ANALIZA

VLADA JE OPET POKRENULA PROCES NABAVE ESKADRILE NOVIH BORBENIH AVIONA Provest će se kroz izravne pregovore s dvije zemlje

An F-16 Fighting Falcon, from the Arizona Air National Guard's 162nd Wing, dismounts after refueling from a KC-135 Stratotanker, from the 161st Air Refueling Wing, April 8, 2015, near Tucson, Arizona. The F-16 took part in a flying mission that included Iraqi and Dutch aircraft who were conducting upgrade training. International F-16 training has been accomplished at Tucson since 1990. Find other great F-16 images from this set in next month's issue of Airman Magazine. Check them out at airman.dodlive.mil. (U.S. Air Force photo by Staff Sgt. David Salanitri/Released)/SIPA_1119.07/Credit:/Us AirForce Photo/SIPA/1505211148, Image: 245982016, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia, TEMP Sipa Press
Yo Yong hok / Profimedia, TEMP Sipa Press / Reuters

F-16 Fighting Falcon i borbeno vozilo Bradley

 

U potpunoj tišini tri mjeseca nakon što je propao već zgotovljen posao s Izraelom oko nabave Baraka, hrvatska Vlada i vrh Oružanih snaga ozbiljno su započeli novi proces nabave borbenog aviona.

Iako javnosti nikad nisu prezentirani rezultati analize pod radnim naslovom “Zašto je propao posao s Izraelom?”, u državnom vrhu ušli su u novi krug pregovora. Prema neslužbenim informacijama iz Ministarstva obrane, ovaj put nema natječaja jer bi se njegovom provedbom izgubilo previše vremena, pa su se u državnom i vojnom vrhu odlučili za direktne pregovore s odabranim partnerima. Odabrane su Sjedinjene Američke Države i Švedska, odnosno proizvođač F-16 Lockheed Martin i proizvođač Gripena švedski Saab.

 

Kao i u prvom pokušaju nabave Hrvatska pregovore želi realizirati na razini država s državom. Promjene su i među glavnim pregovaračima s hrvatske strane, što je već protumačeno kao dokaz da je premijer Andrej Plenković ovaj put odlučio proces nabave aviona čvrsto držati pod svojom kontrolom. Ispred Oružanih snaga glavni pregovarač je generalni direktor Glavnog stožera viceadmiral Robert Hranj, a glavni je premijerov čovjek njegov posebni savjetnik za nacionalnu sigurnost Robert Kopal.

CROPIX
 

Da su sad u igri gore navedeni proizvođači, bilo je vidljivo već u veljači na sigurnosnoj konferenciji u Münchenu, gdje se premijer Andrej Plenković susreo s predstavnicima Lockheed Martina i Saaba. “Mi ćemo u sljedećim tjednima i mjesecima gledati kako da na temelju iskustva koje smo prošli započnemo novi proces koji bi u razumnom periodu osigurao Hrvatskoj realizaciju onoga što želimo, a to je modernizacija našeg zrakoplovstva”, rekao je premijer nakon tih sastanaka. Kontakti s Amerikancima i Šveđanima nastavljeni su na vojnoj izložbi u Splitu prošlog mjeseca.

Rezultat splitskih razgovora dolazak je švedske delegacije u kojoj su bili predstavnici SAAB-a i FMV-a, Ureda za upravljanje materijalnim resursima švedskog Ministarstva obrane, prije deset dana u Zagreb u Ministarstvu obrane. Primila ih je mnogobrojna delegacija MORH-a i Oružanih snaga koju su predvodili viceadmiral Hranj, zamjenik zapovjednik HRZ-a brigadir Michael Križanec i Robert Kopal. Prema tvrdnjama naših izvora, sa Šveđanima se razgovaralo o mogućnostima nabave Gripena C/D verzije.

Amerikanci nemaju letjelica

Ovaj sastanak uslijedio je mjesec dana nakon boravka viceadmirala Hranja u Sjedinjenim Američkim Državama. S kime se u Americi susreo i o čemu se razgovaralo, službeno nije otkriveno. Prema neslužbenim informacijama, Hranj se iz SAD-a vratio s prilično lošim vijestima. Naime, prema riječima naših sugovornika, Hrvatskoj je poručeno kako SAD ne može u kratko vrijeme, u sljedećih godinu-dvije, isporučiti eskadrilu borbenih aviona. Eskadrilu novih F-16 blok 70/72 trebalo bi čekati najmanje šest godina s obzirom na to da njihova proizvodnja nije ni počela, a nova se tvornica otvara za približno dvije godine.

 

A tada prvo počinje proizvodnja za Arapske Emirate, Slovačku i Bugarsku jer su već sklopili ugovore s SAD-om. Rabljeni avion blok 50/52 Nacionalne garde Minnesote također je teško nabavljiv. Amerikanci ih ukupno imaju 450, ali im svima produžuju resurse jer kasni isporuka F-35. Tako preostaju rabljeni F-16 blok 30 koje je na prvom natječaju ponudila Grčka za manje od 200 milijuna dolara. No ponuda je odbijena zbog preskupe i preduge modernizacije. Nakon povratka Hranja iz SAD-a u krugovima HRZ-a spominje se mogućnost nabave “šesnaestice” block 40/42, ali nema nikakvih preciznijih informacija o tome.

