11 pitanja za jednog ateista

1 Zašto bi ateist trebao biti dobar?

Dobro pitanje. Zašto bi itko trebao biti dobar? Kad bi vjera bila dobar razlog za poštenje, pravdoljubivost, ili dobrotu, zemlje s većim postotkom vjernika bile bi zemlje blagostanja. Možda ljudima treba neki jači razlog, ali doista ne znam koji bi razlog pravom vjerniku bio jači od Božje volje ili želje. Očito ova stvar u praksi ne funkcionira baš najbolje.

Upravo to pitanje me mučilo kad sam se razilazio s religijom. Zašto bih se ja odnosio korektno prema ljudima? Zašto ne bih varao i krao? Pomogla mi je činjenica da su mnogi ljudi koje su u pitanjima religije bili veliki vjernici, u normalnim životu radili stvari koje sam smatrao duboko problematičnima. Ako oni kao vjernici to rade, a ja kao vjernik to ne radim, možda vjera zapravo i nema neke prevelike veze s tim.

Ostaje pitanje zašto poštivati pravila, zašto biti etičan, ako nema Nebeskog Sveprisutnog Nadglednika. Odgovor je zapravo vrlo jednostavan - kad nitko ne bi poštivao nikakva pravila, svijet bi bio prilično usrano mjesto za život. Činjenica da civilizacija ipak napreduje je stalni podsjetnik da postoji ogroman broj ljudi koji se trude igrati koliko-toliko pošteno i unatoč svemu nekako uspijevaju napraviti svijet boljim mjestom.



2 Kako znaš da si ti dobar?



Nitko nije samo dobar, ni samo loš - pravo pitanje je zapravo kako znaš kad radiš dobro. Opasno je postaviti si nemogući cilj, kao što je mijenjanje svijeta, ali pomaže ako se zapitaš bi li svijet bio bolji kad bi svi radili to što ti radiš. Ili izbjegavali napraviti ono što ti izbjegavaš. Ako je odgovor da, to je najčešće to. Dakle, ako se ponašaš zrelo, prihvaćaš odgovornost i suosjećaš s ljudima, ako nadahnjuješ ljude da budu bolji i efikasniji, ako znaš primiti kritiku i ako se ispričaš kad si pogriješio - tada znaš da ne radiš loše. A to je već puno bolje od našeg prosjeka.



3 Je li i ateizam zapravo vjera?



Je, u smislu da je i to vjersko opredjeljenje - točnije, neopredjeljenje. No, nevjerovanje u Peruna ili Svaroga, koje ateisti dijele sa svim današnjim vjernicima, nije dovoljno da bi se svi to prozvalo vjerom - aperunizam, ili asvarogizam. Čak i nevjerovanje u Hare Krišnu nije neki temelj da se ateiste, kršćane i sve ostale zajednički prozove vjernicima - aharekrišnašima. Zašto bi onda one koji ne vjeruju u Jahvu nazivali vjernicima - ateistima?



4 Koliko je ateizam važan tebi osobno?



Vjera je vjernicima, razumljivo, važna stvar, dok je ateizam ateistima bitno manje važan. Meni osobno je prilično nevažan. Kad Papa ili neki lokalni vjerski poglavar naglašava problematičnost ateista ili ateizma, kad tramvaj s ateističkim natpisom naglo nestane iz prometa - uviđam da je čak i nekim vjernicima taj ateizam važniji nego mnogim ateistima. Sama koncepcija ateizma je da je ateistu vjera nevažna stvar - zašto bi mu onda njezino odsustvo bilo važno?



5 Misliš li da su ateisti pametniji od vjernika?



Vjernika, baš kao i ateista, ima pametnih i glupih, debelih i mršavih, lijepih i ružnih. Srećom, vrlo je malo vjernika koji bi u slučaju da im je dijete jako bolesno ili teško povrijeđeno, sjeli i molili Boga umjesto da ga hitno odvedu u bolnicu. Postotak vjernika koji bi to napravili je vjerojatno tu negdje s postotkom ateista kretena.



Doduše, postoji problem s molitvom i činjenicom da molitva do sad nikom nije pomogla da mu izraste amputirana ruka ili noga. Takav ishod svakako sugerira određeni problem s konceptom vjere, i jedan je od važnih razloga povećanja broja ateista u zapadnoj Europi i SAD-u. No to ne znači da nema ateista koji su glupi k'o ponoć.



6. Može li kvalitetan, vrhunski znanstvenik vjerovati u Boga?



Znanstvenici po svojim manama i lošim karakternim osobinama nisu ništa bolji, ni gori od neznanstvenika. Zapravo je zanimljivo kako znanost tako dobro napreduje iskorištavajući ne samo dobre ljudske osobine znanstvenika (poput talenta, marljivosti i posvećenosti cilju), nego i neke njihove loše strane (poput taštine, častohleplja, ili neetičnosti). Ako neki znanstvenik ukrade nečiji rezultat (nažalost, to se događa puno češće nego što bismo htjeli vjerovati) ne krade ga da ga spremi u čarapu, već da ga objavi u svoje ime. Okradeni znanstvenik gubi, ali znanost ide dalje.



Dakle, bez obzira smatrali li vi da je vjera mana ili vrlina, nema nikakvog razloga da kvalitetni znanstvenici ne bi mogli posjedovati tu, ili bilo koju drugu vrlinu ili manu. Puno je veći problem ako npr. neki biolog ne želi prihvatiti teoriju evolucije (iz bilo kojeg neznanstvenog razloga). Kvalitetno propitivanje današnjih znanstvenih teorija je uvijek dobrodošlo, ali ozbiljna rasprava prestane ako netko kao argumente uporno podmeće logičke pogreške.



