Pariški filmski mjesečnik Cahiers du cinema pedesetih je godina bio časopis koji je promijenio razvoj filma, sedamdesetih je postao maoistička utvrda, a devedesetih upeglani “mainstream”. Časopis koji je utemeljio i proslavio slavni Andre Bazin danas je financijski gubitaš bez mnogo utjecaja, kojeg na životu održava uglavnom samo slavno ime. Ipak, glasoviti mjesečnik uspio je ovih dana pobuditi pozornost i izazvati polemike, i to izborom sto najboljih filmova svih vremena, koji je dočekan na nož, i to ponajviše u Britaniji.
Bijesni mediji
Cahiers du cinema načinio je izbor svojih sto najboljih filmova u povijesti kinematografije, i to tako što je anketirao 76 režisera, kritičara i filmskih profesionalaca iz Francuske. Konačni pobjednik bio je prilično banalan - “Građanin Kane”, koji na sličnim anketama redovito pobjeđuje od pedesetih. Ali, izbor Cahiersovih glasača razbjesnio je medije s druge strane La Manchea: naime, među sto filmova nije se našao niti jedan britanski.
“Nikakvo čudo da smo to dočekali od časopisa koji je pisao da ne postoji nešto što se zove ‘britanski’ film”, jetko je primijetio komentator londonskog Independenta.
Izbor francuskog anketnog tijela doista se doima pomalo kampanilistički. Među prvih 100 našla su se 44 američka filma, što bi vjerojatno bio slučaj da se anketa radi bilo gdje drugdje. Ali, u “velikih 100” našlo se 25 francuskih filmova, a samo sedam talijanskih, pet njemačkih i tri ruska. Nisu jedino preskočeni Britanci: na listi nema Latinske Amerike, Afrike, cijelog arapskog svijeta, a ni kineskih filmova. Nama je zanimljivo da na popisu nema niti jednog istočnoeuropskog filma osim ruskih - na listi nema Poljaka, Čeha niti Mađara.
Ako se Britanci ljute što na popisu nema, primjerice, “Trećeg čovjeka” ili “Kratkog susreta”, može im biti utjeha da su se ti filmovi našli u dobrom društvu. Među 100 najboljih nema ni “Casablance”, “Moje drage Clementine”, “Točno u podne”, “Psiha”, “Čovjeka koji je ubio Libertyja Valancea”, “Blaga Sierra Madre”. Za “Cahiers” ne postoji Walt Disney, ali se zato na listi našao niz hollywoodskih mjuzikala i revijalnih filmova, neki pulp klasici (poput “King Konga”), pa čak i posve zaboravljeni filmovi kao “Party” Blakea Edwardsa.
I u segmentu autorske kinematografije francuski glasači poprilično su nas zbunili. U velikih 100 nema Dovženka, Kieslowskog, Wajde, Paradžanova, Fassbindera, Jancsa… Ingmar Bergman zastupljen je samo jednim, zadnjim filmom (“Fanny i Alexander”). Ford, Tarkovski, De Sica i Antonioni također su uključeni samo jednim naslovom, ali zato Max Ophüls ima tri, a Renoir četiri! Doista, riječ je ili o popriličnom “domaćinskom suđenju”, ili o temeljitom prevrednovanju filmskog kanona u posljednjih nekoliko godina.
Tradicionalni miljenici
Inače, najzastupljeniji autor na listi je Chaplin, kojem je uvršteno čak šest filmova, Renoiru su uvrštena četiri, a po tri su na popis uvrštena Godardu, Felliniju, Murnauu, Hitchcocku i Ophülsu. Po dva, među ostalim, imaju Tati, Dreyer, Hawks, Kubrick, Fritz Lang i Coppola. Nije nezanimljiv i redoslijed: drugo mjesto zauzeo je tako - prilično neočekivano - triler “Noć lovca” Charlesa Laugtona. Hitchcockova “Vrtoglavica” - koju je engleski časopis Sight and Sound u sličnoj anketi smjestio na drugo mjesto - tek je osma, jedini John Ford (“Tragači”) je deseti, a jedini De Sica - “Kradljivci bicikla” - na bijednom je 99. mjestu! Dobro su zato prošli neki tradicionalni miljenici časopisa, primjerice Murnau ili Maurice Pialat.
Ono u čemu se Cahiersov izbor, nažalost, podudara s većinom sličnih suvremenih izbora jest odsutnost novijih filmova. U francuskom izboru našla su se samo dva donekle novija filma - Almodovarov “Razgovaraj s njom” (2002.) te Lynchov “Mullholand Drive” (2001). Na cijeloj listi samo su četiri filma napravljena prije 1980. godine: uz spomenuta dva, još Hustonovi “Mrtvi” (1987.) te u nas prilično nepoznati “Van Gogh” (1991.) Francuza Mauricea Pialata.