Nakon prvog kruga razgovora potencijalnim ponuditeljima je rečeno da će im Ministarstvo obrane u lipnju uputiti službeni dokument u kojem će biti navedene željene tehničko-taktičke performanse aviona i logistički paket na osnovi kojih bi Lockheed Martin i Saab mogli dati ponude. Zasad nema informacija koji su si rok u MORH-u i Vladi zadali za realizaciju nabave aviona ni koliki je proračun predviđen za taj posao. Na naše upite o novom procesu nabave aviona i razgovorima viceadmirala Hranja s Amerikancima i Šveđanima, iz MORH-a nam ništa nisu odgovorili.

Stiže Blackhawk

Bez obzira na to kada i koji avion bude odabran, do kraja godine na obuku za pilote aviona četvrte generacije mora otići pet pilota HRZ-a. Novac za njihovu obuku je rezerviran, oni su selektirani još prošle godine kad su trebali ići u Izrael i sad se čeka s kojom državom će biti dogovorena njihova obuka.

Izbor Lockheed Martina kao jednog od mogućih dobavljača novog borbenog aviona pokazuje da su odnosi Hrvatske i SAD-a, koji su potkraj prošle i početkom ove godine jako zahladnjeli, ponovo u uzlaznoj fazi. U Ministarstvu obrane direktno su, i još više indirektno, Amerikance optuživali da su krivi za propast posla s Izraelom i da su namjerno Hrvatskoj onemogućili nabavu Baraka, te se otvoreno tražilo da nam osiguraju zamjenu za izraelske avione.

 

Sve je to ozbiljno prijetilo ugrožavanju ukupnih odnosa sa SAD-om, pri čemu bi daljnje opremanje Hrvatske vojske bilo prilično ugroženo jer uvelike ovisi upravo o američkim donacijama. No ljubav je ponovo procvjetala, a ministar Krstičević već 19. veljače, malo više od mjesec dana nakon propasti posla s Izraelcima, na sjednici Vlade izjavljuje kako “SAD ostaje ključan strateški partner Hrvatske, i to se neće promijeniti”. Riječima hvale na račun Amerikanca pridružio se i premijer Plenković. Izrael se više nije spominjao. Naime, Amerikance je, tvrde nam sugovornici, iznimno nerviralo to što je Krstičević godinu i pol dana tvrdio kako Hrvatska gradi strateško partnerstvo s Izraelom jer im nije bilo jasno na osnovi čega, s obzirom na to da Izrael nije ni u NATO-u ni u EU, a ni tehnički ne pomaže razvoj Hrvatske vojske.

Krstičeviću i Plenkoviću nije preostalo ništa drugo nego hvaliti SAD jer je na toj sjednici Vlade potvrđena nova američka donacija u vidu 12 sustava bacača granata i 16 kompleta taktičkih radiouređaja za vozila MRAP i zapovjedna vozila Patria u vrijednosti 1,977 milijuna dolara. U sljedećih nekoliko mjeseci zatopljavanje odnosa bilo je vidljivo kroz još nekoliko vojnih donacija. Krajem veljače SAD je donirao do milijun dolara za zbrinjavanje konvencionalnog streljiva i oružja. Potom je objavljen dogovor sa SAD-om o povećanju količine besplatnih rezervnih dijelova za helikoptere Kiowa u vrijednosti 4,2 milijuna dolara. Dva tjedna nakon toga uslijedila je primopredaja donacije šest potpuno novih teretnih vozila za opremanje inženjerijske postrojbe HV-a u misijama UN-a. Vrijednost 3,3 milijuna dolara. U dva mjeseca donirano je roba i usluga u vrijednosti oko 10 milijuna dolara.

Eventualno zaoštravanje odnosa sigurno bi ugrozilo i posao nabave američkih helikoptera Blackhawk koji su Amerikanci darežljivo započeli donacijom dvaju primjeraka te letjelice. Isto bi tako najvjerojatnije ugrozilo razgovore o još jednom velikom poslu koji se već godinu dana dogovara između Zagreba i Washingtona, a o kojima hrvatska javnost ništa ne zna. Riječ je o nabavi američkih oklopnih vozila pješaštva na gusjenicama tipa Bradley. Navodno je riječ o minimalno 60 komada, a maksimalni broj čak prelazi 100. Jutarnjem listu je posljednjih mjeseci na više adresa u vojnim i civilnim krugovima potvrđeno da se o tome vode razgovori te da se konačna odluka očekuje do kraja godine. Hrvatska je preuzela obvezu da u sklopu dostizanja ciljeva sposobnosti u NATO-u u u sljedećih petnaest godina opremi ojačanu mehaniziranu brigadu. Za dostizanje tog cilja postupno će trebati opremiti tri ojačane mehanizirane bojne.

