Ne treba slušati što predsjednik govori, jer on stvarno govori mnogo toga što ne bi trebao, nego treba gledati što ova administracija radi.” Tako je za Jutarnji list bivši republikanski senator i predsjednički kandidat Rick Santorum objasnio svoje viđenje američke vlade koju od siječnja 2017. godine vodi Donald Trump. Santorum je blizak desnom krilu stranke, podržao je Trumpa i sudjelovao u njegovu tranzicijskom timu. “I zbog toga što ljudi vide učinke ove politike, na izborima na polovici mandata 6. studenoga Republikanska stranka neće proći tako loše kako predviđaju brojni američki mediji”, zaključio je Santorum (on je 2012. godine bio u samom finalu izborne kampanje kad je izgubio od Mitta Romneyja).
Slično je ovog ljeta svoj posao opisala i Nikki Haley, američka ambasadorica pri UN-u koja je prošli tjedan najavila svoj odlazak s te funkcije. “Ne vidim svoju ulogu u inzistiranju na provedbi politike ‘Amerika prvo’. Vidim je u obrani Amerike.” Haley je došla u UN bez vanjskopolitičkog iskustva, a kad je najavila odlazak, svi su ambasadori stalnih članica Vijeća sigurnosti o njoj govorili samo u superlativima. I dali do znanja da je, čak i kad je provodila agendu “Amerika prvo”, to činila s razumijevanjem globalnog sustava. I kad se malo bolje pogleda što je Haley kao ambasadorica SAD-a zagovarala u UN-u, razotkriva se jedna sasvim druga slika vanjske politike od one koju se doživljava slušajući Trumpa i čitajući njegove tweetove. Haley je branila prebacivanje američke ambasade iz Tel Aviva u Jeruzalem, ali to je odluka koju je američki Kongres davno donio. I nije pogoršala situaciju u izraelsko-palestinskim odnosima.
Dobro, oni su toliko loši da ih je teško pogoršati. Trumpu se s pravom prigovara da je izašao iz niza međunarodnih sporazuma, ali ne može se zanemariti da je odluka SAD-a o istupanju iz Vijeća za ljudska prava UN-a prekinula jednu licemjernu praksu: dok se cijeli Zapad zalaže za zaštitu i očuvanje ljudskih prava, u tijelu koje bi trebalo skrbiti nad tim važnim dijelom baštine UN-a odluke donose: Saudijska Arabija, Filipini, Bahrein, Somalija, Kuba. Vrijeme je za reformu, nedvojbeno. Ako su to drugi i spremni trpjeti jer su “takva pravila igre”, SAD se tome suprotstavio i povlači se zbog, blago rečeno, dvojbenih standarda (neke nove članice tog tijela čak nisu morale proći ni glasanje u regionalnoj skupini). Možda to i nije najbolja politika, ali je otvoreno pokazala da je car gol. Santorum to tumači ovako:
“Ova administracija pokušava promijeniti ponašanje”. I s time se teško ne složiti, barem na ovom primjeru. Trump je tako ispunio svoje predizborno obećanje, kao i mnoga druga. Nije svaka od promjena koje je njegova administracija provela dobra ili idealna, ali takva je sudbina politike: njemačku kancelarku Angelu Merkel razapinju kod kuće i u Europi zbog odluke u puštanju migranata da uđu u zemlju 2015. godine, a ona je i dalje uvjerena da je odluka bila ispravna.
Većina stvari ide sasvim dobro
Konzervativni tjednik Washington Examiner navodi sljedeće: “Iako je Trump bezobrazan (Santorum bi rekao “frustriran”), kratkog fitilja, nezainteresiran za detalje i očito prijetvoran, na Ameriku se nije srušilo nebo nakon njegova izbora. Većina stvari ide sasvim dobro, pa čak i bolje nego prije njegova dolaska na dužnost”. Examiner podsjeća kako, prema istraživanju Gallupa, većina Amerikanaca smatra da zemlja ide u dobrom smjeru. A tu su i brojke: otkad je Trump izabran, stvoreno je četiri milijuna novih radnih mjesta.
Nezaposlenost među Afroamerikancima je 5,9 posto, Hispanoamerikancima 4,5 posto, Amerikancima azijskog podrijetla 2 posto, samo 3,6 posto žena je nezaposleno, a među mladima je nezaposlenih 9,2 posto (nedostižan san za brojne članice EU gdje je 20 posto uspjeh). Plaće su između 2016. i 2017. godine porasle 3,3 posto, a u odnosu na porast troškova života 1,4 posto. Od Trumpova izbora za predsjednika 3,9 milijuna Amerikanaca više ne treba “točkice” (markice za nabavu hrane). Ovakvo je stanje posljedica ekonomskih promjena koje je provela prošla administracija postavljajući čvrste temelje za trajni i održivi rast, ali Trumpova taj razvoj nije zagušila. Upravo obrnuto, dala mu je prostora i dodatno ga potaknula poreznom reformom. A ona je dovela do porasta proračunskog deficita na 779 milijardi dolara, što mnogi smatraju opasnim razvojem. Ali, mišljenja nisu jedinstvena.
