Savu treba tretirati kao ogromni zeleni park - ističe Zoran Hebar.

Poplave kao posljedice klimatskih promjena sve su češće. O tome Hebar ima neka svoja razmišljanja i drugačija rješenja.

- U Nizozemskoj i Njemačkoj na dvije rijeke izveden je drugačiji projekt rješenja od poplava, zvan Room for the river. Naime, protiv prirode se ne možeš boriti tehnički, pa graditi sve više brane, treba joj se prilagoditi. Ovi su projekti zamišljeni tako da se osigura prostor sa strane za nabujalu rijeku u području uz nasip. U Zagrebu bi se za to mogle koristiti stare šljunčare, probije se prolaz, voda se pusti i raširi, a kasnije se otvori i vrati u korito, i to s obje strane obale. Tako bi se dobio prekrasan prostor nalik na parkove prirode Lonjsko polje. Nisam prije razmišljao o tome da se velike vode mogu usmjeravati. Kod nas za to nema interesa, ali je proces koji se događa u svijetu - rekao je Zoran Hebar te dodaje kako je još arhitekt Vjenceslav Richter 1987. godina zamislio Prisavlje s rukavcima, formiranje nekoliko meandara s otocima na Savi te međusobno mostovima povezanih 13 otoka.

Zagreb, 281118. HAZU.
Zrinjevac.
Presnimke iz monografije potpredsjednika HAZU-a Velimira Neidharta.
Foto: Goran Mehkek / CROPIX
CROPIX

Studija centralnog prostora Grada Zagreba iz 1984. godine autora Neidhardt, Mance, Krznarić i Hržić

 

Kupanje u rijeci

Urbanističkih koncepata uređenja prostora priobalja Save, dodaje Hebar, nije bilo mnogo. Nakon velike poplave u Zagrebu, kaže, sagrađen je nasip i inundacija što je bio jedan tehnicistički projekt, dvije paralele nasipa i dolje rupa za kanal za korito, te se nije vodilo računa o krajoliku grada.

- Urbanistički planovi grada uglavnom su uzimali Savu kao nešto već gotovo. Općenito niti u Generalnom planu grada Zagreba nema vizije, a ne može se ljude na nešto animirati ako nema koncepta - smatra Z. Hebar.

Njegovi su preokreti u razmišljanjima koji su došli s iskustvom, kako kaže, svi u korist zelenila. Tako kod Projekta Sava ne podržava potpuno najavu da bi se uklanjanjem nasipa otvorilo 350 hektara za razvojno, odnosno moguće građevinsko područje. Jedan dio područja bi, naravno, dodaje on, trebao ići za tu svrhu.

Za kraj govorimo i o temi koja bi mnoge razveselila, o mogućem kupanju na Savi. Omogućuje li gradnja velikih hidroelektrana kupanje u rijekama? Nedaleko varaždinskih hidroelektrana ljudi se ne kupaju, kao ni u Sloveniji, jer se vjerojatno, kaže Zoran Hebar, boje da će ih brana povući, pa nema ni veslanja u okolici.

- Ta se situacija obično rješava tako da se na rijeku postavi bazenski ponton, koji se može micati i onda se ljudi u njemu kupaju. Zagreb je u 19. stoljeću imao kupalište od drvenih splavi na kojem su se mnogo kupali, one su i štitile kupaće od rijeke koja je i sama po sebi brza i nosi - kaže Hebar.

U zagrebačkom Uredu za strategiju odustali su, kako nam kažu, od nabave bazena na pontonu za Savu jer bi to značilo i dovlačenje infrastrukture, te su se odlučili za plutajuće ograde za kupanje u samoj rijeci. Vjerojatno već od ljeta!

Tagovi

Izdvajamo