CROPIX
 

Prva bi trebala biti opremljena do 2025. godine. U njezinu sastavu trebale bi biti panzer haubice, borbena oklopna vozila Patria, tenkovi te teška oklopna vozila na gusjenicama. Prema riječima naših sugovornika, Sjedinjenje Države su Hrvatskoj još početkom 2018. ponudile donaciju u obliku vozila Bradley. Ponuđena je najstarija verzija Bradleyja M2. Riječ je modelu koji treba potpuno modernizirati. Procjena je da bi modernizacija po komadu iznosila oko 3,5 milijuna dolara. No s obzirom na to da alternativa Bradleyju, njemačka Puma, košta oko 12 milijuna eura, to se čini i povoljno. To prije što se tijekom razgovora iskristaliziralo da bi se modernizacija Bradleyja mogla raditi u “Đuri Đakoviću” u Slavonskom Brodu. Američki sugovornici, među kojima su i predstavnici proizvođača tvrtke BAE Systems Land and Armaments, bili su skeptični prema mogućnostima “Đure”.

Modernizacija u Đuri Đakoviću

No potkraj studenog 2018., u jeku žestoke kampanje oko nabave borbenih aviona, američki veleposlanik u Hrvatskoj Robert Kohorst zajedno s načelnikom Ureda za vojnu suradnju i predstavnicima BAE Systemsa obilazi proizvodne pogone “Đure Đakovića” Specijalna vozila d.d. Sugovornici nam tvrde kako su se Amerikanci uvjerili da su u Brodu spremni prihvatiti modernizaciju tih vozila. Negdje u to vrijeme i američka vojska je odobrila donaciju Bradleyja Hrvatskoj. U Glavnom stožeru Hrvatske vojske potvrđeno je da bi to vozilo zadovoljilo njihove potrebe. Ipak, paralelno se sa SAD-om pokušala ispregovarati neka novija verzija vozila koja je u kratkom roku spremna za upotrebu. Naime, u MORH-u su na donaciji više od 200 MRAP vozila naučili lekciju i ne žele ponoviti grešku da vozila, nakon isporuke, u Hrvatskoj godinama stoje u skladištu jer nije osigurana nabava rezervnih dijelova. Kako doznajemo,

Amerikanci su prihvatili hrvatske zahtjeve i ponudili moderniji tip vozila M2A2 ODS naoružan topom 25 mm, kojem je potrebna manja modernizacija. Sugovornici nam tvrde kako su u Glavnom stožeru prihvatili tu ponudu. Sve se to događa potkraj prošle godine, kada dolazi do zahlađenja američko-hrvatskih odnosa i u Glavnom stožeru mijenjaju mišljenje o Bradleyju. Načelnik Glavnog stožera Mirko Šundov u vojnom vrhu pokreće pitanje bi li vojska, umjesto Bradleya, ojačanu mehaniziranu bojnu mogla opremiti Patriama naoružanim topom od 30mm kupljenim od izraelskog Elbita. Prve stanice 30mm navodno bi trebale biti isporučene sljedeći mjesec. MORH je za sada ugovorio osam ovih stanica. U slučaju da se odluče da ojačanu mehaniziranu bojnu opreme Patriama s topom 30mm, bilo bi potrebno ugovoriti dodatni broj stanica, što znači i dodatnu količinu novih vozila. Bradley je tako u planovima HV-a i MORH-a, u jeku krize s avionima, odjednom postao samo jedna od mogućih opcija za opremanje ojačane mehanizirane bojne, što Amerikance nimalo nije oduševilo.

 

S američke strane čak stižu signali da bi neprihvaćanje ponude Bradleyja moglo dubinski ugroziti strateške odnose SAD-a i Hrvatske. Naime, u Pentagonu se, tvrde nam sugovornici, sve više razmišlja o tome da je savezništvo sve više jednosmjerno. Amerikanci cijene Hrvatsko sudjelovanje u mirovnim misijama i ostale zadaće koje Hrvati obavljaju. Ali... Za razliku od Slovaka, Bugara i Rumunja koji kupuju američku vojnu opremu, Hrvatska to ne čini, nego je samo zanimaju donacije. A kada je i dobiju vrlo često je problem s plaćanjem PDV-a, pa Amerikanci katkad i tu moraju uskočiti. Između ostalog, dosad je donirano više od 200 MRAP-ova, 15 helikoptera Kiowa, sustavi za noćno letenje...

Ukupna se vrijednost procjenjuje na blizu 600 milijuna dolara. Posljednji put Hrvatska je kupila novu američku vojnu opremu daleke 1999. godine kad su kupljeni radari za nadzor zračnog prostora i mora. Stoga bi, pojašnjeno nam je, ovaj posao s Bradleyjima, u koji bi Hrvatska uložila značajnija sredstva, mogao postati test budućih strateških odnosa sa SAD-om. S hrvatske pak strane na ovakve najave stižu umirujuće reakcije da su partnerski i strateški odnosi čvrsti te da nema naznaka da bi o realizaciji projekta Bradley ovisili daljnji odnosi. U svakom slučaju, Amerikanci hrvatsku odluku očekuju do kraja godine.


Besplatno se prijavite na portala Jutarnji.hr

Izdvajamo