Zasad je situacija stabilna, a nedavni se potresi na financijskom tržištu tumače nužnom korekcijom. Samo 12 posto Amerikanaca smatra da je ekonomija najveći problem s kojim se država suočava, što je najniža razina otkad se mjeri taj pokazatelj. Osim toga, emisijska banka FED i dalje je neovisna i ne obazire se na Trumpove zahtjeve da smanji kamate. Ove se godine, zbog nižih poreza, u zemlju vratilo 450 milijardi dolara. Stradala je zbog toga EU: izravna ulaganja SAD-a u Zapadnu Europu u prvih šest mjeseci 2017. iznosila su 136 milijardi dolara, a u prvih šest ovogodišnjih mjeseci došlo je do dezinvestiranja u iznosu od 49 milijardi dolara. Važnu je ulogu odigrala i administrativna deregulacija - ova je američka vlada donijela 22 akta na tom planu, a savezne su agencije, zbog novog pristupa, dodatno uštedjele osam milijardi dolara.
Taj je proces utjecao i na porast prodaje američke vojne opreme od 33 posto - za fiskalnu godinu koja je završila 30. rujna ukupni je iznos 55,6 milijardi dolara. I to je više nego dovoljno Trumpovim biračima da mu ostanu vjerni, bez obzira na to što se i ne slažu s njegovim ponašanjem ili pojedinim političkim odlukama. Santorum: “Ne sviđa mi se činjenica da predsjednik pokazuje svoju frustraciju na taj način, javno sam rekao da se ne slažem s nekim izrazima koje koristi i nekim njegovim napadima. Ali, predsjednik čini nešto drukčije, pokušava se maknuti s mrtve točke i odajem mu priznanje zbog toga. Na njegovu mjestu to ne bih činio na takav način, ali trudi se”. Gentry Beach, jedan od biznismena koji je prošli tjedan bio u Hrvatskoj zajedno sa Santorumom i koji ovdje želi ulagati, izgovorio je pravi hvalospjev: “Američki je narod bio spreman za promjenu, američki su radnici bili napušteni. Na skali od 1 do 10, Trumpu bih dao 12.
Mislim da će ovo biti razdoblje renesanse za Ameriku, ali i cijeli svijet. Siguran sam da će dobiti i sljedeći mandat”. Demokrati su svega toga više nego svjesni pa u kampanjama maksimalno izbjegavaju pitanja ekonomije i skreću raspravu na Trumpov odnos prema ženama gdje im je slučaj Bretta Kavanaugha, novog suca Vrhovnog suda koji je bio optužen za spolno zlostavljanje više žena, jedan od ključnih motiva za napad. No, upravo je njihovo inzistiranje na toj temi, uz snažnu podršku liberalnih medija, dovelo do obrnutog efekta: prvo je Republikanska stranka jednoglasno stala iza Trumpa, a zatim su se probudili i njegovi birači.
Izbori se dobijaju kod kuće
Naime, sve do početka rujna vjerovalo se da će demokrati bili veliki pobjednici izbora na polovici mandata jer su uspjeli mobilizirati svoje pristaše. Napadi na Kavanaugha bili su jasan poziv zaspalim republikanskim biračima da se probude i stanu uz svog predsjednika: vodstvo Republikanske stranke na vrhuncu je krize oko izbora novog suca zabilježilo porast donacija za 500 posto! Zemlja se još oštrije podijelila, ali politički će rezultat ići u Trumpovu korist: demokrati će osvojiti Zastupnički dom, a republikanci sačuvati Senat.
No, i u ovom je sazivu, gdje su republikanci kontrolirali oba doma, Bijela kuća imala problema s glasovima republikanaca. Sada će iza sebe imati sve republikance, kontrolu nad Senatom i posljedično političku situaciju skloniju vladi nego dosad. U nastojanju da na svoju stranu privuku što više birača, demokrati rade i pogreške koje se zatim okreću u korist republikanaca. Senatorica Elizabeth Warren, korifej lijeve struje Demokratske stranke, jednom je spomenula kako dijelom vuče podrijetlo od autohtonih Amerikanaca pa ju je Trump, grubo kako on to zna, prozvao “Pocahontas”, prema djevojci koju je globalno proslavio Disneyjev crtani film.
