Agenda

Agenda je doslovce: ono što treba učiniti. Taj pojam je primjenjivan na više sadržaja. U birokratskoj praksi agenda je bilježnica s datumima i satima u koju se unosi popis i orar poslova koje treba obaviti. Pod utjecajem engleskoga (gdje znači “dnevni red”) agenda se sve češće koristi kao inačica za politički program, tj. popis stavaka koje treba provesti u djelo u mandatu neke stranke ili koalicije.

U ranom kršćanstvu (II kartaška sinoda) agenda je značila ukupnost bogoslužnih čina, pa su u srednjevjekovlju tim nazivom obuhvaćani misa i oficij, generalno i za pojedine namjene (agenda missarum, agenda diei, agenda mortuorum, agenda matutina, agenda vespertina). U luteranskoj Evangeličkoj i u još nekim protestantskim crkvama agenda označava reformiranu liturgiju, odnosno pastorov priručnik s propisanim molitvama i obrednim postupcima.

Iako je izvorno imenica srednjeg roda u pluralu (kao i “akta”), “agenda” se iz neznanja u hrvatskome uvriježila kao imenica ženskog roda u jednini. Ona je u hrvatskome latinizam, a u latinskome je gerundiv glagola “ago, agere, egi, actum” (činiti, djelovati). Taj je glagol iznjedrio mnoge izvedenice, od kojih su neke kao posuđenice ušle u hrvatski: agens, agent, agencija, akt, akta, aktovka, akcija, akcionar, aktiv, aktiva, aktivan, aktivist, akter, aktant, itd., pa složenice: agitacija, aktualan, redakcija, reakcija, egzamen itd. Korijen je indoevropski: “ak-” (vući/gurati, micati); u grčkome je dao “agéo” (vodim) i “ágogos” (vođa, usp.: pedagog), u sanskrtu “ajati” (put), u srednjeiranskome “ag” (bitka).