Dogmatski kanon
Kao i nekoliko puta prije, i sada se pokazalo da današnje filmsko mišljenje doživljava filmski kanon kao nešto završeno i zatvoreno. Antonionijeva “Avantura” (1960.) bila je stara samo godinu dana kad je dospjela na drugo mjesto popisa najboljih filmova svih vremena “Sight and Sounda”. Nasuprot tome, danas filmski svijet uopće ne pomišlja da bi suvremeni autori mogli biti ravni klasicima. Jesu li doista baš svi filmovi Von Triera, Bela Tarra, Wong Kar-waija, braće Coen, Anga Leeja ili Jamesa Camerona slabiji od “Ispovijedi varalice” Sache Guitryja, Mankiewiczeve “Bosonoge kontese” ili “Majke i kurve” Jeana Eustachea? Zar je moguće da su, recimo, “Kraljica Margot”, “Sotonski tango”, “Tigar i zmaj”, “Fargo”, “Lomeći valove” ili “Povratak” slabiji od baš svakog filma na Cahiersovoj listi? Jamačno nije tako, no francuski glasači prešutno su se pomirili s dogmatskim kanonom koji drži da era velikana filma završava s novim Hollywoodom, “Lovcem na jelene” i “Apokalipsom danas”. Sve nakon toga ispada kao neko razdoblje propadanja, kasnoantička dekadansa koja nema što bitno pridodati klasičnoj, “zlatnoj” eri između 1920. i 1980.
U Cahiersovoj anketi među 100 nema baš ni jednog češkog, poljskog, mađarskog i jugoslavenskog filma, kao ni niti jednog filma iz istočne Europe izvan Rusije (koja je sama pak uvrštena sa samo tri naslova - dva Ejzenštejna, te «Andreja Rubljovaľ Andreja Tarkovskog). To definitivno pokazuje kako je nakon pada Zida i nestanka komunizma istočna Europa skliznula sa zapadnog «radaraľ i nikom nije zanimljiva. Riječ je o fenomenu koji autori jasno primjećuju kad kandidiraju filmove na festivale - veliki festivali kudikamo će radije uzeti film iz «pomodnihľ kinematografija kao što su Tajland, Singapur, Filipini, Argentina, Meksiko ili Turska nego češki ili poljski film. Sad se, međutim, ta promjena mode manifestira i na prevrednovanju klasike: uostalom, dio struke već je upozorio kako i «zagrebačka školaľ danas zauzima manje zapaženo mjesto u literaturi o animaciji nego pred koje desetljeće. Poljaci, Mađari i Česi žestoko se bore protiv tog procesa, osnivaju na Zapadu kulturne centre i izdaju kritička DVD izdanja, pa svejedno ne mogu zaustaviti osipanje interesa za svoj film. Čemu se onda možemo nadati mi, kad je od hrvatskih klasičnih naslova na DVD-u dostupan - samo jedan!?
1. Građanin Kane (Citizen Kane, Orson Welles)
2. Noć lovca (Night of the Hunter, Charles Laughton)
3. Pravila igre (La Regle du jeu, Jean Renoir)
4. Zora (Sunrise, Friedrich Wilhelm Murnau)
5. Atalanta (L'Atalante, Jean Vigo)
6. Ubojica M (M, Fritz Lang)
7. Pjevajmo na kiši (Singin' in the Rain, Stanley Donen i Gene Kelly)
8. Vrtoglavica (Vertigo, Alfred Hitchcock)
9. Djeca raja (Les Enfants du Paradis, Marcel Carné)
10. Tragači (The Searchers, John Ford)
11. Pohlepa (Greed, Erich von Stroheim)
12. Rio Bravo (Howard Hawks)
13. Biti ili ne biti (To Be or Not to Be - Ernst Lubitsch)
14. Priča o Tokiju (Tokyo Monogatari, Yasujiro Ozu)
15. Prijezir (Le Mépris, Jean-Luc Godard)
16. Legenda o Ugetsuu (Ugetsu monogatari, Kenji Mizoguchi)
17. Svjetla velegrada (City Lights, Charlie Chaplin)
18. General (The General, Buster Keaton)
19. Nosferatu (Friedrich Wilhelm Murnau)
20. Salon za glazbu (Satyajit Ray)
21. Nakaze (Freaks, Tod Browning)
22. Johnny Gitara (Johnny Guitar, Nicholas Ray)
23. Majka i kurva (La Maman et la Putain) - Jean Eustache
24. Veliki diktator (The Great Dictator, Charlie Chaplin)
25. Gepard (Il Gattopardo, Luchino Visconti)
26. Hirošimo, ljubavi moja (Hiroshima, mon amour, Alain Resnais)
27. Pandrorina kutija (Die Buesche der Pandora, Georg Wilhelm Pabst)
28. Sjever, sjeverozapad (North by Northwest, Alfred Hitchcock)
29. Džepar (Pickpocket, Robert Bresson)
30. Zlatna kaciga (Casque d'or, Jacques Becker)
Jurica Pavičić
Bijesni mediji
|
 |
 |
 |
 |
“Nikakvo čudo da smo to dočekali od časopisa koji je pisao da ne postoji nešto što se zove ‘britanski’ film”, jetko je primijetio komentator londonskog Independenta.
