Oko 1500 ukrašenih bočica lijekova dobit će sva djeca koja se liječe od raka na onkološkim odjelima u hrvatskim bolnicama 15. veljače, na Nacionalni dan djeteta oboljelog od malignih bolesti. U svakoj ukrašenoj bočici nalazit će se poruka nade i ohrabrenja teško oboljeloj djeci. Ovih se dana dogovaraju poruke, a bočice se ubrzano ukrašavaju polimernom glinom na radionicama diljem Hrvatske.
Akciju je inicirala Ivana Tomašević iz Bjelovara, kojoj su se vrlo brzo pridružile i ostale cure koje su akciju dalje širile u Rijeci, Splitu i Zagrebu. Danas je u akciju "Bočice nade" uključeno više od 25 žena koje su posljednjih gotovo godinu dana marljivo ukrašavale bočice lijekova, koje su poprimale maštovite oblike i boje.
- Mi smo zapravo ekipa koja već godinama izrađuje nakit i druge stvari iz hobija, a imamo i stranice na internetu i forum. Izmjenjujući poruke i mailove, došli smo na ideju da počnemo ukrašavati bočice. To je bilo početkom prošle godine, a prvu smo radionicu organizirale u Samoboru, u kući Anice Gabrovec - objasnila je 36-godišnja Ivana Tomašević. Nju osobno na akciju je potaknula tragedija u vlastitoj obitelji. Nećakinja u dobi od samo dvije godine preminula je lani od leukemije.
- Svima je bilo jako teško gledati djevojčicu kako pati, a njezinim roditeljima najviše. Bila im je prvo dijete koje su, nažalost, prerano izgubili. To je bilo strašno razdoblje, pogotovo kada bi dolazila kući nakon terapije i pokušavala biti obično dijete, a nije joj uspijevalo zbog opake bolesti - rekla je Ivana. U uspjeh akcije ne sumnja, a ona će je posvetiti svojoj nećakinji.
U Hrvatskoj je šest onkoloških odjela na kojima se liječe naj- teže bolesna djeca. Marljive i kreativne djevojke došle su do podatka da je 1500 djece oboljelo od raka i drugih malignih bolesti i njima će razdijeliti bočice s porukom. Za onu djecu koja 15. veljače ne budu hospitalizirana, bočica će biti ostavljena u bolnici. Na prvoj radionici nastalo je 16 bočica, a zatim su radionice krenule i u Bjelovaru, Trogiru, Brelima, Makarskoj, Splitu, Zagrebu, Pitomači, Kninu, Pojatnom i Rijeci.
- Bočice ukrašavamo polimernom masom koja je vrlo nalik plastelinu. Uspjeli smo dogovoriti popust na količinu kod uvoznika polimerne gline jedna pločica stoji od sedam do 13 kuna, a ako uzimamo puno, jeftinije je. Zapravo je najteže bilo doći do bočica jer se one tretiraju kao medicinski otpad. To su prazne bočice lijekova od deset do 50 miligrama, koje mi potpuno očistimo i zatim ukrašavamo - napomenule su Anica i Ivana.
Ukrašene bočice stavljaju u pećnicu i peku na visokoj temperaturi do pola sata. Anica Gabrovec u šali dodaje da sada pećnicu niti ne koristi za bilo što drugo.
Dok rade bočice, smišljaju i poruke koje će biti otisnute na papirić i stavljene u bočice. Vjerojatno je da će se raditi samo jednoj poruci za čiji se sadržaj još moraju sve dogovoriti. Aničina petogodišnja kći Klara ponekad se pridruži stolu na kojemu se rade bočice.
- Poskrivećki je napisala poruku 'Ozdravi što prije!' i stavila je u jednu od bočica koju je sama napravila. No, kako mi to nismo znale niti vidjele, ispekle smo u pećnici bočicu i tek onda otkrili njezinu skrivenu poruku - ispričala je Anica. Poruka će, dodaje Ivana, biti optimistična i hrabra. To će biti stihovi, odnosno nekoliko rečenica.
