A2 - najskuplja autocesta

Sutra se u promet pušta prvih 1,4 kilometra najskuplje novosagrađene autoceste u Hrvatskoj.

Na budućoj autocesti Zagreb - Macelj u promet se pušta novih 1,4 kilometra između Velike Vesi i čvora Krapina. Ukupna dužina autoceste iznosi 59,3 kilometra, no velik dio te prometnice davno je sagrađen i preostalo je samo 19,6 kilometara te 6,4 kilometra drugog traka zagrebačke obilaznice Jankomir - Zaprešić zajedno sa sjevernim dijelom mosta preko Save.

Usporedba cijena

Ipak, gradnja tih nepunih 20-ak kilometara i dijela obilaznice stoji 280 milijuna eura, odnosno 14 milijuna eura po kilometru! Za usporedbu, kilometar autoceste Zagreb - Split stajao je oko pet milijuna eura. To znači da se za cijenu 20 kilometara autoceste Zagreb - Macelj moglo sagraditi oko 56 kilometara autoceste prema Splitu.

No, kod uspoređivanja cijena gradnje važno je naglasiti da svih 19,6 kilometara zagorske autoceste neće biti sagrađeno u punom profilu. Naime, od 9,4 kilometra dionice Krapina - Macelj 3,8 kilometara bit će sagrađeno kao poluautocesta, odnosno najveći objekt na prometnici, tunel Sveta tri kralja, bit će jednocijevni.

Aleksandar Čaklović, član Uprave koncesijskog društva Autocesta Zagreb - Macelj, naglasio je da se na gradnju dijela poluautoceste išlo upravo zbog smanjenja troškova gradnje. Mnogo je razloga enormno visoke cijene gradnje zagorske autoceste. Čaklović je istaknuo iznimno velik broj objekata koji se grade na veoma zahtjevnom terenu. Tko god u posljednje vrijeme putuje prema graničnom prijelazu Macelj, može se uvjeriti u gradnju iznimno zahtjevnih vijadukata i tunela.



Na 18,6 kilometara dionice od Krapine do Maclja gradi se ukupno šest tunela, devet vijadukata ukupne dužine 3621 metar te tri čvora. Obilaskom smo se i sami uvjerili ne samo u iznimno težak teren za gradnju, nego i u potrebu osiguranja od klizanja tla. Velik dio brda kroz koja je prokopana prometnica već je "umotan" u zaštitne mreže koje sprečavaju moguće odrone tla. Bez obzira na iznimno težak teren, Čaklović je zadovoljan tempom gradnje. Stupanj sagrađenosti objekata je, prema njegovim riječima, ispred rokova.



Svi su tuneli prokopani i na nosačima vijadukata već su postavljene gornje konstrukcije, stoga se on ne boji probijanja roka u travnju sljedeće godine kada autocesta treba biti puštena u promet. I gradnja na mostu Jankomir, gdje, osim njegove sjeverne strane, treba napraviti nadvožnjak Bestovje preko stare Samoborske ceste i tzv. željeznički nadvožnjak, zadovoljavajuća je te bi radovi trebali biti gotovi prema planu krajem lipnja ove godine. Kašnjenja ne smije biti jer su penali za neizvršenje radova iznimno veliki.

Čaklović je otkrio da ugovor sadrži i gradnju novoga graničnog prijelaza Macelj. On bi trebao biti dovršen zajedno s autocestom. Dosad je završena projektna dokumentacija, a to bi u konačnici trebao biti veliki međunarodni granični prijelaz. Ipak, eventualno kašnjenje u gradnji neće biti penalizirano jer završetak ne ovisi jedino o hrvatskoj strani. Naime, obveza je Republike Slovenije da od svoga novoga graničnog prijelaza sagradi 1,2 kilometra nove ceste prema novom hrvatskom graničnom prijelazu. Slovenci zasad ne pokazuju da imaju ikakve planove oko te gradnje.

Najdulji pregovori

Prema stanju na terenu, uvjeti gradnje ipak nisu ništa prema onome što je prethodilo dolasku građevinara na gradilište. Osim što je ta autocesta najskuplja, njezinoj su gradnji prethodili najdulji pregovori koji su u Hrvatskoj vođeni za neku prometnicu. Sve je počeo 1996. tadašnji ministar obnove i razvitka Jure Radić, da bi tek osam godina poslije stavljanjem potpisa na ugovor posao završio ministar prometa Božidar Kalmeta.



Na ugovorima je radilo oko 80 savjetnika, a cjelokupan posao sastavljanja ugovora stajao je oko 90 milijuna eura. Kad su svi dokumenti napokon bili spremni, njihovo je parafiranje i potpisivanje trajalo puna tri dana. Vlasništvo nad autocestom u tom je trenutku imalo njemačko-hrvatsko koncesijsko društvo u kojemu je 51 posto imala bavarska tvrtka Walterbau, a preostalih 49 posto Hrvatska.



No, samo nekoliko mjeseci nakon početka radova Walterbau je otišao u stečaj, a njegova je prava i obveze u društvu preuzeo austrijski Strabag. Glavni izvođač radova je Pyhrn Concession Holding GMBH, koji je u stopostotnom vlasništvu Strabaga. Pyhrn je, pak, kao podizvođače angažirao eminentne hrvatske građevinske tvrtke Vijadukt, Konstruktor, Ceste Varaždin i Tehnobeton. Koncesija je potpisana na 28 godina, a počela je teći 29. srpnja 2004. godine.

Prema Čaklovićevim tvrdnjama, gradnjom autoceste put od Zagreba do Maclja skratit će se za otprilike 20 minuta, a uz poštovanje ograničenja brzine do graničnog prijelaza trebalo bi se stići za 30 minuta. No, istom kvalitetnom cestom još se dugo neće nastaviti put kroz Sloveniju prema Mariboru. Slovenija 40 kilometara od Maribora prema granici s Hrvatskom planira početi graditi tek 2012. godine.