Izbor francuskog anketnog tijela doista se doima pomalo kampanilistički. Među prvih 100 našla su se 44 američka filma, što bi vjerojatno bio slučaj da se anketa radi bilo gdje drugdje. Ali, u “velikih 100” našlo se 25 francuskih filmova, a samo sedam talijanskih, pet njemačkih i tri ruska. Nisu jedino preskočeni Britanci: na listi nema Latinske Amerike, Afrike, cijelog arapskog svijeta, a ni kineskih filmova. Nama je zanimljivo da na popisu nema niti jednog istočnoeuropskog filma osim ruskih - na listi nema Poljaka, Čeha niti Mađara.
Ako se Britanci ljute što na popisu nema, primjerice, “Trećeg čovjeka” ili “Kratkog susreta”, može im biti utjeha da su se ti filmovi našli u dobrom društvu. Među 100 najboljih nema ni “Casablance”, “Moje drage Clementine”, “Točno u podne”, “Psiha”, “Čovjeka koji je ubio Libertyja Valancea”, “Blaga Sierra Madre”. Za “Cahiers” ne postoji Walt Disney, ali se zato na listi našao niz hollywoodskih mjuzikala i revijalnih filmova, neki pulp klasici (poput “King Konga”), pa čak i posve zaboravljeni filmovi kao “Party” Blakea Edwardsa.
I u segmentu autorske kinematografije francuski glasači poprilično su nas zbunili. U velikih 100 nema Dovženka, Kieslowskog, Wajde, Paradžanova, Fassbindera, Jancsa… Ingmar Bergman zastupljen je samo jednim, zadnjim filmom (“Fanny i Alexander”). Ford, Tarkovski, De Sica i Antonioni također su uključeni samo jednim naslovom, ali zato Max Ophüls ima tri, a Renoir četiri! Doista, riječ je ili o popriličnom “domaćinskom suđenju”, ili o temeljitom prevrednovanju filmskog kanona u posljednjih nekoliko godina.
Tradicionalni miljenici
Inače, najzastupljeniji autor na listi je Chaplin, kojem je uvršteno čak šest filmova, Renoiru su uvrštena četiri, a po tri su na popis uvrštena Godardu, Felliniju, Murnauu, Hitchcocku i Ophülsu. Po dva, među ostalim, imaju Tati, Dreyer, Hawks, Kubrick, Fritz Lang i Coppola. Nije nezanimljiv i redoslijed: drugo mjesto zauzeo je tako - prilično neočekivano - triler “Noć lovca” Charlesa Laugtona. Hitchcockova “Vrtoglavica” - koju je engleski časopis Sight and Sound u sličnoj anketi smjestio na drugo mjesto - tek je osma, jedini John Ford (“Tragači”) je deseti, a jedini De Sica - “Kradljivci bicikla” - na bijednom je 99. mjestu! Dobro su zato prošli neki tradicionalni miljenici časopisa, primjerice Murnau ili Maurice Pialat.
Ono u čemu se Cahiersov izbor, nažalost, podudara s većinom sličnih suvremenih izbora jest odsutnost novijih filmova. U francuskom izboru našla su se samo dva donekle novija filma - Almodovarov “Razgovaraj s njom” (2002.) te Lynchov “Mullholand Drive” (2001). Na cijeloj listi samo su četiri filma napravljena prije 1980. godine: uz spomenuta dva, još Hustonovi “Mrtvi” (1987.) te u nas prilično nepoznati “Van Gogh” (1991.) Francuza Mauricea Pialata.
