Pogledajte, to je mrtva životinja, kaže doc. dr. Tomislav Šarić, pokazujući vrhom dugačke pincete zacrnjeni organizam u prozirnom sedefastom oklopu u obliku leptira. Sve do prije nekoliko tjedana bila je snažna, mesnata i zdrava; masa tkiva sada se drastično smanjila, svi vitalni organi su potamnjeli, probavni trakt je ispražnjen i žućkaste boje, s vidljivim cistama. Svi organi bitno su manji, prazne su i gonade... I nije samo jedan organ otkazao, svi su zahvaćeni bolešću. Na tom improviziranom obdukcijskom stolu gledamo ostatke nekadašnjeg života. Analiza daje nedvosmislen, jednoznačan zaključak: smrt. Uzrok?
- To zahtijeva malo opsežniji odgovor - nasmije se Šarić, doktor veterine i docent na Odjelu za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru. Malu “vivisekciju” nad uginulom periskom provodimo u društvu njegovih kolegica, biologinje i izvanredne profesorice Bosiljke Mustać te poslijedoktorandice Brune Petani, biologinje i ekologinje mora. Nedostaju nam agronom, docent Ivan Župan, i docent Zoran Šikić koji se bavi upravljanjem zaštićenih područja. Ovaj tim zadarskih znanstvenika i sveučilišnih nastavnika posljednjih nekoliko godina intenzivno pokušava pronaći odgovore na pitanje koje potresa akademsku zajednicu: što je razlog masovnog pomora periski u Jadranu te prijeti li nestanak te vrste školjkaša?
Periska, lostura ili loščura (lat. Pinna nobilis) endemični je školjkaš Mediterana, može narasti do 120 centimetara i najveći je školjkaš na prostoru od Gibraltara do Bospora. Njezina uloga u prehrambenom lancu morskog ekosustava vrlo je značajna, zbog čega njezina masovna smrtnost, uslijed naglog širenja bolesti kojom je pogođena posljednjih godina, može imati još dramatičnije posljedice za Sredozemno more.
Oboljele jedinke
- Masovna smrtnost periski počela se pojavljivati krajem 2016. godine na španjolskim obalama Sredozemnog mora (Azorsko otočje) i na samom početku pojave masovne smrtnosti utvrđeno je da patološke promjene u oboljelim jedinkama izaziva nova vrsta parazita iz roda Haplosporidium, koji je nazvan Haplosporidium pinne. U 2017. i 2018. godini pojava masovne smrtnosti proširila se i na obale Grčke, Cipra, Italije te sjeverne Afrike. U nekim slučajevima kod oboljelih jedinki nije utvrđen parazit Haplosporidium pinne, nego su patološke promjene uzrokovale bakterije iz roda Mycobacterium. Otkrili su to naše kolege sa Sveučilišta u Napulju istražujući uzroke smrti periski u Tirenskom moru, gdje je smrtnost bila izrazito visoka.
Krajem proljeća i tijekom ljeta ove godine hrvatski tim znanstvenika, sastavljen od stručnjaka sa Sveučilišta u Zadru, Hrvatskog veterinarskog instituta iz Zagreba i Instituta za oceanografiju i ribarstvo iz Splita, zabilježio je pojavu masovne smrtnosti i na pojedinim dijelovima hrvatskog Jadrana. U uzorcima pretraženim u Referentnom laboratoriju za bolesti riba i školjkaša na Hrvatskom veterinarskom institutu do sada je parazit Haplosporidium pinne pronađen samo kod jedne jedinke, a bakterije iz roda Mycobacterium nisu utvrđene. Ipak, u uzorkovanim jedinkama utvrđene su makroskopske promjene na organima, a mikroskopskim pretragama probavne žlijezde utvrđena je prisutnost haplosporidijama sličnih parazita, kao i bakterija.
Sve nas to upućuje da je riječ o kompleksnoj patogenezi bolesti u kojoj su različiti oportunistički patogeni uključeni u pojavu masovne smrtnosti na različitim lokacijama. Možemo pretpostaviti da su ti patogeni najvjerojatnije aktivirani jednim (primarnim) još neidentificiranim uzročnikom - objašnjava docent Šarić te dodaje kako bolesti općenito nastaju kao rezultat složenih interakcija između domaćina, uzročnika i okoline.
- U ovom trenutku teško je reći što je bio okidač za pojavu ove masovne smrtnosti kod periske, ali poznato je da globalne klimatske promjene izazivaju promjene okolišnih parametara, a promjena jednog od njih, okoline, utječe i na odnose između ostala dva parametra - domaćina i uzročnika.
Prve pojave masovnog mortaliteta periski u hrvatskom dijelu Jadrana zabilježene su u svibnju ove godine na krajnjem jugu. Pojava se ljetos proširila na dubrovačkom i pelješkom području, tijekom srpnja i kolovoza zahvatila je gotovo sve otoke i obalu srednjeg Jadrana i Kornata, a početkom rujna mrtve populacije periski otkrivene su na području Telašćice i Dugog otoka. Prema posljednjim informacijama, mrtve su jedinke pronađene i kod Lošinja. Monitoring se idućih tjedana planira provesti na području Kvarnera, Istre i Rovinja.
Stroga zaštita školjke
- Prema dosad obavljenim terenskim pregledima, masovna smrtnost periske proširila se od samog juga hrvatskog dijela Jadrana do sjeverozapadnih otoka Zadarske županije. U južnim dijelovima Jadrana, osim populacija oko otoka, već su zahvaćene i populacije bliže kopnu, a u Zadarskoj županiji još nisu zahvaćene populacije uz samu obalu. Mortalitet, odnosno postotak uginulih jedinki ovisi o tome je li zabilježen u trenutku kad je pojava masovne smrtnosti na pojedinoj lokaciji tek počela ili kad je doživjela vrhunac. U zahvaćenim populacijama najčešće na kraju ugine između 90 i 100 posto jedinki - ističe docent Šarić.
Pošast je u razdoblju od tri ljetna mjeseca prešla put veći od 300 kilometara što znači da se prilično brzo širi.
Zadarski znanstvenici pretpostavljaju da širenje zaraze potpomažu morske struje. S druge strane, pojedina istraživanja pokazuju da se bolest ne pojavljuje na temperaturama nižim od 13,5 Celzijevih stupnjeva. Sukladno tome, nadaju se da će velika razvedenost hrvatske obale, kao i pad temperatura mora u zimskim mjesecima, usporiti širenje bolesti. No, hoće li taj kratki predah biti dovoljan da se pošast zaustavi, da se nešto poduzme kako periska ne bi zauvijek nestala iz Jadrana, ali i Mediterana?
- Bolest napada vrstu Pinna nobilis, plemenitu perisku, a osim njih u našem dijelu Jadrana postoji i Pinna rudis, koja je dimenzijama bitno manja, može narasti maksimalno 25 do 30 centimetara. Zanimljivo je da ta druga vrsta nije zahvaćena ovom pošasti, a nitko nije utvrdio zašto - kaže Bruna Petani.
Naši sugovornici ističu da se, prema dostupnim podacima, radi o bolesti koja se prvi put javila u populaciji jer populacija ne posjeduje prirodnu otpornost. Za jedinke koje su preživjele na mjestima gdje je pomor bio veći od 90 posto, još se ne zna zašto su ostale žive, je li se to dogodilo možda zbog stečenog imuniteta ili nekog vanjskog utjecaja, lokacije, uvjeta u moru ili slično.
- Informacije iz Španjolske govore da u nekoliko populacija periski koje se nalaze u zaštićenim obalnim zaljevima nije došlo do pojave masovne smrtnosti iako su okolne populacije oboljele. Još nije jasno jesu li razlog specifični ekološki uvjeti u kojima navedene populacije žive (temperatura, salinitet...) ili te populacije posjeduju neku specifičnu otpornost.
Nadamo se da će i u Hrvatskoj biti takvih lokacija te zbog toga pratimo velik broj različitih područja sa specifičnim ekološkim karakteristikama - kaže profesorica Bosiljka Mustać. Ona je tijekom ljeta obilazila određene lokacije na području od Privlake, Vira te Paga, provodeći monitoring nad periskama. Na spomenutim područjima nema vidljivog mortaliteta periski, za razliku od Dugog otoka, odnosno uvale Sakarun, gdje je u nekoliko tjedana uginulo više desetaka jedinki.
- Problem je dijagnostika bolesti. Monitoring vam ne može reći koja je školjka zaražena, odnosno koja je bolesna, a koja nije. Da nešto nije u redu sa školjkom, shvatite tek kada je mrtva, odnosno kada se više ne može zatvoriti i kada ne reagira na vanjske podražaje - kaže docent Šarić.
Periska inače filtrira ogromne količine mora, što je važno za cijeli bentički, ali i pelagički ekosustav. Ona filtrira fitoplankton i zooplankton kojima se, osim periske, hrane i mnogi drugi morski organizmi, primjerice mlađ srdele i inćuna.
- Je li neka jedinka bolesna, znamo tek kada umre, jer uzorkovanje je zakonom ograničeno i za svako vađenje ovog školjkaša mora se tražiti dozvola. Naime, periska je od 1992. pod strogom zaštitom jer joj je prijetilo izumiranje i bez ove pošasti, zbog sidrenja, uništavanja morskih staništa, onečišćenja mora te određenih ribolovnih aktivnosti. Sada je njezin opstanak kao vrste uistinu ugrožen - kaže profesorica Mustać.
