VELEBIT 18

ŠTO SMO NAUČILI IZ NAJVEĆE VOJNE VJEŽBE ODRŽANE U HRVATSKOJ OD ZAVRŠETKA RATA? Hrvatska vojska više ne služi samo za mirovne operacije

CROPIX

Sve prikazano u sklopu  vojne vježbe svjedoči revitalizaciji Oružanih snaga i velikim ambicijama u budućem razvoju. Hrvatska je vojska sasvim odbacila devastirajući model isključivo ekspedicijskih snaga, koji obranu zemlje gotovo i nije razmatrao

Prošli vikend, dok se većina ljudi odmarala od obaveza, hrvatski su vojnici diljem Hrvatske provodili najveću i najznačajniju vojnu vježbu od kraja Domovinskog rata. Nazvana “Velebit 18 - Združena snaga”, ta je vježba kruna svih postignuća ostvarenih u procesu revitalizacije Hrvatske vojske koji provodi ministar obrane Damir Krstičević. Od dosadašnjih je vježbi, osim po samom broju sudionika, razlikuje istodobno provođenje u gotovo cijeloj zemlji, na ukupno 11 poligona i vježbališta, gdje su svi pojedinačni događaji elementi većeg napora obrane domovine od vojne ugroze.

Neprekidno je trajala 72 sata, što također nije slučajno jer su time sudionici prisiljeni funkcionirati pod stalnim opterećenjem, bez dovoljno odmora, suočeni sa stresom koji je usporediv s onim u borbi, umorom i iscrpljenošću. Upravo je u takvim otežanim uvjetima nužno učinkovito funkcioniranje, u suprotnom bi stresovi prave borbe desetkovali sposobnost djelovanja.

Vježba “Velebit 18” početak je i novog sustava kontinuirane obuke HV-a, koji će biti provođen u trogodišnjim ciklusima. On počinje iduće godine kada će se provoditi pojedinačne vježbe malih taktičkih postrojbi, zatim će 2020. naglasak biti na stožernim simulacijskim vježbama, da bi kulminacija obučnog procesa bila izvedena 2021. u vježbi “Velebit 21”. Dotad će biti usvojene sve naučene lekcije iz ovogodišnjeg “Velebita”, a njihovoj primjeni prethodi detaljna raščlamba i izvješće o vježbi. U ovogodišnjem je “Velebitu” sudjelovalo oko 5500 vojnika, mornara i zrakoplovaca, kao i svi borbeni sustavi kojima HV raspolaže.

Trošak vježbe iznosio je oko osam milijuna kuna, bez ubojnih sredstava. HV u prosjeku godišnje troši oko 220 tona UBS-a, a s obzirom na to da su u “Velebitu” integrirane brojne vježbe koje se inače provode zasebno, očekivano je da ovogodišnji utrošak ne odskače znatno od prosjeka. Znatnu korist od raščlambe i promatranja vježbe imat će i polaznici svih razina vojnog obrazovanja, od kadeta do polaznika Ratne škole.

Nikša Stipaničev / CROPIX
 

Veća brzina reakcije

Osim zračnih, kopnenih i pomorskih snaga, aktivnu ulogu u vježbi imale su i cyber snage, što potvrđuje fokus u jačanju i razvoju te nezaobilazne komponente vojne moći koja je do prije godinu i pol bila potpuno zapostavljena, a sada se munjevito razvija. Zapovjedni stožer operacije imao je kontinuiranu audio, vizualnu te podatkovnu vezu sa snagama na terenu, što svjedoči o intenzivnom razvoju sustava zapovijedanja i upravljanja, odnosno C2. Planiranje operacije provodilo se sustavima TOPFAS za operativno i strateško planiranje te LOGFAS za planiranje podrške i logistike, a novi zapovjedni informacijski sustavi omogućili su i praćenje statusa prijevoza osoblja i opreme u realnom vremenu.

Sve navedeno znatno povećava brzinu reakcije zahvaljujući povećanoj situacijskoj svijesti o uvjetima u bojnom prostoru te statusa vlastitih i neprijateljskih snaga. Oslonjenost na informacijske tehnologije povećava ranjivost na napade u cyber prostoru, uz već postojeće mjere i protumjere elektroničkog ratovanja.

Kibernetički su napadi bili učestala prijetnja s kojom su se suočavali elementi sustava C2, a zbog mnogih oblika u kojima se pojavljuju ponekad je teško ustanoviti je li riječ o napadu ili otkazu opreme. Utoliko je cyber ratovanje složenije od kinetičkih djelovanja: kada se nađete pod topničkom vatrom, znate da ste pod topničkom vatrom. Ako vam se zamrzne radna postaja u C2 sustavu, treba vremena da se utvrdi je li riječ o kvaru ili napadu.

Stoga je iznimno pozitivno i pohvalno da je HV stavio znatan naglasak na razvoj cyber sposobnosti, što se također razvija i u suradnji s našim strateškim partnerom Izraelom koji je vodeća svjetska sila na području cyber sigurnosti i ratovanja. Osim nužnog i kontinuiranog usavršavanja cyber obrane, HV bi svakako trebao uložiti u razvoj sposobnosti cyber napada.

