U idućoj bi se godini hrvatska politička scena mogla dugoročno preoblikovati, kako zahvaljujući lokalnim izborima, koji se održavaju u svibnju 2009., tako i zbog priprema za predsjedničke izbore 2010. godine. Kada je riječ o lokalnim izborima, njihov duboki, tektonski značaj nikada se ne smije podcijeniti.
Iako se u Hrvatskoj na lokalnim izborima često glasuje za pojedinca a ne za stranku (pa tako imamo “fenomene” Adlešič i Čehok, nasuprot katastrofalnom nacionalnom rejtingu HSLS-a), lokalni su izbori gotovo redovito anticipirali promjenu vlasti na državnoj razini. Primjerice, trijumf opozicije na lokalnim izborima u Zagrebu 1995. zapravo je označio početak pada Tuđmanova HDZ-a. Iako su dr. Tuđman i Hrvatska demokratska zajednica uvjerljivo pobijedili na predsjedničkim izborima 1997. godine, njihov zagrebački poraz 1995. pokazao je glasački potencijal oporbene koalicije.
Zagrebački, koalicijski model pobjede nad HDZ-om iz 1995. u modificiranom je obliku zaživio 3. siječnja 2000. kada su se hrvatski birači konsenzualno odrekli Tuđmanove Hrvatske demokratske zajednice. Drugo, samom činjenicom da nije želio dopustiti da oporba, izbornoj pobjedi usprkos, imenuje zagrebačkog gradonačelnika, dr. Tuđman je i sebi i ondašnjem HDZ-u trajno oduzeo demokratski legitimitet i tako odredio političku sudbinu i rok trajanja prvog izdanja svoje stranke. Očito je, dakle, da su zagrebački izbori 1995. godine značajno utjecali na parlamentarne izbore 2000., koji su, uz prve izbore održane 1990., nesumnjivo bili najvažniji u hrvatskoj postjugoslavenskoj povijesti.
Lokalni izbori u proljeće 2001., u vrijeme kada se mislilo da je HDZ dugoročno poražen, jednako su precizno najavili što će se dogoditi samo nekoliko godina poslije. Na lokalnim izborima 2001. tada već Sanaderov HDZ postigao je iznimno dobre rezultate. Lokalni izbori prije sedam i pol godina stvorili su od Ive Sanadera nacionalnu političku zvijezdu, a Hrvatska demokratska zajednica pobijedila je na parlamentarnim izborima održanim dvije i pol godine kasnije.
Očigledno je, dakle, da lokalni izbori i u Hrvatskoj bitno odražavaju raspoloženje biračkog tijela prema glavnim političkim trendovima i prema glavnim političkim strankama. Utoliko bi svibanjski izbori mogli biti posebno važni za SDP i njegova predsjednika Zorana Milanovića. Pobijedi li SDP u svim velikim gradovima, pri čemu Split ima osobitu težinu, Milanović će uhvatiti žestok zalet za parlamentarne izbore 2011. godine. S druge, pak, strane, očekivana pobjeda Milana Bandića u Zagrebu - koliko god bila potrebna SDP-u (jer si Milanović ne smije dopustiti rizik da SDP izgubi zagrebačkog gradonačelnika) - pokazat će se problematičnom za imidž SDP-a. Materijalna je, višekratno provjerena činjenica da velik broj SDP-ovih birača ne želi imati ništa s Milanom Bandićem. Ekvilibriranje između birača koji su nezadovoljni Bandićem (i svime što Bandić u javnosti simbolizira), i činjenice da vrh SDP-a Bandića mora uvažavati, jedan je od Milanovićevih težih taktičkih zadataka sljedećih nekoliko godina.
Kada je, pak, riječ o predsjedničkim izborima, trenutno je najzanimljivije hoće li se na njima kandidirati Ivo Sanader. Ako se ne kandidira, HDZ dugoročno riskira gubitak obje državne poluge moći (vlade, izgubi li na parlamentarnim izborima 2011.) i Ureda predsjednika. Ako se, pak, kandidira, u Hrvatskoj bi moglo doći do stanovitog izobličavanja političkog sustava.
Naime, s obzirom na realno stanje u HDZ-u, nema nikakve sumnje da bi dr. Sanader, neovisno o pobjedi na predsjedničkim izborima, zadržao i presudan utjecaj u vladi: Ivo Sanader, postane li predsjednik Republike, u jednom bi razdoblju bio i šef države i šef vlade i šef vladajuće stranke, što uistinu nije dobro ni za Sanadera ni za elementarnu demokraciju u Hrvatskoj. Čak je i u Tuđmanovo vrijeme vlada imala određen, doduše vrlo mali, stupanj samostalnosti u odnosu na Predsjedničke dvore (ili su, barem, Tuđmanovi premijeri glumili tu samostalnost).
U slučaju Sanaderove pobjede na predsjedničkim izborima, novi premijer imao bi, vrlo vjerojatno, onoliku autonomiju, koliku sada imaju pojedini ministri u vladi. U svakom slučaju, 2009. bit će politički uzbudljiva i važna godina koja će ponuditi određene strateške odgovore.
