Potresna ispovijest roditelja 16-godišnje Marine, djevojke kojoj su liječnici prije pet godina dijagnosticirali teški oblik fobije od škole, zbog čega ona godinama ne pohađa redovno nastavu, pobudila je veliko zanimanje javnosti. U svom strahu Marina, međutim, nije usamljena. Istraživanja su pokazala da averzijom prema odlasku u školu reagira čak 20 posto djece.
Klasična se fobija od škole javlja, međutim, tek kod jedan posto djece u dobi od pet do 18 godina, odnosno kod otprilike 8000 djece.
Povremeno odbijanje odlaska u školu ili vrtić normalno je i očekivano i ne treba ga shvaćati previše ozbiljno ako dijete većinu vremena rado odlazi u vrtić ili školu, kažu stručnjaci. No, kada dijete odlazak u školu odbija svakodnevno, roditeljima bi to trebao biti jasan signal da moraju potražiti stručnu pomoć. Rješavanje te fobije najčešće je dugotrajan proces, stoga je stručnu pomoć najbolje potražiti što prije.
Mr. Nenad Jakušić, dječji psihijatar i voditelj Centra za zaštitu mentalnog zdravlja djece i mladeži Klinike za dječje bolesti Klaićeva kaže kako je od početka školske godine do danas u tretmanute te institucije već desetak učenika kod kojih je dijagnosticiran strah od škole, a svakodnevno se javlja još dvoje-troje zabrinutih roditelja čija djeca imaju određene probleme vezane uz odlazak u školu ili boravak u njoj.
Stručnjaci kažu kako i u slučajevima kada se školska fobija smiri stalno postoji opasnost da se ona poslije praznika ili duljeg izostanka iz škole ponovno razbukta.
- Ima djece koja su bila naši pacijenti od početka školovanja do kraja srednje škole. Djeca u pravilu ne znaju što je pravi uzrok njihova straha od škole. Oni samo kažu da ih je strah i da ne bi išli u školu. Kada ih pitate zašto, ne znaju odgovor - kaže psihijatar Jakušić.
Među djecom koja se trenutačno u kliničkom tretmanu Centra za zaštitu mentalnog zdravlja djece i mladeži nekoliko je prvašića, no većinom su to ipak djeca u dobi između 10 i 14 godina. Mr. Jakušić kaže da je to posve očekivano jer se strah od škole najčešće razvija upravo u pretpubertetu i pubertetu, kada se djeca, kako kaže, "bore" s razvojem koji je genetski isprovociran, kada naglo moraju odrasti, odvojiti se od roditelja, dokazati se u društvu vršnjaka i oponirati autoritetu profesora.
Djeca kod koje je izražen strah od škole u pravilu normalno funkcioniraju u svim drugim životnim situacijama. Zato odrasli koji ne znaju ništa o ovoj bolesti često smatraju da ta djeca glume strah i da naprosto ne žele ići u školu. Psihijatar Jakušić kaže da je strah koji se javlja kod te djece iracionalan, a vezan je najčešće uz neku drugu životnu situaciju koja nije povezana sa školom.
- Snažan strah od škole mogu stvoriti razne traumatske situacije, kao što su bolest nekog od roditelja, razvod roditelja i slično - kaže mr. Jakušić te napominje da se kod te djece iza fobije od škole ustvari krije strah od mržnje prema roditelju. Ta se djeca boje da će njihova mržnja koja vuče korijene iz edipovskog razdoblja (oko pete godine života) biti realizirana tako što će za vrijeme dok su oni u školi njihovi roditelji umrijeti ili nestati ili će im se nešto drugo strašno dogoditi. Zato bježe iz škole kući, dakle da provjere je li doma sve u redu.
Naime, za razliku od učenika koji markiraju s nastave jer im je negdje drugdje zanimljivije, djeca koja pate od skolinofobije iz škole se vraćaju kući, u prostor u kojem se najugodnije osjećaju. Strahu je izloženo i pretjerano razmaženo ili prezaštićeno dijete, posebice ako nije bilo uključeno u vrtić, gdje bi steklo neka socijalna iskustva. Riječ je od djeci koja su u obitelji bila u središtu pozornosti te ih nova situacija u kojoj se moraju dokazati plaši.
Uzrok strahu mogu biti i previsoka očekivanja roditelja ili nastavnika, strah od negativnih ocjena, ponavljanja razreda, ucjene ili prijetnje batinama. U takvim situacijama dijete počinje mrziti školu i osjećati otpor prema njoj.
Psihijatar Jakušić kaže kako se nada da će novi projekt ministra Primorca Hrvatski nacionalni obrazovni standard (HNOS), koji se temelji na nešto ležernijem odnosu između učenika i nastavnika, pomoći djeci da se riješe sraha od škole, naravno, bude li se dosljedno primjenjivao.
Kod djece koja pate od straha od škole, tzv. skolinofobije, tjeskoba je najčešće popraćena raznim fizološkim simptomima poput glavobolje, trbobolje ili lupanja srca. Ta djeca mogu imati i povećanu tjelesnu temperaturu, osjećati nagon za povraćanje ili dobiti proljev. Neka se od njih pri pomisli da moraju ići u školu pretjerano znoje, osjećaju vrtoglavicu, drhtanje, imaju osjećaj gušenja, a u rijetkim slučajevima može im se pričinjavati i da ih netko progoni. Osjećaj nemira i strah koji se javlja kao posljedica fobije od škole u težim se slučajevima liječi antidepresivima, no ponekad ni jedna terapija ne daje rezultata
• trauma - djeca koja su doživjela bolest roditelja ili njihov razvod boje se da će se roditeljima nešto strašno dogoditi dok su u školi
• razmaženost - razmaženo i prezaštićeno dijete plaši odvajanje od roditelja i dokazivanje u novoj sredini
• prevelika očekivanja - djeca koja su izložena prevelikim očekivanjima roditelja ili nastavnika počinju osjećati strah
• prijetnje - djeca kojoj se prijeti zbog loših ocjena počinju mrziti školu
- Kod nezrele, nesigurne djece koja se osjećaju izgubljeno u ambijenitu škole kao odgovor na zahtjeve što se pred njih postavljaju javlja se strah. Ta se djeca teško odvajaju od roditelja za kojeg osjećaju pojačanu povezanost. Najčešće je to majka, zbog čega među djecom koja osjećaju strah od škole ima triput više dječaka nego djevojčica - objašnjava mr. Nenad Jakušić.
Ivana Kalogjera-Brkić
Klasična se fobija od škole javlja, međutim, tek kod jedan posto djece u dobi od pet do 18 godina, odnosno kod otprilike 8000 djece.
Povremeno odbijanje odlaska u školu ili vrtić normalno je i očekivano i ne treba ga shvaćati previše ozbiljno ako dijete većinu vremena rado odlazi u vrtić ili školu, kažu stručnjaci. No, kada dijete odlazak u školu odbija svakodnevno, roditeljima bi to trebao biti jasan signal da moraju potražiti stručnu pomoć. Rješavanje te fobije najčešće je dugotrajan proces, stoga je stručnu pomoć najbolje potražiti što prije.
Mr. Nenad Jakušić, dječji psihijatar i voditelj Centra za zaštitu mentalnog zdravlja djece i mladeži Klinike za dječje bolesti Klaićeva kaže kako je od početka školske godine do danas u tretmanute te institucije već desetak učenika kod kojih je dijagnosticiran strah od škole, a svakodnevno se javlja još dvoje-troje zabrinutih roditelja čija djeca imaju određene probleme vezane uz odlazak u školu ili boravak u njoj.
Stručnjaci kažu kako i u slučajevima kada se školska fobija smiri stalno postoji opasnost da se ona poslije praznika ili duljeg izostanka iz škole ponovno razbukta.
- Ima djece koja su bila naši pacijenti od početka školovanja do kraja srednje škole. Djeca u pravilu ne znaju što je pravi uzrok njihova straha od škole. Oni samo kažu da ih je strah i da ne bi išli u školu. Kada ih pitate zašto, ne znaju odgovor - kaže psihijatar Jakušić.
Među djecom koja se trenutačno u kliničkom tretmanu Centra za zaštitu mentalnog zdravlja djece i mladeži nekoliko je prvašića, no većinom su to ipak djeca u dobi između 10 i 14 godina. Mr. Jakušić kaže da je to posve očekivano jer se strah od škole najčešće razvija upravo u pretpubertetu i pubertetu, kada se djeca, kako kaže, "bore" s razvojem koji je genetski isprovociran, kada naglo moraju odrasti, odvojiti se od roditelja, dokazati se u društvu vršnjaka i oponirati autoritetu profesora.
Djeca kod koje je izražen strah od škole u pravilu normalno funkcioniraju u svim drugim životnim situacijama. Zato odrasli koji ne znaju ništa o ovoj bolesti često smatraju da ta djeca glume strah i da naprosto ne žele ići u školu. Psihijatar Jakušić kaže da je strah koji se javlja kod te djece iracionalan, a vezan je najčešće uz neku drugu životnu situaciju koja nije povezana sa školom.
- Snažan strah od škole mogu stvoriti razne traumatske situacije, kao što su bolest nekog od roditelja, razvod roditelja i slično - kaže mr. Jakušić te napominje da se kod te djece iza fobije od škole ustvari krije strah od mržnje prema roditelju. Ta se djeca boje da će njihova mržnja koja vuče korijene iz edipovskog razdoblja (oko pete godine života) biti realizirana tako što će za vrijeme dok su oni u školi njihovi roditelji umrijeti ili nestati ili će im se nešto drugo strašno dogoditi. Zato bježe iz škole kući, dakle da provjere je li doma sve u redu.
Naime, za razliku od učenika koji markiraju s nastave jer im je negdje drugdje zanimljivije, djeca koja pate od skolinofobije iz škole se vraćaju kući, u prostor u kojem se najugodnije osjećaju. Strahu je izloženo i pretjerano razmaženo ili prezaštićeno dijete, posebice ako nije bilo uključeno u vrtić, gdje bi steklo neka socijalna iskustva. Riječ je od djeci koja su u obitelji bila u središtu pozornosti te ih nova situacija u kojoj se moraju dokazati plaši.
Uzrok strahu mogu biti i previsoka očekivanja roditelja ili nastavnika, strah od negativnih ocjena, ponavljanja razreda, ucjene ili prijetnje batinama. U takvim situacijama dijete počinje mrziti školu i osjećati otpor prema njoj.
Psihijatar Jakušić kaže kako se nada da će novi projekt ministra Primorca Hrvatski nacionalni obrazovni standard (HNOS), koji se temelji na nešto ležernijem odnosu između učenika i nastavnika, pomoći djeci da se riješe sraha od škole, naravno, bude li se dosljedno primjenjivao.
Kod djece koja pate od straha od škole, tzv. skolinofobije, tjeskoba je najčešće popraćena raznim fizološkim simptomima poput glavobolje, trbobolje ili lupanja srca. Ta djeca mogu imati i povećanu tjelesnu temperaturu, osjećati nagon za povraćanje ili dobiti proljev. Neka se od njih pri pomisli da moraju ići u školu pretjerano znoje, osjećaju vrtoglavicu, drhtanje, imaju osjećaj gušenja, a u rijetkim slučajevima može im se pričinjavati i da ih netko progoni. Osjećaj nemira i strah koji se javlja kao posljedica fobije od škole u težim se slučajevima liječi antidepresivima, no ponekad ni jedna terapija ne daje rezultata
|
Lupanje srca i visoka temperatura
|
• trauma - djeca koja su doživjela bolest roditelja ili njihov razvod boje se da će se roditeljima nešto strašno dogoditi dok su u školi
• razmaženost - razmaženo i prezaštićeno dijete plaši odvajanje od roditelja i dokazivanje u novoj sredini
• prevelika očekivanja - djeca koja su izložena prevelikim očekivanjima roditelja ili nastavnika počinju osjećati strah
• prijetnje - djeca kojoj se prijeti zbog loših ocjena počinju mrziti školu
|
Što može izazvati strah od škole
|
- Kod nezrele, nesigurne djece koja se osjećaju izgubljeno u ambijenitu škole kao odgovor na zahtjeve što se pred njih postavljaju javlja se strah. Ta se djeca teško odvajaju od roditelja za kojeg osjećaju pojačanu povezanost. Najčešće je to majka, zbog čega među djecom koja osjećaju strah od škole ima triput više dječaka nego djevojčica - objašnjava mr. Nenad Jakušić.
|
Triput više dječaka nego djevojčica
|
Ivana Kalogjera-Brkić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....