Luka Gerlanc / CROPIX
 

Namjenski organizirane snage

Osnovni koncept prema kojem su funkcionirali sudionici u vježbi su združene namjenski organizirane snage (NOS). Umjesto fiksnih bojni i brigada, koncept združenih NOS-a koristi fleksibilne formacije koje se oblikuju prema potrebama zadaća. Primjerice, ako neki cilj brani samo neprijateljsko pješaštvo, umjesto dodatne tenkovske satnije, zapovjednik NOS-a može tražiti dodatnu satniju mehaniziranog pješaštva i jaču topničku pripremu. Ako se, pak, cilj brani snažnim oklopnim snagama, zapovjednik će tražiti više protuoklopnih sredstava i dodatne tenkovske formacije.

Dobra se pokazala i pričuva koja je ponovno ustrojena nakon desetljeća i pol praktičnog nepostojanja. Pričuva je izuzetno važna za obranu, kako od vojnih ugroza tako i za ispomoć civilnim institucijama, jer u kratkom roku može znatno povećati brojno stanje Hrvatske vojske. Pričuva je trenutačno sastavljena od šest lani ustrojenih pješačkih pukovnija: 1. zagrebačka, 2. osječka, 3. karlovačka, 4. pulska, 5. splitska i 6. dubrovačka, s ukupno 12.912 pripadnika.

Uz njih traje ustrojavanje šest rodovskih postrojbi - 2. topničko-raketne pukovnije Đakovo, 3. topničko-raketne pukovnije Knin, 2. pukovnije PZO-a Velika Gorica, Logističke pukovnije Zagreb, Bojne veze te Inženjerijske bojne - u kojima će biti raspoređen 5431 obveznik. Ukupno HV raspolaže s pričuvom od 18.343 ljudi. Uz to, aktivni sastav OS RH je napokon počeo rasti pa je ove godine dostigao brojku od 16.034 djelatne vojne osobe.

Budući da je osnovni scenarij vježbe bila obrana domovine, proveden je cjelokupni proces pripreme za borbene operacije tako da je za neke pripremne aktivnosti vježba trajala i desetak dana, a sama je vježba intenzivno pripremana šest mjeseci. Provjereni su planovi uzbunjivanja postrojbi, narastanja snaga i uvođenja pričuve te njihova zaštita. Znak uzbunjivanja je svim postrojbama poslan 9. listopada u 16 sati, a glavni dio vježbe počeo je 13. listopada u 6 sati ujutro.

Glavni faktor za održavanje i uspješno provođenje operacija ovakvih razmjera je učinkovit zapovjedni sustav. Osnovni element vježbe bila je operacija “Združena snaga” čije je zapovjedništvo bilo locirano u vojarni “Josip Jović” u Udbini, a kojem su bila podređena zapovjedništva snaga Sjever, na Slunju, i Jug, na Dugom otoku. Kao glavni obučni događaj godine, vježba “Velebit” integrirala je brojne granske i rodovske vježbe koje se inače izvode pojedinačno, poput mornaričkih Harpuna i Barakude ili Štita PZO-a te Udara kopnene vojske. Glavna priprema bile su dvije manje vježbe, “Kuna 18” i “Patria 18”, izvedene tijekom ljeta, čije je težište bilo djelovanje kopnenih snaga.

Nikša Stipaničev / CROPIX
 

Svi geografski razmješteni napori i akcije bili su dio jednog integriranog scenarija prema spomenutom konceptu djelovanja združenih snaga, koji je temeljno načelo provođenja borbenih operacija HV-a. No, scenarij vježbe nije bio rigidan igrokaz, nego su zapovjednici na terenu imali inicijativu, a ostavljene su i brojne nepoznanice. Primjerice, zapovjednik taktičkog operativnog središta nije mogao znati kada će ga napasti neprijateljski diverzanti. Ukupno je takvih nenajavljenih događaja bilo pedesetak, a među njima su bili i cyber napadi.

Drugim riječima, za razliku od stare doktrine JNA, pa i Vojske Srbije koja se od nje vrlo sporo odmiče, cilj nije bio da sve prođe idealno i napravi dobar vizualni dojam, nego da se pokušaju stvoriti problemi koji će identificirati manjkavosti doktrine, taktike, tehnika i procedura kako bi bile ispravljene nakon detaljne raščlambe učinaka vježbe. Stoga je “Velebit” znatno vrednije iskustvo od mnogo skriptiranije srbijanske vježbe “Morava 2016.” koja je trajala deset dana. To je posljedica neshvaćanja da je mnogo bolje gubiti na vježbama i pobjeđivati u ratu, nego pobjeđivati na obuci pa onda gubiti u borbi.