Dantea Krnčević, 33-godišnja arhitektica iz Splita s trenutačnim prebivalištem u Zagrebu, jedna je od prvih koja se pridružila akciji. Samo zbog ove akcije naučila je raditi s polimernom glinom, a dosad njezin hobi bilo staklo.
- Svidjela mi se ideja da nekako uljepšamo bolničke dane djeci. Nismo u mogućnosti bolnicama davati velike donacije, ali možemo pokazati bolesnoj djeci da mislimo na njih. Trudimo se napraviti što ljepše bočice i ulažemo u taj rad dio sebe, koji darujemo njima. Želimo im pokazati da nisu sama, da se svi nadamo njihovu brzom ozdravljenju i bit ću najsretnija kada ta bočica izmami osmijeh na lice bolesnog djeteta - kazala je Dantea dok je kroz mašinu za rezance provlačila fimu.
Mašina za rezance gotovo je obavezni alat u ovoj akciji jer se kroz nju provlače glinene plohe i tako razvlače i ravnaju.
Djevojke imaju inspiracije napretek. Pod njihovim vještim rukama nastaju najneobičnije kreacije i likovi, a baš svaka od njih kaže da dok ih radi, misli na bolesnu djecu i nada se da će tim malim anđelima izvući osmijeh na lice. - Meni su inspiracija likovi iz mašte i slikovnica, s puno boja, i to onih najveselijih. Nikada ne znam što će ispasti iz raznobojnih 'glistica', ali rezultat je uvijek lijep.
Na početku akcije bočice sam počela raditi sama. Kako je rasla akcija, tako sam i ja počela organizirati radionice i odlaziti na njih. Prekrasno je družiti se s drugim djevojkama, a najljepše od svega je vidjeti kako imaju tako velika srca. Ipak, najviše se nadam da će se djeca uistinu razveseliti ovim malim znakovima pažnje koji su napravljeni samo za njih i od srca - napomenula je Ivana Mađar, 27-godišnja komercijalistica iz Kladara pokraj Pitomače i majka troipolgodišnje djevojčice.
Ona je već izradila oko 120 bočica, odnosno, uz Ivanu Tomašević, najviše dosad. Jedna od koordinatorica akcije za Dalmaciju, Azra Memedović, 25 godišnja ekonomistica iz Splita, koja je također u akciji od samog početka, kaže kako joj je najveća želja da usreće djecu koja se bore s opakom bolešću.
Profesorica pedagogije, odgajateljica i majka dvoje djece od 16 i 13 godina, 43-godišnja Senka Jurčić iz Zagreba, dodala je da se uključila u akciju čim je za nju doznala.
- Oduvijek izrađujem nakit, ukrašavam teglice i bočice, pletem, šivam, ponešto sam i sama naslikala jer jednostavno uživam u tome. Za akciju 'Bočice nade' doznala sam prateći forum Nakit snova, a otkrivši da moj rad može imati plemenitu svrhu, uključila sam se u akciju odmah bez razmišljanja. U svaku bočicu utkala sam nadu i želju da bolesna djeca što prije ozdrave te da im pogled na malu bočicu nade pokaže da nisu sami, da mislimo na njih i da im želimo pomoći na način na koji možemo - objasnila je Senka.
Istranki Sandri Beg, 36-godišnjakinji, u smišljanju ideja za ukrašavanje bočica pomogle su kćeri svojim sugestijama o tome što djeca vole. Tako su staklene bočice zaposjeli mnogi likovi iz crtića, vile, čarobnjaci, zmajevi, medvjedići, bubamare i mnoge druge životinje, cvjetići, kuglice, loptice, simpatična "čudovišta", šljokice, trakice, rombovi ili jednostavno boje kombinirane na najneobičnije načine.
Sanja Enjingi iz Požege, profesorica informatike, nada se da će upravo boje i poruke na bočicama razveseliti djecu.- U obitelji sam imala jednu teško oboljelu djevojčicu koja se, nažalost, nije uspjela izboriti za život dulji od sedam godina. Česti posjeti njoj u bolnici pokazali su mi kako bi jedna ovakva akcija uljepšala sumorne bolničke dane djeci na onkološkim odjelima i donijela tračak radosti - rekla je Sanja.
Jučer je počela izrada kutija u koje će se pakirati bočice. Kutije će raditi učenici viših razreda Osnovne škole 'Fra Kaje Adžića' u Požegi. Jedino dijete koje boluje od raka, a koje je vidjelo bočice i kojoj su se iznimno svidjele, zasad je bolesna djevojčica iz Osijeka, kći predsjednika Udruge 'Moje dijete' koja okuplja roditelja oboljele djece Slavonije i Baranje. Toj i sličnim udrugama, poput "Krijesnice" u Zagrebu, najavljena je akcija. - Velika srca pomažu malim srcima da izdrže - poručili su iz udruga.
Projekt "Bočice nade" izvorno je potekao iz Amerike 1999. kada je Diane Gregoire, umjetnica koja radi s polimernom glinom, liječena od raka dojke. Ista je akcija 2003. pokrenuta i u Australiji. Amerikanka Diane Gregoire dosjetila se kako da iskoristi svoj umjetnički talent i razvedri pacijente na kemoterapiji na odjelu u bolnici gdje je ležala. Kada je odlazila iz bolnice, ukrašene bočice lijekova ostavila im je kao simbol nade.
- Djelovale su na ljude tako da na trenutak zaborave gdje se nalaze. Počela sam ih dijeliti prijateljima u centru za liječenje raka i nazvala sam ih 'bočice želja'. Prijateljima sam rekla da zamisle želju, zapišu je i stave u bočicu i želja će se ispuniti. Ne znam zašto, ali mi smo svi vjerovali u to, možda zato što smo to jednostavno željeli ili je to bilo nešto za što se možeš uhvatiti. Držale su ih zajedno i na trenutak su sve te oboljele žene od raka dojke međusobno dijelile bol, nadanja, želje i strahove, a da nisu izgovorile nijednu riječ- ispričala je Diane.
Suzana Ciboci
Akciju je inicirala Ivana Tomašević iz Bjelovara, kojoj su se vrlo brzo pridružile i ostale cure koje su akciju dalje širile u Rijeci, Splitu i Zagrebu. Danas je u akciju "Bočice nade" uključeno više od 25 žena koje su posljednjih gotovo godinu dana marljivo ukrašavale bočice lijekova, koje su poprimale maštovite oblike i boje.
- Mi smo zapravo ekipa koja već godinama izrađuje nakit i druge stvari iz hobija, a imamo i stranice na internetu i forum. Izmjenjujući poruke i mailove, došli smo na ideju da počnemo ukrašavati bočice. To je bilo početkom prošle godine, a prvu smo radionicu organizirale u Samoboru, u kući Anice Gabrovec - objasnila je 36-godišnja Ivana Tomašević. Nju osobno na akciju je potaknula tragedija u vlastitoj obitelji. Nećakinja u dobi od samo dvije godine preminula je lani od leukemije.
- Svima je bilo jako teško gledati djevojčicu kako pati, a njezinim roditeljima najviše. Bila im je prvo dijete koje su, nažalost, prerano izgubili. To je bilo strašno razdoblje, pogotovo kada bi dolazila kući nakon terapije i pokušavala biti obično dijete, a nije joj uspijevalo zbog opake bolesti - rekla je Ivana. U uspjeh akcije ne sumnja, a ona će je posvetiti svojoj nećakinji.
U Hrvatskoj je šest onkoloških odjela na kojima se liječe naj- teže bolesna djeca. Marljive i kreativne djevojke došle su do podatka da je 1500 djece oboljelo od raka i drugih malignih bolesti i njima će razdijeliti bočice s porukom. Za onu djecu koja 15. veljače ne budu hospitalizirana, bočica će biti ostavljena u bolnici. Na prvoj radionici nastalo je 16 bočica, a zatim su radionice krenule i u Bjelovaru, Trogiru, Brelima, Makarskoj, Splitu, Zagrebu, Pitomači, Kninu, Pojatnom i Rijeci.
