Mnogi roditelji dajući djetetu ime nisu baš u potpunosti svjesni značenja tog poteza za budućnost pa se dio naprosto povede za raznim trendovima. U "Povijesti pornografije" Gorana Tribusona glavni junak priča kako je imao puno sreće jer je njegov otac krenuo prema matičnom uredu s uvjerenjem da mu da ime Staljin, ali je nasreću u posljednji čas stigla informacija o Rezoluciji Informbiroa, pa je matičar ime uspio prepraviti u Stanislav.
Neki će pak ljudi poslije odlučiti ispraviti roditeljske zablude pa će tako jedan Ivan postati pravodobno Janez da bi kasnije u alpskoj zemlji mogao postati premijer. U zemljama zapadne civilizacije u većini se slučajeva posezalo za klasičnim odabirom, imenima koja su vezana za kršćansku ili antičku tradiciju. Potonja je raširenija u anglosaksonskoj civilizaciji nego što bi se na prvi pogled činilo pa će tako u poznatom revolveraškom sukobu kod O.K. Corrala sudjelovati Vergilije (Virgil Earp), dok je američku vanjsku politiku (neuspješno, kao i pregovore za rata u Hrvatskoj) vodio nitko drugi do li imenjak velikog perzijskog vladara Kira, Cyrus Vence.
Naime, Albanci, narod čiji se jezik u pisanoj formi javlja tek krajem srednjeg vijeka, dajući svojoj djeci imena ilirskih kraljeva žele istaknuti da su upravo oni jedini nasljednici tog naroda. Tako će biti Agrona među Albancima i Teuta među Albankama, ali teško će se naći neki Baton jer je on izgubio rat s Rimljanima.
Trend davanja imena iz vlastite povijesne baštine čest je i u Hrvatskoj, gdje, ipak, nema tako mnogo Muncimira (i to je ime jednog hrvatskog kneza). Slično je i u nekim drugim zemljama Balkana, stoga ne čudi što se među četiri Albanca optužena da su spremali napad na američki Fort Dix našao i jedan Agron, ni manje ni više nego imenjak jednog od ilirskih kraljeva.
Naime, Albanci, narod čiji se jezik u pisanoj formi javlja tek krajem srednjeg vijeka, dajući svojoj djeci imena ilirskih kraljeva žele istaknuti da su upravo oni jedini nasljednici tog naroda. Tako će biti Agrona među Albancima i Teuta među Albankama, ali teško će se naći neki Baton jer je on izgubio rat s Rimljanima.
Neće biti baš mnogo ni Gentiusa, jer to vjerojatno ne zvuči dovoljno ilirski, ali će se naći Plator, njegov brat. Glavni, pak, problem albansko-ilirske veze svodi se na to što nam je s jedne strane ilirski jezik nedovoljno poznat, a s druge strane albanski poznajemo tek iz kasnog razdoblja.
Uz lingvističku struju, koja ipak vidi veze tih dvaju jezika, sve je jača ona druga koja navodi da bi albanski bio bliži tračkom i za to iznosi vrlo relevantne argumente. Kad je, pak, o Ilirima riječ, treba imati na umu da to ime obuhvaća velik broj slabo povezanih plemena od Istre do juga Albanije i duboko u unutrašnjost. Upravo bi taj podatak, uz onaj o jezičnim teorijama, trebali na umu imati Albanci kad daju djeci ilirska imena kako bi potvrdili da su autohtoni nasljednici tog naroda.
Željko Trkanjec
Neki će pak ljudi poslije odlučiti ispraviti roditeljske zablude pa će tako jedan Ivan postati pravodobno Janez da bi kasnije u alpskoj zemlji mogao postati premijer. U zemljama zapadne civilizacije u većini se slučajeva posezalo za klasičnim odabirom, imenima koja su vezana za kršćansku ili antičku tradiciju. Potonja je raširenija u anglosaksonskoj civilizaciji nego što bi se na prvi pogled činilo pa će tako u poznatom revolveraškom sukobu kod O.K. Corrala sudjelovati Vergilije (Virgil Earp), dok je američku vanjsku politiku (neuspješno, kao i pregovore za rata u Hrvatskoj) vodio nitko drugi do li imenjak velikog perzijskog vladara Kira, Cyrus Vence.
Naime, Albanci, narod čiji se jezik u pisanoj formi javlja tek krajem srednjeg vijeka, dajući svojoj djeci imena ilirskih kraljeva žele istaknuti da su upravo oni jedini nasljednici tog naroda. Tako će biti Agrona među Albancima i Teuta među Albankama, ali teško će se naći neki Baton jer je on izgubio rat s Rimljanima.
|
|
Naime, Albanci, narod čiji se jezik u pisanoj formi javlja tek krajem srednjeg vijeka, dajući svojoj djeci imena ilirskih kraljeva žele istaknuti da su upravo oni jedini nasljednici tog naroda. Tako će biti Agrona među Albancima i Teuta među Albankama, ali teško će se naći neki Baton jer je on izgubio rat s Rimljanima.
Neće biti baš mnogo ni Gentiusa, jer to vjerojatno ne zvuči dovoljno ilirski, ali će se naći Plator, njegov brat. Glavni, pak, problem albansko-ilirske veze svodi se na to što nam je s jedne strane ilirski jezik nedovoljno poznat, a s druge strane albanski poznajemo tek iz kasnog razdoblja.
Uz lingvističku struju, koja ipak vidi veze tih dvaju jezika, sve je jača ona druga koja navodi da bi albanski bio bliži tračkom i za to iznosi vrlo relevantne argumente. Kad je, pak, o Ilirima riječ, treba imati na umu da to ime obuhvaća velik broj slabo povezanih plemena od Istre do juga Albanije i duboko u unutrašnjost. Upravo bi taj podatak, uz onaj o jezičnim teorijama, trebali na umu imati Albanci kad daju djeci ilirska imena kako bi potvrdili da su autohtoni nasljednici tog naroda.
Željko Trkanjec
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....