Warren je nakon toga zatražila analizu svog DNK pa je potvrđeno da stvarno ima veze s autohtonim Amerikancima. I to je objavila ovaj tjedan. Trump ju je opet izvrijeđao, a CNN (ne Santorum koji je ondje komentator, nego Kate Maltby) je zaključio kako je svojim inzistiranjem na dokazivanju uistinu nevažne činjenice politički diskurs prebacila na rasnu problematiku. A to je omiljena tema republikanske desnice. Analitičarka Susan McManus za Reuters je izjavila kako se čini da demokrati podcjenjuju ljude koji će glasati za republikance, a da činjenica da mediji na neki način demoniziraju konzervativnije osobe ide snažno naruku republikancima, što se sve očitije osvećuje demokratima.
Vanjska politika ne dobiva izbore ni u SAD-u: otac Bush je pobijedio u Prvom zaljevskom ratu, ali je izgubio izbore jer je zanemario ekonomiju. No, Trump je i tu Amerikancima pokazao da može i zna drukčije. Njegov susret sa sjevernokorejskim diktatorom Kim Jong-unom smirio je jednu, činilo se ozbiljnu, krizu. Istina, u velikoj mjeri zato što je vatra Kimu dogorjela do nokata. A onima koji zbog toga kritiziraju američkog predsjednika lako se zatvore usta: Trump je napravio samo korak više od Billa Clintona koji je Kimovu ocu poslao državnu tajnicu Madeleine Albright. “Ovo je prva administracija koja tretira Kinu kao prijetnju nacionalnoj sigurnosti”, otvara drugu važnu temu Santorum.
“Netko se napokon suprotstavio Kinezima u Južnome kineskom moru. To je vrlo važan geopolitički potez, nešto čime se prošla administracija nije htjela baviti. Angažira li se Trump po pitanju trgovine s Kinom? Da! Možda vam se ne sviđa način na koji to radi, ali neupitno je da prošla administracija nije rekla ništa, dopustila je da Kina radi manje-više što želi, baš kao i u slučaju Sjeverne Koreje, Irana, Sirije”, navodi Santorum. I dodaje kako je Trumpov nastup nakon summita u Helsinkiju s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom bio “jadan, ali ne treba zaboraviti da je upravo ova administracija nametnula više sankcija Rusiji od Obamine”. I nije se povukao iz NATO-a, nije uveo Ameriku u neki novi rat, iako će ostati u Siriji i Iraku, a u Afganistanu traju pregovori s talibanima. Otvoreno.
Birači vole pobjednike
Trump se osjeća predsjednički, izjavila je Lesley Stahl, novinarka CBS-a koja je s njim razgovarala za poznatu emisiju “60 minuta”. Nick Bryant će za BBC iz New Yorka javiti da je “listopad mjesec u kojem je zacementiran brend američkog predsjednika. Tu su sada ‘Trumpova ekonomija’, ‘Trumpov Vrhovni sud’ i ‘Trumpova Republikanska stranka’”. A za svoj je reizbor već prikupio 100 milijuna dolara. I s te je pozicije mirno, u razgovoru za AP, poručio svim republikanskim kandidatima da mu ne pada na pamet, kao što je to napravio njegov prethodnik, preuzeti odgovornost za one koji izgube izbore.
Trump prihvaća samo pobjednike, beskompromisne borce, i to njegovi birači vole. Iako je dvije godine prije predsjedničkih izbora nemoguće išta predviđati, Trump trenutačno stoji sasvim solidno. Naruku mu ide i činjenica da među demokratima najveću podršku za predsjedničkog kandidata ima Joe Biden, Obamin potpredsjednik, staro ime američke politike. To pokazuje da demokrati imaju velikih problema s personifikacijom svoje politike.
Najavili su da će odmah nakon osvajanja Zastupničkog doma pokrenuti proceduru opoziva predsjednika i još nekoliko pravnih napada na Trumpa. No, trenutačno postoji samo jedna ozbiljna prijetnja Trumpovu političkom položaju: istraga koju vodi posebni savjetnik Robert Mueller o uplitanju Rusije u predsjedničku izbornu kampanju 2016. godine. Ako se dokaže da je Trump bio u kontaktu s Rusima ili da je djelovao u smjeru ometanja pravosuđa, tada mu neće pomoći ni najgorljiviji bijeli evangelici, radikali ili supremacisti. Ni Udruga za pravo na nošenje oružja (NRA) koja tvrdi da je “Trump lijek za demokratsku bolest koja želi Ameriku opet napraviti slabom”.