- Bočice ukrašavamo polimernom masom koja je vrlo nalik plastelinu. Uspjeli smo dogovoriti popust na količinu kod uvoznika polimerne gline jedna pločica stoji od sedam do 13 kuna, a ako uzimamo puno, jeftinije je. Zapravo je najteže bilo doći do bočica jer se one tretiraju kao medicinski otpad. To su prazne bočice lijekova od deset do 50 miligrama, koje mi potpuno očistimo i zatim ukrašavamo - napomenule su Anica i Ivana.
Ukrašene bočice stavljaju u pećnicu i peku na visokoj temperaturi do pola sata. Anica Gabrovec u šali dodaje da sada pećnicu niti ne koristi za bilo što drugo.
Dok rade bočice, smišljaju i poruke koje će biti otisnute na papirić i stavljene u bočice. Vjerojatno je da će se raditi samo jednoj poruci za čiji se sadržaj još moraju sve dogovoriti. Aničina petogodišnja kći Klara ponekad se pridruži stolu na kojemu se rade bočice.
- Poskrivećki je napisala poruku 'Ozdravi što prije!' i stavila je u jednu od bočica koju je sama napravila. No, kako mi to nismo znale niti vidjele, ispekle smo u pećnici bočicu i tek onda otkrili njezinu skrivenu poruku - ispričala je Anica. Poruka će, dodaje Ivana, biti optimistična i hrabra. To će biti stihovi, odnosno nekoliko rečenica.
Dantea Krnčević, 33-godišnja arhitektica iz Splita s trenutačnim prebivalištem u Zagrebu, jedna je od prvih koja se pridružila akciji. Samo zbog ove akcije naučila je raditi s polimernom glinom, a dosad njezin hobi bilo staklo.
- Svidjela mi se ideja da nekako uljepšamo bolničke dane djeci. Nismo u mogućnosti bolnicama davati velike donacije, ali možemo pokazati bolesnoj djeci da mislimo na njih. Trudimo se napraviti što ljepše bočice i ulažemo u taj rad dio sebe, koji darujemo njima. Želimo im pokazati da nisu sama, da se svi nadamo njihovu brzom ozdravljenju i bit ću najsretnija kada ta bočica izmami osmijeh na lice bolesnog djeteta - kazala je Dantea dok je kroz mašinu za rezance provlačila fimu.
|
|
Mašina za rezance gotovo je obavezni alat u ovoj akciji jer se kroz nju provlače glinene plohe i tako razvlače i ravnaju.
Djevojke imaju inspiracije napretek. Pod njihovim vještim rukama nastaju najneobičnije kreacije i likovi, a baš svaka od njih kaže da dok ih radi, misli na bolesnu djecu i nada se da će tim malim anđelima izvući osmijeh na lice. - Meni su inspiracija likovi iz mašte i slikovnica, s puno boja, i to onih najveselijih. Nikada ne znam što će ispasti iz raznobojnih 'glistica', ali rezultat je uvijek lijep.
Na početku akcije bočice sam počela raditi sama. Kako je rasla akcija, tako sam i ja počela organizirati radionice i odlaziti na njih. Prekrasno je družiti se s drugim djevojkama, a najljepše od svega je vidjeti kako imaju tako velika srca. Ipak, najviše se nadam da će se djeca uistinu razveseliti ovim malim znakovima pažnje koji su napravljeni samo za njih i od srca - napomenula je Ivana Mađar, 27-godišnja komercijalistica iz Kladara pokraj Pitomače i majka troipolgodišnje djevojčice.
Ona je već izradila oko 120 bočica, odnosno, uz Ivanu Tomašević, najviše dosad. Jedna od koordinatorica akcije za Dalmaciju, Azra Memedović, 25 godišnja ekonomistica iz Splita, koja je također u akciji od samog početka, kaže kako joj je najveća želja da usreće djecu koja se bore s opakom bolešću.
Profesorica pedagogije, odgajateljica i majka dvoje djece od 16 i 13 godina, 43-godišnja Senka Jurčić iz Zagreba, dodala je da se uključila u akciju čim je za nju doznala.
- Oduvijek izrađujem nakit, ukrašavam teglice i bočice, pletem, šivam, ponešto sam i sama naslikala jer jednostavno uživam u tome. Za akciju 'Bočice nade' doznala sam prateći forum Nakit snova, a otkrivši da moj rad može imati plemenitu svrhu, uključila sam se u akciju odmah bez razmišljanja. U svaku bočicu utkala sam nadu i želju da bolesna djeca što prije ozdrave te da im pogled na malu bočicu nade pokaže da nisu sami, da mislimo na njih i da im želimo pomoći na način na koji možemo - objasnila je Senka.
Istranki Sandri Beg, 36-godišnjakinji, u smišljanju ideja za ukrašavanje bočica pomogle su kćeri svojim sugestijama o tome što djeca vole. Tako su staklene bočice zaposjeli mnogi likovi iz crtića, vile, čarobnjaci, zmajevi, medvjedići, bubamare i mnoge druge životinje, cvjetići, kuglice, loptice, simpatična "čudovišta", šljokice, trakice, rombovi ili jednostavno boje kombinirane na najneobičnije načine.
Sanja Enjingi iz Požege, profesorica informatike, nada se da će upravo boje i poruke na bočicama razveseliti djecu.- U obitelji sam imala jednu teško oboljelu djevojčicu koja se, nažalost, nije uspjela izboriti za život dulji od sedam godina. Česti posjeti njoj u bolnici pokazali su mi kako bi jedna ovakva akcija uljepšala sumorne bolničke dane djeci na onkološkim odjelima i donijela tračak radosti - rekla je Sanja.
Jučer je počela izrada kutija u koje će se pakirati bočice. Kutije će raditi učenici viših razreda Osnovne škole 'Fra Kaje Adžića' u Požegi. Jedino dijete koje boluje od raka, a koje je vidjelo bočice i kojoj su se iznimno svidjele, zasad je bolesna djevojčica iz Osijeka, kći predsjednika Udruge 'Moje dijete' koja okuplja roditelja oboljele djece Slavonije i Baranje. Toj i sličnim udrugama, poput "Krijesnice" u Zagrebu, najavljena je akcija. - Velika srca pomažu malim srcima da izdrže - poručili su iz udruga.
Projekt "Bočice nade" izvorno je potekao iz Amerike 1999. kada je Diane Gregoire, umjetnica koja radi s polimernom glinom, liječena od raka dojke. Ista je akcija 2003. pokrenuta i u Australiji. Amerikanka Diane Gregoire dosjetila se kako da iskoristi svoj umjetnički talent i razvedri pacijente na kemoterapiji na odjelu u bolnici gdje je ležala. Kada je odlazila iz bolnice, ukrašene bočice lijekova ostavila im je kao simbol nade.
- Djelovale su na ljude tako da na trenutak zaborave gdje se nalaze. Počela sam ih dijeliti prijateljima u centru za liječenje raka i nazvala sam ih 'bočice želja'. Prijateljima sam rekla da zamisle želju, zapišu je i stave u bočicu i želja će se ispuniti. Ne znam zašto, ali mi smo svi vjerovali u to, možda zato što smo to jednostavno željeli ili je to bilo nešto za što se možeš uhvatiti. Držale su ih zajedno i na trenutak su sve te oboljele žene od raka dojke međusobno dijelile bol, nadanja, želje i strahove, a da nisu izgovorile nijednu riječ- ispričala je Diane.
|
Diane Gregoire: Zbog njih ljudi zborave gdje su
|
Suzana Ciboci
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....