7 Poželiš li nekad (opet) vjerovati u Boga?



Kad sam vjerovao, znao sam razgovarati sam sa sobom, sa svojom savjesti, kao s Bogom. Često bih tada pokušavao napraviti neki deal, u smislu - neka ono za što sam puno radio ispadne dobro, a ja ću drugi put raditi još više. U nekim trenucima me uhvati želja za tim i danas, ali sve rjeđe i rjeđe. Počeo sam raditi više unaprijed i to daje puno bolje rezultate nego manje rada plus obećanja da od sutra ozbiljno počinjem.



Stvar koja me najviše začudila kod mog prijelaza u ateizam je da je svijet, umjesto da postane prazan i besmislen bez Boga, ostao jednako logičan i zagonetan, zastrašujući i veličanstven, dojmljiv i prekrasan. Nije izgubio ništa od svoje čarolije, jer sve što sam znao i vidio ranije - i dalje je bilo tu. Čak i ono što sam smatrao da je rezultat Božje prisutnosti bilo je tu - danas znam da je to bio osjećaj kad ljudi suosjećaju jedni s drugima, ili kad nam netko bez posebnog razloga pomogne. Dakle, odgovor je - ne.



8 Smeta li te vjera drugih ljudi?



Ne. Neki od meni najdražih ljudi su vjernici i ja s tim nemam baš nikakvih problema. Smatram da svatko ima pravo na izbor vjeroispovijesti (ili nevjeroispovijesti) i da je izrazito nekorektno ljude daviti oko toga. Naročito ljude koje ne poznajete. Ono što me smeta je kad neki ljudi naprave neko sranje pa to onda pravdaju nacijom ili vjerom, a pripadnici te nacije ili vjere (ili bilo koje druge grupe u koju spadaju i ti likovi) bez puno razmišljanja prihvate ta opravdanja.



9 Treba li država trošiti novac na vjerske sadržaje (od vjeronauka u školi, do posjeta Pape) ?



Ako u državi ima puno vjernika, jasno je da će se dio proračuna trošiti i na stvari koje su njima bitne. Vjeronauk u školama je bio logičan u ranim devedesetima, kad mnoge crkve nisu imale kvalitetnu infrastrukturu za održavanje nastave (godinama prije toga su crkve građene slabo, ili nikako). Danas, to više nema nekog pretjeranog smisla. Ono što bi u državnim školama možda bilo primjerenije je predmet religijske kulture, u kojem bi se predstavile religije svijeta sa svojim ritualima, vjerovanjima i poviješću. Mnogi misle da bi uz taj predmet i sam vjeronauk u školi izgubio neugodnu stigmu indoktrinacijskog predmeta.



Što se tiče Pape, primjereno je da, opet zbog broja vjernika, država omogući njegovu posjetu. Pitanje je, naravno, koliko puta je razumno očekivati njegov dolazak i kojim povodom dolazi. Jednom, dvaput, triput, deset puta - broj, naravno, ne može biti egzaktan, ali puno je zanimljivije pitanje pozivamo li čovjeka isključivo zato da bi se neki slikali s njim za potrebe predizborne kampanje.



10 Smijemo li žrtvovati ljude zbog općeg dobra ili višeg cilja?



Ne. To je kao ono pitanje - ako organi jednog čovjeka mogu spasiti život petoro bolesnih ljudi, zašto ga ne ubiti i za jedan život dobiti drugih pet? Ako je čovjek vjernik, odgovor mu je lak - nije u redu ubiti ikoga (ne ulazeći sad u problematiku činjenice da se u većini povijesnih događanja pronašlo načina da se ta maksima nekako zaobiđe). No, ako je čovjek ateist, što ga sprječava da ne prihvati jasnoću matematičke logike: da je pet više od jedan. Ipak, većina ljudi, kako vjernika tako i nevjernika, osjeća da nije u redu ubiti nevinog čovjeka iz bilo kojeg razloga. Zašto? Biste li vi pristali ubiti se (ili dozvoliti da vas ubiju) da bi spasili pet nepoznatih ljudi? Nitko pri zdravoj pameti ne bi. Ako vi to ne želite sebi, nemojte to raditi ni drugima . To je bitno jasnija logika (koju, usput, nazivamo zlatnim pravilom) od prethodno spomenute matematičke.



11 Kako bi izgledao svijet po mjeri ateista (ili po tvojoj mjeri) ?



Vjerojatno slično kao i sad, samo bi politički sustav bio malo efikasniji u korištenju mogućnosti koje ima na raspolaganju. Ljudi danas imaju dosta prakse u upravljanju stvarima, ali im fali teorije utemeljene na novom znanju i razumu, kao i vjere da dodatni uloženi trud ima smisla. Posao lidera u takvom sustavu je da ljude kontinuirano i argumentirano uvjeravaju ljude da to ima smisla i da im pomažu da sami dosegnu svoj optimum. Tko to nije u stanju raditi, nije za lidera, voditelja, mentora, predstojnika, pročelnika, ravnatelja, dekana, rektora, niti predsjednika ičega. Kad to jednom shvatimo i počnemo te ljude birati po koristi koju donose zajednici - a ne nama osobno - i ovakav sustav kakav imamo danas neće nam biti loš. Dapače.