Davor Butković
Iako se u Hrvatskoj na lokalnim izborima često glasuje za pojedinca a ne za stranku (pa tako imamo “fenomene” Adlešič i Čehok, nasuprot katastrofalnom nacionalnom rejtingu HSLS-a), lokalni su izbori gotovo redovito anticipirali promjenu vlasti na državnoj razini. Primjerice, trijumf opozicije na lokalnim izborima u Zagrebu 1995. zapravo je označio početak pada Tuđmanova HDZ-a. Iako su dr. Tuđman i Hrvatska demokratska zajednica uvjerljivo pobijedili na predsjedničkim izborima 1997. godine, njihov zagrebački poraz 1995. pokazao je glasački potencijal oporbene koalicije.
Zagrebački, koalicijski model pobjede nad HDZ-om iz 1995. u modificiranom je obliku zaživio 3. siječnja 2000. kada su se hrvatski birači konsenzualno odrekli Tuđmanove Hrvatske demokratske zajednice. Drugo, samom činjenicom da nije želio dopustiti da oporba, izbornoj pobjedi usprkos, imenuje zagrebačkog gradonačelnika, dr. Tuđman je i sebi i ondašnjem HDZ-u trajno oduzeo demokratski legitimitet i tako odredio političku sudbinu i rok trajanja prvog izdanja svoje stranke. Očito je, dakle, da su zagrebački izbori 1995. godine značajno utjecali na parlamentarne izbore 2000., koji su, uz prve izbore održane 1990., nesumnjivo bili najvažniji u hrvatskoj postjugoslavenskoj povijesti.
Lokalni izbori u proljeće 2001., u vrijeme kada se mislilo da je HDZ dugoročno poražen, jednako su precizno najavili što će se dogoditi samo nekoliko godina poslije. Na lokalnim izborima 2001. tada već Sanaderov HDZ postigao je iznimno dobre rezultate. Lokalni izbori prije sedam i pol godina stvorili su od Ive Sanadera nacionalnu političku zvijezdu, a Hrvatska demokratska zajednica pobijedila je na parlamentarnim izborima održanim dvije i pol godine kasnije.
Očigledno je, dakle, da lokalni izbori i u Hrvatskoj bitno odražavaju raspoloženje biračkog tijela prema glavnim političkim trendovima i prema glavnim političkim strankama. Utoliko bi svibanjski izbori mogli biti posebno važni za SDP i njegova predsjednika Zorana Milanovića. Pobijedi li SDP u svim velikim gradovima, pri čemu Split ima osobitu težinu, Milanović će uhvatiti žestok zalet za parlamentarne izbore 2011. godine. S druge, pak, strane, očekivana pobjeda Milana Bandića u Zagrebu - koliko god bila potrebna SDP-u (jer si Milanović ne smije dopustiti rizik da SDP izgubi zagrebačkog gradonačelnika) - pokazat će se problematičnom za imidž SDP-a. Materijalna je, višekratno provjerena činjenica da velik broj SDP-ovih birača ne želi imati ništa s Milanom Bandićem. Ekvilibriranje između birača koji su nezadovoljni Bandićem (i svime što Bandić u javnosti simbolizira), i činjenice da vrh SDP-a Bandića mora uvažavati, jedan je od Milanovićevih težih taktičkih zadataka sljedećih nekoliko godina.
Kada je, pak, riječ o predsjedničkim izborima, trenutno je najzanimljivije hoće li se na njima kandidirati Ivo Sanader. Ako se ne kandidira, HDZ dugoročno riskira gubitak obje državne poluge moći (vlade, izgubi li na parlamentarnim izborima 2011.) i Ureda predsjednika. Ako se, pak, kandidira, u Hrvatskoj bi moglo doći do stanovitog izobličavanja političkog sustava.
Naime, s obzirom na realno stanje u HDZ-u, nema nikakve sumnje da bi dr. Sanader, neovisno o pobjedi na predsjedničkim izborima, zadržao i presudan utjecaj u vladi: Ivo Sanader, postane li predsjednik Republike, u jednom bi razdoblju bio i šef države i šef vlade i šef vladajuće stranke, što uistinu nije dobro ni za Sanadera ni za elementarnu demokraciju u Hrvatskoj. Čak je i u Tuđmanovo vrijeme vlada imala određen, doduše vrlo mali, stupanj samostalnosti u odnosu na Predsjedničke dvore (ili su, barem, Tuđmanovi premijeri glumili tu samostalnost).
U slučaju Sanaderove pobjede na predsjedničkim izborima, novi premijer imao bi, vrlo vjerojatno, onoliku autonomiju, koliku sada imaju pojedini ministri u vladi. U svakom slučaju, 2009. bit će politički uzbudljiva i važna godina koja će ponuditi određene strateške odgovore.
Davor Butković
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....