Biologinja Petani objašnjava ulogu periske u morskom ekosustavu i zašto je nema na susjednoj, talijanskoj obali Jadrana. Ulogu periske u prirodnom staništu, pjeskovitom dnu s poljima posidonije, nemoguće je nadomjestiti ako dođe do potpunog odumiranja vrste.
- Najlakše mi je to usporediti sa stablima na planinskim područjima. Dok ima stabala i šume, ona zadržavaju zemlju, a s njom i cijeli jedan ekosustav. Gubitkom stabala dolazi do erozije tla i na tim mjestima gubi se život. Isto se događa i na dnu. Pitanje je što će se dogoditi s brojnim životinjskim organizmima koji žive u pijesku oko periski, primjerice s posidnijom, račićima koji žive unutar periske u simbiotskoj vezi... Na sva ta pitanja nemamo odgovore jer još jako malo znamo o cijeloj pojavi, za koju još nitko nije predložio neko konkretno rješenje - naglašava Bruna Petani.
Kronični nedostatak novca
Ipak, neke male naznake nade u oporavak vrste ipak postoje. U Španjolskoj, gdje su otkriveni prvi slučajevi masovne smrtnosti, pokrenuli su akcijski plan za spašavanje periski, započeli su uzgoj preživjelih jedinki u akvarijima. Tako ujedno prate i njihov mrijest, a ako ga uspiju dobiti, njima će pokušati obnoviti populaciju na onim mjestima gdje ih je bolest poharala. Takvi projekti zahtijevaju veliku organizaciju i puno novca, kojeg u Hrvatskoj za očuvanje periske nema. U ovoj fazi pojave masovne smrtnosti periski zadarski znanstvenici smatraju da je najvažnije raditi u sljedeća dva smjera.
Prvi je što prije rasvijetliti etiologiju bolesti, tj. pronaći primarnog uzročnika, odnosno sve uzročnike važne za nastanak bolesti. Jednostavno rečeno, da bismo se uspješno mogli boriti s bolešću, moramo znati kako nastaje, odnosno što je uzrokuje. Nakon toga potrebno je žurno razviti testove za sigurnu i brzu dijagnostiku kako bismo mogli utvrditi koje jedinke imaju uzročnika, odnosno uzročnike u sebi, a koje su slobodne od njih.
Drugi smjer podrazumijeva uložiti napore u evidentiranje i zaštitu malobrojnih preživjelih jedinki u područjima zahvaćenim masovnom smrtnošću kako ih ne bi ugrozili drugim aktivnostima. Te preživjele jedinke mogu biti ključne za obnovu matičnih populacija, ali i za provođenje eventualnih programa mrijesta u svrhu obnove velikog broja populacija koje su potpuno nestale zbog masovne smrtnosti.
Alarm za perisku već je dugo u crvenom, ali prave pomoći državnog sustava još nema, barem ne u onoj mjeri koju bi s obzirom na rapidno širenje bolesti trebali imati znanstvenici i istraživači. Dovoljno je reći da sva dosadašnja istraživanja, monitoring i obrađene informacije znanstvenici financiraju iz matičnih ustanova.
Pošast se, naime, širi tolikom brzinom da se nema vremena za pisanje projekata. Treba djelovati hitno, interdisciplinarno i na međunarodnoj razini, a nekakav SOS stožer za perisku, kao i za slične slučajeve kada treba brzo reagirati, u Hrvatskoj ne postoji. Prije nekoliko godina, ali i ove godine, dogodio se pomor kunjki, visokocijenjene školjke u Dalmaciji, čemu se također ne zna uzrok. Ne bi bilo dobro da se isto dogodi i periski, da joj se sjetimo pomoći kad već nestane iz Jadrana.
Zašto je periska važna i zaštićena? Filtrira more i pridonosi njegovoj bistrini
Populacije periske tijekom povijesti su uvelike smanjene zbog različitih antropogenih i okolišnih utjecaja. Najvećim prijetnjama populaciji periske do pojave masovne smrtnosti smatrali su se ilegalan izlov, različite vrste zagađenja, oštećivanje jedinki sidrenjem, invazivne vrste, klimatske promjene i uništavanje livada morskih cvjetnica kao što je Poeidonia oceanica.
Periska je najveći školjkaš Sredozemnog mora, može narasti 120 centimetara u dužinu, filtrira velike količine morske vode, zadržavajući organske tvari iz suspendiranog detritusa, te tako, među ostalim, doprinosi i bistrini mora. Ljuštura periske stvara tvrdu podlogu unutar ekosustava s mekim morskim dnom. Na tu čvrstu podlogu prihvaćaju se mnogi epibionti (drugi biljni i životinjski organizmi) te tako periske povećavaju biološku raznolikost mora. Periske imaju važnu ulogu i u trofičkoj mreži (prehrambenom morskom lancu), plijen su drugih vrsta (npr. hobotnice), a pružaju dom i dvjema vrstama račića koji kao simbionti žive unutar ljušture.