Dogmatski kanon
Kao i nekoliko puta prije, i sada se pokazalo da današnje filmsko mišljenje doživljava filmski kanon kao nešto završeno i zatvoreno. Antonionijeva “Avantura” (1960.) bila je stara samo godinu dana kad je dospjela na drugo mjesto popisa najboljih filmova svih vremena “Sight and Sounda”. Nasuprot tome, danas filmski svijet uopće ne pomišlja da bi suvremeni autori mogli biti ravni klasicima. Jesu li doista baš svi filmovi Von Triera, Bela Tarra, Wong Kar-waija, braće Coen, Anga Leeja ili Jamesa Camerona slabiji od “Ispovijedi varalice” Sache Guitryja, Mankiewiczeve “Bosonoge kontese” ili “Majke i kurve” Jeana Eustachea? Zar je moguće da su, recimo, “Kraljica Margot”, “Sotonski tango”, “Tigar i zmaj”, “Fargo”, “Lomeći valove” ili “Povratak” slabiji od baš svakog filma na Cahiersovoj listi? Jamačno nije tako, no francuski glasači prešutno su se pomirili s dogmatskim kanonom koji drži da era velikana filma završava s novim Hollywoodom, “Lovcem na jelene” i “Apokalipsom danas”. Sve nakon toga ispada kao neko razdoblje propadanja, kasnoantička dekadansa koja nema što bitno pridodati klasičnoj, “zlatnoj” eri između 1920. i 1980.
U Cahiersovoj anketi među 100 nema baš ni jednog češkog, poljskog, mađarskog i jugoslavenskog filma, kao ni niti jednog filma iz istočne Europe izvan Rusije (koja je sama pak uvrštena sa samo tri naslova - dva Ejzenštejna, te «Andreja Rubljovaľ Andreja Tarkovskog). To definitivno pokazuje kako je nakon pada Zida i nestanka komunizma istočna Europa skliznula sa zapadnog «radaraľ i nikom nije zanimljiva. Riječ je o fenomenu koji autori jasno primjećuju kad kandidiraju filmove na festivale - veliki festivali kudikamo će radije uzeti film iz «pomodnihľ kinematografija kao što su Tajland, Singapur, Filipini, Argentina, Meksiko ili Turska nego češki ili poljski film. Sad se, međutim, ta promjena mode manifestira i na prevrednovanju klasike: uostalom, dio struke već je upozorio kako i «zagrebačka školaľ danas zauzima manje zapaženo mjesto u literaturi o animaciji nego pred koje desetljeće. Poljaci, Mađari i Česi žestoko se bore protiv tog procesa, osnivaju na Zapadu kulturne centre i izdaju kritička DVD izdanja, pa svejedno ne mogu zaustaviti osipanje interesa za svoj film. Čemu se onda možemo nadati mi, kad je od hrvatskih klasičnih naslova na DVD-u dostupan - samo jedan!?
|
Netrpeljivost prema istočnom bloku
|
1. Građanin Kane (Citizen Kane, Orson Welles)
2. Noć lovca (Night of the Hunter, Charles Laughton)
3. Pravila igre (La Regle du jeu, Jean Renoir)
4. Zora (Sunrise, Friedrich Wilhelm Murnau)
5. Atalanta (L'Atalante, Jean Vigo)
6. Ubojica M (M, Fritz Lang)
7. Pjevajmo na kiši (Singin' in the Rain, Stanley Donen i Gene Kelly)
8. Vrtoglavica (Vertigo, Alfred Hitchcock)
9. Djeca raja (Les Enfants du Paradis, Marcel Carné)
10. Tragači (The Searchers, John Ford)
11. Pohlepa (Greed, Erich von Stroheim)
12. Rio Bravo (Howard Hawks)
13. Biti ili ne biti (To Be or Not to Be - Ernst Lubitsch)
14. Priča o Tokiju (Tokyo Monogatari, Yasujiro Ozu)
15. Prijezir (Le Mépris, Jean-Luc Godard)
16. Legenda o Ugetsuu (Ugetsu monogatari, Kenji Mizoguchi)
17. Svjetla velegrada (City Lights, Charlie Chaplin)
18. General (The General, Buster Keaton)
19. Nosferatu (Friedrich Wilhelm Murnau)
20. Salon za glazbu (Satyajit Ray)
21. Nakaze (Freaks, Tod Browning)
22. Johnny Gitara (Johnny Guitar, Nicholas Ray)
23. Majka i kurva (La Maman et la Putain) - Jean Eustache
24. Veliki diktator (The Great Dictator, Charlie Chaplin)
25. Gepard (Il Gattopardo, Luchino Visconti)
26. Hirošimo, ljubavi moja (Hiroshima, mon amour, Alain Resnais)
27. Pandrorina kutija (Die Buesche der Pandora, Georg Wilhelm Pabst)
28. Sjever, sjeverozapad (North by Northwest, Alfred Hitchcock)
29. Džepar (Pickpocket, Robert Bresson)
30. Zlatna kaciga (Casque d'or, Jacques Becker)
| 30 najboljih filmova u sumnjivu izboru 'Cahiers du cinema'
|
Jurica Pavičić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....