1. Kad ste planirali na Međunarodni dan sreće, 20. ožujka 2020., i pokrenuti kampanju ‘Sreća MEđU nama’, jeste li mogli pretpostaviti da će se ona odvijati u ovakvim uvjetima izolacije?
- Nakon što je nastava sasvim prebačena na online sustave, razmišljali smo od svega odustati jer se dio aktivnosti ne može provoditi online. Ipak, s više od 200 studenata odlučila sam da neću odustati i biti u zoni komfora, nego da ću situaciju shvatiti kao dodatni izazov, pa čak i kao motiv da se govori o kvaliteti života i sreći, što je sad vjerojatno potrebnije nego prije.
2. Kako sada virtualno provodite projekt u sklopu kolegija Makrosustav Europske unije (MEU)?
- Moram pohvaliti studente organizirane u 32 tima koji su brzo adaptirali svoje aktivnosti i prebacili ih u digitalni svijet. To obuhvaća prikazivanje videoporuka javnih osoba koje su dale potporu projektu, objavljivanje poruka pozitivnih sadržaja, savjete za kvalitetno provođenje vremena u izolaciji, nagradne igre potpomognute različitim sponzorima. Također, studenti će održavati besplatne online edukacije na temu sreća, životno zadovoljstvo i kvaliteta života, organizirati pomoć potrebitima i slično.
3. Naglasak ste stavili na kvalitetu života jer je istraživanje Eurobarometra pokazalo da je iza nas u EU samo Bugarska. Zašto je kod nas povjerenje među građanima vrlo nisko?
- Građani malo vjeruju institucijama jer su one uvelike vođene stranačkim i osobnim interesima, neučinkovite te su izgubile integritet. Isto se odnosi i na ljude koji ih vode. Moglo se očekivati da će se to nisko povjerenje s vremenom početi multiplicirati na ostale razine društva, kako bi građani sve manje vjerovali jedni drugima. Navedeno je posljedica lošeg sustava, tj. tzv. spillover učinak. Situacija s viših instanci ‘prelila’ se na niže razine društva. Pravila više nisu ista za sve i ljude to žulja, sve manje vjeruju jedni drugima, i to će imati dalekosežne posljedice.
4. Što studenti poručuju doktorici sreće, kako poboljšati kvalitetu života u doba krize zbog koronavirusa?
- Uzajamno se potičemo da ostanemo optimistični koliko god je to moguće, da osvijestimo da će sve ovo jednog dana proći i da damo maksimum doprinosa za druge u ovim kriznim trenucima.
5. Što možemo napraviti za sebe u vrijeme izolacije, kad je sve stalo. Je li nam to poruka da i mi malo stanemo?
- Osim što možemo vrijeme iskoristiti za sve one aktivnosti za koje inače ‘nemamo’ vremena, po meni je najvažnije napraviti dubinsku analizu svog života. To znači osvijestiti kako živimo, kuda nas to vodi i koje su posljedice te se iskreno zapitati želimo li doista tako živjeti. Pitanje treba biti kako živjeti nakon ovoga i što smo naučili iz izolacije, a ne samo kako je preživjeti kako bismo se što prije vratili starim obrascima i životu.
6. Imate projekt 3H Food. Koji su važni savjeti za početak promjene prehrane?
- Najvažnija je čvrsta odluka o promjeni, čime god ona bila motivirana; zdravstvena tegobe, manjak energije, višak kilograma... Zatim izbacivanje iz kuhinje namirnica koje više ne želimo konzumirati. Potom razgovor s ukućanima i dogovor o njihovoj podršci i uključenosti jer je to faktor koji znatno utječe na održivost promjene. I u konačnici, stvaranje novog plana prehrane koji je izazovan u mjeri koja nas potiče na promjene, ali ne pretjerano izazovan, kako nas ne bi vratio na stare navike prije nego što krenemo s novima.
7. Koje recepte preporučujete za poboljšanje stanja organizma u ovo vrijeme izolacije?
- Preporučujem da ljudi u prehranu svako ubace svježe cijeđene hladno prešane sokove od voća i povrća i time olakšaju proces probave s obzirom na manjak kretanja, kao i smoothie. Time mogu zamijeniti jedan obrok, poput doručak. Treba paziti da se ne unose pretjerane kalorije zbog više statičnog načina života; općenito, svi koji se kreću manje nego inače mogu jesti manje količine hrane.
8. Što trebamo izbjegavati, jer kažete: ‘Pazite što jedete i što jede vas’?
- Zdravo jesti pola je medalje zdravlja, a zdravo živjeti je druga strana. Pod što jede vas apeliram na ljude da osvijeste kako je stres veliki potrošač energije u tijelu i kako dugoročno vodi u bolest te da treba sve stresne situacije minimalizirati koliko god je to moguće. To znači udaljiti se od toksičnih i negativnih priča, vijesti, ljudi… Nije to lako u ovim vremenima, ali nije nemoguće ako čovjek pravilno posloži prioritete.
9. Zadnji put kad smo razgovarali sreća je bila uobičajeni luksuz koji si je svatko mogao priuštiti barem povremeno. Sada se čini da je to postala životna potreba za suzbijanje tjeskobe od potresa i korone. Možete li reći gdje je, u ovim okolnostima, put ka sreći?
- Sreća ne treba biti nešto do čega se može doći, ne postoji put ka sreći; sreća treba biti put. Drugim riječima, sreća se nalazi u sada jer nam nitko nikada ne garantira sutra pa ju je suludo stavljati u buduće vrijeme. Izazov je što u konzumerističkom društvu ljudi jure za novcem kako bi kupili sreću u budućnosti. Sad kad nemamo ni mogućnost kupiti ništa osim osnovnih potrepština, ljudi su se našli pred zidom. Svakodnevna zahvalnost za sve što već imamo tu je ključna i, po meni, ishodište promjene.
10. Nakon potresa u Zagrebu i stručnjaci su rekli da smo imali sreću u nesreći jer je malo nedostajalo da se dogodi katastrofa. Kakva još postoji sreća osim one u nesreći?
- Postoji dugoročna sreća, životno zadovoljstvo. Nekad smo sretni više, nekada manje i to je normalno; teško je biti imun na vanjske okolnosti, posebno kad su nepovoljne. Ali poslije kiše dođe sunce i treba fokus staviti na život u cijelosti radeći na sebi svaki dan, a ne samo u kriznim vremenima.