Pandemija koronavirusa ponovno je izmamila u javni prostor one koji su protiv cijepljenja, tzv. antivaksere. Trenutačno najpoznatiji na ovim prostorima su Tony Cetinski i Dejan Lovren koji su se uhvatili za aktualne teorije zavjera prema kojima je glavni krivac za koronavirus Bill Gates, 5G mreža i čipovi koje planira ugraditi u nas s cjepivom.
Osnivač Microsofta, filantrop i drugi najbogatiji čovjek na svijetu nedavno je izjavio kako je dosad putem njegove zaklade donirano 250 milijuna dolara za borbu protiv koronavirusa te da se u konačnici namjerava potpuno posvetiti pandemiji koronavirusa, usmjerivši svih 40 milijardi dolara u zaustavljanje zaraze. Ovo je vjerojatno bio jedan od okidača za uskrsnuće teorije zavjere o Gatesu kao Zvijeri koja nas želi pokoriti.
Dionice i obveznice
Protivnici cijepljenja time su indirektno otvorili prostor za diskutiranje o humanitarnom radu Billa Gatesa o čemu se, za razliku od njegove navodne želje za čipiranjem ljudi koja je više puta opovrgnuta, može mnogo smislenije razgovarati.
Američki časopis The Nation izvukao je podatke o Gatesovu dobrotvornom radu u posljednja dva desetljeća i ispada kako je Zaklada Bill i Melinda Gates davala donacije privatnim kompanijama u kojima ima dionice i obveznice. Zbog velikih novčanih dobrotvornih potpora Gates plaća puno manji porez, a istovremeno postaje bogatiji ulažući u kompanije u kojima ima udio vlasništva.
Uz sve to, zadržava imidž dobrotvora financiranjem raznih medijskih kompanija koje o njemu snimaju dokumentarce. No, prije nego što detaljnije pogledamo ove tvrdnje, bilo bi dobro kratko ponoviti zašto se i kako Gates počeo baviti humanitarnim radom.
Zaklada Bill i Melinda Gates osnovana je 2000. godine. Procjenjuje se na 46,8 milijardi dolara, što je čini najvećom privatnom zakladom na svijetu. Gates se navodno htio posvetiti zakladi kako bi impresionirao suprugu Melindu, ali objašnjenje se možda može pronaći i u sudskim procesima kroz koje je otprilike u to vrijeme prolazio.
Naime, Gates je nedavno rekao kako bi danas vjerojatno svi koristili Windows Mobile telefone da se Microsoft početkom 21. stoljeća nije našao u istrazi o antitrustu koje je provelo Ministarstvo pravosuđa nakon što je Microsoft optužen da monopolizira industriju.Nedavno je za Wall Street Journal rekao kako se nakon završetka suđenja mnogo više fokusirao na zakladu.
“Još uvijek vam mogu točno objasniti zašto je vlada bila u potpunosti u krivu, ali to je u ovom trenutku stvarno stara vijest. Za mene osobno, to je ubrzalo moj prelazak u sljedeću fazu, otprilike dvije do pet godina ranije, preusmjeravanja mog fokusa na zakladu”, objasnio je.
Njegova averzija prema vladi može se iščitati i u donacijama zaklade skupinama koje utječu na ublažavanje vladinih politika i regulacijama u industriji, poput Udruženja za informiranje o lijekovima. Osim toga, financira i neprofitne organizacije koje pokušavaju što više ograničiti ulogu vlade, poput Američkog instituta za istraživanje javnih politika (donirao 6,8 milijuna dolara) i Američke zaklade biroa za poljoprivredu (300 tisuća dolara).
I time se vraćamo na početak i pokušaj objašnjavanja humanitarnog paradoksa koji okružuje Billa Gatesa. Zaklada Gates je s Mastercardom i Wellcome intenzivnije počela surađivati sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom (WHO) nakon što je SAD nedavno prestao financijski ju podržavati. Gatesova zaklada jedan je od najvećih donatora WHO-a i želi zadržati njihov utjecaj u trenutačnoj zdravstvenoj situaciji. Ipak, dok s jedne strane ulaže u WHO, s druge strane financira farmaceutske kompanije koje prodaju cjepivo po visokim cijenama koje si malo tko može priuštiti.
Farmaceutski lijekovi
Gatesov gorko-slatki odnos s filantropijom slikovito je objasnio njegov dugogodišnji kritičar James Love, direktor neprofitne organizacije Knowledge Ecology International.
“On koristi svoju filantropiju kako bi pomaknuo agendu prema patentiranju farmaceutskih lijekova, čak i u zemljama koje su stvarno siromašne. Gates je neka vrsta desničara u smislu pokreta za javno zdravstvo.
Uvijek pokušava stvari gurnuti u korporacijskom smjeru. Gorljivi je branitelj velikih farmaceutskih kompanija. Podriva mnogo stvari koje su potrebne da bi se lijekovi učinili pristupačnim ljudima koji su stvarno siromašni. Čudno je jer daje toliko novca za borbu protiv siromaštva, a ipak je upravo on najveća prepreka mnogim reformama”, objasnio je Love.
Sociologinja sa Sveučilišta pri Essexu i autorica knjige “Ne postoji besplatan poklon”, Linsey McGoey, smatra kako su Gatesove donacije velikim korporacijama “stvorile najproblematičniji presedan u povijesti postojanja zaklada”.
Konkretno, ona govori o donaciji od 19 milijuna dolara Mastercardu 2014. godine za “povećanje uporabe digitalnih financijskih proizvoda kod siromašnih odraslih osoba” u Keniji. Mastercard je već uspio pridobiti 2,5 milijarde novih klijenata u zemljama trećeg svijeta te se postavlja pitanje zašto je trebao subvenciju Zaklade Gates.
Odgovor bi se mogao nalaziti u želji za povećanjem vlastitog profita. Naime, 2014. godine Gatesova zaklada imala je značajna financijska ulaganja u Mastercard kroz svoj udio u investicijskoj kompaniji Warrena Buffetta, Berkshire Hathaway.
Pokazalo se kako je Zaklada Gates donirala gotovo 250 milijuna dolara u dobrotvornim bespovratnim sredstvima tvrtkama u kojima drži dionice i obveznice. To su velike profitne korporacije poput Merck (donirano 9,4 milijuna dolara), Novartis (11,5 milijuna dolara), Ericsson (tri milijuna), LG (53 milijuna), Pfizer (16,5 milijuna), Sanofi (3,5 milijuna) i brojne druge tvrtke.
Bespovratna sredstva usmjerena su na projekte poput razvoja novih sustava za praćenje lijekova i zdravlja i stvaranja usluga mobilnog bankarstva, a čini se kako zaklada pokušava dobiti i nešto više od samog partnerstva s kompanijama. Ona još i subvencionira njihove troškove istraživanja, otvara tržišta za njihove nove proizvode i financira ih na način koji, uglavnom, nikada nije u potpunosti transparentan.
Enormne uštede
Gatesova zaklada nije htjela komentirati radi li se o sukobu interesa, ali zato se Gatesa može često čuti kako u medijima govori da njegova zaklada spašava milijune života u suradnji s farmaceutskim tvrtkama te da on plaća najviši porez od 10 milijarde dolara.
Bill i Melinda imali su 11-postotnu poreznu uštedu na 36 milijardi dolara dobrotvornih donacija do 2018. godine, što znači da nisu trebali platiti oko četiri milijarde dolara poreza. Multimilijarderi u Americi obično imaju poreznu olakšicu od 40 posto, što bi u slučaju Gatesa značilo uštedu od 14 milijardi dolara.
Zakonom o poreznoj reformi iz 1969. godine stvorena su posebna pravila kojima se ograničava utjecaj imućnih filantropa i privatnih zaklada. U teoriji, taj zakon trebao bi osigurati da filantropija više koristi javnosti nego privatnim interesima.
No, u praksi, situacija je malo drugačija. Primjerice, Služba unutarnjih prihoda (IRS) sukobom interesa smatra samo situaciju u kojoj zaklada dodjeljuje bespovratna sredstva tvrtkama koje kontroliraju članovi odbora. Što se tiče dodjeljivanja bespovratnih sredstava profitnim organizacijama, to je dopušteno sve dok zaklada pokaže da je novac korišten u dobrotvorne svrhe. U izostanku većih regulacija, Zaklada Gates dobila je značajan utjecaj na javnu politiku.
Omogućila je ulazak kompanijama poput Bayera i Mercka u zemlje u razvoju, utječe na svjetsku zdravstvenu agendu financirajući WHO i može progurati privatne škole u one savezne države u kojima su ih sudovi već odbacili. Podsjetimo samo i na kontroverzu sa silovateljem Jeffreyjem Epsteinom s kojim se Gates nalazio kako bi dogovorili humanitarnu suradnju.
U posljednjih pet godina Zaklada Gates imala je veći prihod od ulaganja (28,5 milijardi) nego što je donirala putem donacija u dobrotvorne svrhe (23,5 milijardi).Sve ovo ukazuje na to da je Bill Gates od početka 2000-ih godina počeo raditi na “celebrity diplomaciji” koja bi mu mogla, ili već jest, donijeti politički utjecaj u SAD-u.
Termin “celebrity diplomat” iskovao je kanadski profesor Andrew Cooper koji je objasnio da su to osobe, odnosno celebrityji koji imaju globalni doseg, komuniciraju s visoko rangiranim državnim akterima i imaju osjećaj svrhe. Oni povezuju svijet zabave i javnih poslova. I dok Buffeta vidi kao klasičnog filantropa 19. stoljeća koji donira puno novca, ali ga ustvari zanimaju samo dvije stvari - igranje bridža i zarađivanje novca, Gates je za njega pravi celebrity diplomat. On je poslovni diplomat koji ima široke interese, a kada posjeti neku zemlju u razvoju, poput Bangladeša, dobije veću medijsku pozornost od čelnika G8.
Čini se kako Gates zasad suvereno stvara sliku o sebi, podsjetimo samo na Netflixov dokumentarac “Unutar Billova mozga” od prošle godine. Ostaje pitanje hoće li ona biti ista i nakon završetka pandemije koronavirusa.