Afera Riječka banka: Kako je devizni diler u 4 godine prokockao 100 milijuna dolara

RIJEKA - Točno četiri godine nakon izbijanja, na Županijskome sudu u Rijeci počet će suđenje optuženima u aferi Riječka banka čija je propast, i otkrivanje gubitaka od gotovo 100 milijuna dolara, izazvala razorni potres na gospodarskoj sceni, jednak onome kada je u bivšoj državi puknuo slučaj Agrokomerc. Ta je novčarska institucija bila gospodarski servis i ponos regije, a nakon propasti kupila ga je Erste&Steiermärkishe banka.



Sutkinja Ika Šarić početak rasprave zakazala je za 25. travnja i u dva tjedna planira saslušati 20-ak svjedoka kojima je poslala pozive. Uglavnom se radi o djelatnicima banke te članovima Nadzornog odbora, među kojima je i riječki gradonačelnik Vojko Obersnel.

Trgovina bez ograničenja



Riječka banka najveći je gospodarski proces u Hrvatskoj, o čemu najbolje svjedoči podatak da spis ima više od 60.000 stranica.



Uz četvrtooptuženog, predsjednika Uprave Ivana Štokića, na optuženičku će klupu sjesti prvooptuženi devizni diler Eduard Nodilo, koji je svojim mešetarenjem i prouzročio štetu, te djelatnice deviznog odjela Snježana Podobnik i Mirta Vlah, njihov šef, odnosno direktor Milojko Tankosić, i član Uprave Borislav Perožić. Riječko tužiteljstvo tereti ih u 17 stranica optužnice.



U prvoj od šest točaka navodi se da je Nodilo, kao ovlaštena osoba za kupoprodaju deviza, iz špekulativnih razloga od listopada 1997. do ožujka 2002. godine, na temelju ugovora kojima mu je dopuštena trgovina devizama bez ograničenja, s financijskim ustanovama Carr F. Ltd. i Swiss F. C. iz Londona te inobankama s kojima pak nije imao okvirne ugovore, sklapao poslove o kupnji i prodaji deviza kojima je kontinuirano ostvarivao gubitak i umanjivao temeljni kapital Riječke banke. Kako bi prikrio gubitke, uzimao je depozite od inobanaka, a s druge strane je prikazivao i fiktivne posudbe u inozemstvo. To mu je bilo, tvrdi tužiteljstvo, omogućeno organizacijskim rješenjima Uprave banke, kojima je kontrola njegova poslovanja bila spriječena ili se nije ni provodila. U četiri i pol godine ukupno je prokockao 97 milijuna USD, odnosno 814 milijuna kuna. Gubitke su prikrivale Snježana Podobnik i Mirta Vlah, a navodi se da bez njihova krivotvorenja Nodilo ne bi mogao nastaviti s radom i gubicima jer bi bio brzo otkriven.

Koristio tuđe lozinke



One, međutim, kažu da se Nodilo koristio njihovim lozinkama i sam obavljao krivotvorenja. Tužiteljstvo te tvrdnje smatra neistinitima, objašnjavajući kako je nemoguće da je Nodilo s njihovim paswordima vršio knjiženje jer je riječ o obimnom poslu koji one rade cijeli dan. Štokić, Perožić i Tankosić u istom su razdoblju sklopili ugovore koji su Nodilu omogućili trgovanje bez limita, a ugovore su skrivali od stručnih službi, revizorskih tvrtki i HNB-a. Tvrdi se i da su organizirali posao tako da se prikriju gubici i spriječi njihovo otkrivanje.



Nodilo je ostvario ukupno oko 17.000 transkcija, što znači da je u prosjeku izvodio 300 transkcija mjesečno, ili 10-ak dnevno. Svakom transakcijom gubio je u prosjeku oko 5800 dolara, a to je inače godišnji prihod radnika u Hrvatskoj. Zanimljiv je stav tužiteljstva kako su čak i transkacije s dobicima u konačnici nanijele štetu Riječkoj banci jer je je Nodilo dobit upotrebljavao za daljnje transkcije i produbljivao gubitke. Prije potisivanja ugovora s Carrom i Svissom, Riječka banka nije imala razvijenu trgovinu devizama iz špekulativnih razloga.

Referentica ukazivala na gubitke

Snježana Podobnik (45), referentica pa rukovoditeljica Odjela deviznih sredstava u Direkciji deviznih sredstava. U obrani je tvrdila da je Nodilo došao do njenog pasworda i sam knjižio, odnosno krivotvorio gubitke. Tvrdi da je direktora Tankosića nekoliko puta upozorila na gubitke, ali na njih nitko nije reagirao.

Porekla unošenje netočnih podataka

Mirta Vlah (51), rukovoditeljica Odjela deviznih sredstava u Direkciji DS, završila Srednju ekonomsku i Višu pomorsku školu, u pritvoru provela šest mjeseci.



U obrani je također porekla unošenje netočnih podataka i krivotvorenje dokumentacija i kaže da je s Podobnik ukazivala na Nodilove radnje. I ona tvrdi da nitko nije reagirao i da se nešto takvo nije smjelo zataškati.

Predsjednik uprave omogućio kockanje bez limita

Ivan Štokić (51), predsjednik Uprave, magistar ekonomsklih znanosti, u pritvoru završio u rujnu 2002. godine, tjedan dana prije Nodilova izlaska, i u njemu proveo devet mjeseci. Prije nekoliko mjeseci zaposlio se kao direktor u tvrtki Gramat koja se bavi veleprodajom građevinskog materijala.



U obrani potvrdio potpisivanje ugovora s Carrom i Svissom, no dodaje da je ta odluka donesena nan razini Uprave i smatra da je sve učinjeno po pravilima. Kontrole poslovanja banke kontinuirano su obavljane i sva su poslovanja bila uredna, a kaže i da kontrole obavljene nakon prve i druge anonimne dojave nisu ništa otkrile. Na kraju smatra da je uredno i savjesno radio svoj posao. Znao je za gubitak iz 1998. od dva milijuna USD, ali mu je rečeno da je saniran.

Član Uprave otvorio konzultantsku tvrtku

Borislav Perožić (50), dipl. ekonomist, član Uprave.



U obrani objašnjava proceduru sklapanja ugovora s Carrom i Svissom, tvrdi da su bila poštivana sva pravila i smatra da je visina deponiranih sredstva kod tih institucija bila garancija da neće doći do gubitaka.



I on se, kao i Štokić, poziva na izvješća o pozitivnom poslovanju te unutarnje i vanjske kontrole koje nisu otkrile nepravilnosti. Nakon afere otvorio je privatnu konzultantsku tvrtku.

Šef deviznog o depozitu kao generatoru štete

Milojko Tankosić (59), direktor Direkcije deviznih sredstava, sa završenom gimnazijom. Također se poziva na revizije i kontrole te objašnjava da je 1998. godine Nodilo za samo mjesec i pol dana vratio dug od dva milijuna maraka.



Kao i Perožić, smatra da je u ugovorima s Carrom i Svissom depozit bio garant stvaranja štete. Po njemu se zatvorio krug mogućeg otkrivanja gubitaka jer su reklamacije išle u front i back office, dakle upravo tamo gdje su poslovi bili sačinjeni, odnosno knjiženi.

Štokić iz afere izišao s dva milijuna kuna u džepu

Štokić i Perožić u posljednjoj su šestoj točki optuženi za isplatu stimulativnog djela plaće u iznosima od nekoliko stotina tisuća kuna koji su i prije izbijanja afere izazvali negativnu reakciju javnosti posebice u odnosu na Štokića. Tužiteljstvo tvrdi da su svjesno sakrili gubitke kako bi si za uspješno poslovanje banke isplatili nagrade. Štokić ukupno nešto više od 2,1 milijuna, a Perožić 1,4 milijuna kuna.

Glavni diler Nodilo sve priznao

Nodilo je ostvario oko ukupno 17 000 transkcija što znači da je u prosjeku izvodio 300 transkcija mjesečno ili 10-tak dnevno. Svakom transkcijom gubio je oko 5800 dolara, a to je inače godišnji prihod radnika u Hrvatskoj.



Zanimljiv je stav tužiteljstva kako su čak i transkacije s dobicima u konačnici nanjele štetu RB jer je je Nodilo dobit upotrebljavao za daljnje transkcije i produbljivao gubitke. Prije potisivanja ugovora s Carr-om i Sviss-om Riječka banka nije imala razvijenu trgovinu devizama iz špekulativnih razloga.