Posebno treba istaknuti i uspješan pomorski desant nove satnije mornaričko-desantnog pješaštva na Žirju, što je bila premijera te postrojbe na velikim vježbama, a sve uz odličnu koordinaciju i potporu Ratne mornarice. Osim marinaca, na ovako velikoj vježbi prvi su put sudjelovali i izvidničko-borbeni helikopteri OH-58D Kiowa Warrior, koji su djelovali strojnicama i nevođenim raketama Hydra u školskoj varijanti, te samovozne haubice PzH 2000 koje su pružale vatrenu potporu. Iskorištena je i prilika da se u približno borbenim uvjetima testira osobni sustav veze vojnika TAKRAD, koji je razvijen u RIZ-u i pokazao se vrlo dobrim. Raščlambom vježbe povratne informacije dobit će i RIZ kako bi se proizvod nadalje poboljšao, što će u konačnici imati benefite za hrvatsku industriju.

Preliminarnom raščlambom vježbe uočeni su brojni segmenti koji će se popravljati lekcijama naučenima na vježbi. Do kraja zadovoljavajuća nije bila organizacijska struktura koju će trebati prilagoditi, a potrebna je i daljnja standardizacija stožernih procedura. Planiranje i vođenje ovako kompleksne i sveobuhvatne vježbe također je bio znatan izazov, a nastavit će se intenzivno raditi na razvoju sposobnosti cyber obrane, koje su na razini inicijalnih sposobnosti. Prepoznata je potreba modernizacije tenka M-84A4, koji je najmoderniji tenk u našem susjedstvu, no znatno zaostaje za modernim zapadnim tenkovima.

Jednako tako, učinak borbenih vozila Patria AMV je znatno manji dok su naoružana samo 12,7 mm vatrenom stanicom, a prvih šest vozila prenaoružanih topom od 30 mm i protuoklopnim raketama Spike trebalo bi biti spremno sredinom iduće godine. Uočena je i potreba da se zamijene zastarjela borbena vozila pješaštva M-80, kojima bi odlična zamjena bio američki M2 Bradley, koji je u Zaljevskom ratu uništio više iračkih tenkova i oklopa nego tenkovi M1 Abrams.

Robert Fajt / CROPIX
 

Preciznost tenkovskih posada

Završnim prikazom vježbe, kojemu sam i osobno nazočio na poligonu “Eugen Kvaternik” kod Slunja, prikazan je napad mehanizirane borbene skupine jačine bojne uz tenkovsku, zračnu i paljbenu podršku. Posebno treba pohvaliti preciznost tenkovskih posada te protuoklopnih timova koji su koristili protuoklopne vođene raketne sustave Metis i Fagot, a svi su redom uistinu postizali odličnu preciznost. Cjelokupna napadna operacija trajala je oko 50 minuta, uz odlično zapovijedanje i kontrolu. Praznog hoda gotovo da i nije bilo, sve su jedinice izvršavale svoje zadaće glatko i bez vidljivih nesporazuma, uz pravodobnu zračnu i topničku podršku. Posebno treba istaknuti uočljivu motiviranost sudionika i želju za izvrsnošću.

Sve to svjedoči revitalizaciji Oružanih snaga i narastanju ambicija budućeg razvoja. Hrvatska je vojska sada potpuno odbacila devastirajući model isključivo ekspedicijskih snaga za mirovne operacije, a koji obranu zemlje gotovo i nije razmatrao, nego bi se, valjda, oslanjao na mahanje kopijama Članka 5 o kolektivnoj obrani Sjevernoatlantskog saveza. Ništa manje važna nije ni želja da se svi postojeći problemi i manjkavosti uoče, identificiraju, iznesu te sustavno riješe radi povećanja borbene spremnosti i efektivnih sposobnosti Oružanih snaga, a ne da se samo guraju pod tepih radi sitnih osobnih probitaka.

Nažalost, potpuno je jasno da je snažna Hrvatska vojska jamac opstanka hrvatske države. Prijetnji ne nedostaje, od relativno niske opasnosti od terorizma, preko mnogo ozbiljnije navale ilegalnih migranata, zatim razvoja radikalnog islamizma u BiH pa do konvencionalnih ugroza.

 

Opasnost od prelijevanja sukoba

S obzirom na sve navedene prijetnje i ugroze u susjedstvu, iznimno je važno da iduću vježbu “Velebit” HV dočeka još snažniji i veći, s odličnim borbenim avionima F-16 Barak te prvim helikopterima Black Hawk, a možda i još ponečim. Mora se nastaviti intenzivno raditi na uvježbavanju te modernizaciji tehnike, po čemu su već učinjeni veliki iskoraci, a posebno na sustavu upravljanja bojišnicom koji će omogućiti potpunu sliku bojnog prostora u realnom vremenu i time dati apsolutnu informacijsku nadmoć hrvatskim snagama u svim vrstama operacija.

Nužno je razvijati i cyber sposobnosti u što većoj mjeri. Konačni cilj razvoja HV-a mora biti ne samo sprečavanje agresije snagom odvraćanja, nego i ograničavanje i onemogućavanje prelijevanja ratnih sukoba preko hrvatske granice.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo