ZAGREB -
Oto Reisinger diplomirani je arhitekt, no arhitekturom se nikada nije bavio. Umjesto toga, svaki dan već šezdeset godina ujutro sjeda za svoj stol i crta nove karikature. Dosada je nacrtao oko 50 tisuća karikatura.
Iako se arhitekturi Reisinger nije posvetio, Fran Dulibić koji je autor njegove retrospektivne izložbe u Klovićevim dvorima, smatra kako je sa studija koji je završio dobio osjećaj mjere koja mu puno koristi u ovom poslu te tako suzdržanim stilom i emocijama nikada ne upada u očiglednu moguću zamku karikature - onu pretjeranosti.
Kod većine autora kod kojih se čini da im je umjetnost pitka i lagana, te da nastaje u tren oka, istina je suprotna. Tako je i kod Reisingera. On do umjetnosti dolazi težim putem i u pozadini stoji mnogo truda i rada.
Izložba koja se otvara slijedeći utorak u Klovićevim dvorima, a koja je danas predstavljena novinarima, donosi 500 izabranih radova od njih 50 tisuća.
Zbog jedne njegove karikature kojom se provocira tadašnja ruska politika, iz prodaje je bio povučen cijeli broj Vjesnika u srijedu. O tome kako postoji vjerojatno čitav kamion karikatura koje nisu objavljene iz brojnih razloga, Reisinger priča s puno realnosti i nimalo gorčine. Ipak, i u najtežim vremenima uspijeva pokazati puno više nego drugi.
- Mislim da su me doživljavali kao dvorsku ludu. Ni danas nitko ne smatra da je posao profesionalnog humorista zapravo ozbiljan posao. Osim toga, kroz lik Pere, dječaka, mogao sam puno toga reći što inače ne bih mogao kroz drugačiji lik - objašnjava Reisinger.
Dio početnih radova je izgubljen, dio je za potrebe izložbe ponovno pronađen poput crteža iz partizana ili prvih objavljenih crteža za Šilo iz daleke 1942. godine. - Na dobar sam dio radova bio i zaboravio, što je šteta, jer sam neke teme mogao danas ponovno reciklirati - kaže umjetnik. Ipak, najveća promjena u njegovu stvaralaštvu dogodila sa pojavom slavnog Pere 1961. godine, kada ulazi u zrelu fazu stvaralaštva.
Izložba je podijeljena u cjeline: turizam, erotika, vanjska politika, unutrašnja politika... Na samom će otvorenju Reisigner uživo crtati na ploči koja je postavljena u prvoj sobi.
Soba posvećena stripovima pretvorena je u dnevni boravak, gdje se može odmarati i čitati sve autorove stripove koji su izašli, čime se stvara dinamika postava.
Poznato je da Reisinger ima dobar smisao za humor i uz to je sjajan portretist. Koliko je on vješt crtač, može se pratiti ponajviše po skicama koje su prvi put pokazane na izložbi. Ipak, on sebe doživljava puno skromnije. Djela pokazana na izložbi nije spremao po datumima jer, kako kaže, nije niti računao na grandiozna predstavljanja.
Patricia Kiš
Iako se arhitekturi Reisinger nije posvetio, Fran Dulibić koji je autor njegove retrospektivne izložbe u Klovićevim dvorima, smatra kako je sa studija koji je završio dobio osjećaj mjere koja mu puno koristi u ovom poslu te tako suzdržanim stilom i emocijama nikada ne upada u očiglednu moguću zamku karikature - onu pretjeranosti.
Kod većine autora kod kojih se čini da im je umjetnost pitka i lagana, te da nastaje u tren oka, istina je suprotna. Tako je i kod Reisingera. On do umjetnosti dolazi težim putem i u pozadini stoji mnogo truda i rada.
|
|
Izložba koja se otvara slijedeći utorak u Klovićevim dvorima, a koja je danas predstavljena novinarima, donosi 500 izabranih radova od njih 50 tisuća.
Zbog jedne njegove karikature kojom se provocira tadašnja ruska politika, iz prodaje je bio povučen cijeli broj Vjesnika u srijedu. O tome kako postoji vjerojatno čitav kamion karikatura koje nisu objavljene iz brojnih razloga, Reisinger priča s puno realnosti i nimalo gorčine. Ipak, i u najtežim vremenima uspijeva pokazati puno više nego drugi.
- Mislim da su me doživljavali kao dvorsku ludu. Ni danas nitko ne smatra da je posao profesionalnog humorista zapravo ozbiljan posao. Osim toga, kroz lik Pere, dječaka, mogao sam puno toga reći što inače ne bih mogao kroz drugačiji lik - objašnjava Reisinger.
Dio početnih radova je izgubljen, dio je za potrebe izložbe ponovno pronađen poput crteža iz partizana ili prvih objavljenih crteža za Šilo iz daleke 1942. godine. - Na dobar sam dio radova bio i zaboravio, što je šteta, jer sam neke teme mogao danas ponovno reciklirati - kaže umjetnik. Ipak, najveća promjena u njegovu stvaralaštvu dogodila sa pojavom slavnog Pere 1961. godine, kada ulazi u zrelu fazu stvaralaštva.
Izložba je podijeljena u cjeline: turizam, erotika, vanjska politika, unutrašnja politika... Na samom će otvorenju Reisigner uživo crtati na ploči koja je postavljena u prvoj sobi.
Soba posvećena stripovima pretvorena je u dnevni boravak, gdje se može odmarati i čitati sve autorove stripove koji su izašli, čime se stvara dinamika postava.
Poznato je da Reisinger ima dobar smisao za humor i uz to je sjajan portretist. Koliko je on vješt crtač, može se pratiti ponajviše po skicama koje su prvi put pokazane na izložbi. Ipak, on sebe doživljava puno skromnije. Djela pokazana na izložbi nije spremao po datumima jer, kako kaže, nije niti računao na grandiozna predstavljanja.
Patricia Kiš
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....