Ako imate sina, dajte ga u vodoinstalatere, odlično će zarađivati

Iako im je tek 17 godina, Marko Jumić, Ivan Franjo i Luka Bakunić za nekoliko će mjeseci konkurirati za posao na tržištu rada. Sva trojica maturanti su Škole za montažu instalacija i metalnih konstrukcija u Zagrebu.



Marko se školuje za bravara, a Ivan i Luka za vodoinstalatere. Dečki su uvjereni u to da će brzo naći posao jer su zanimanja koja su odabrali deficitarna pa se ljudi s tom kvalifikacijom lako zapošljavaju. Gotovo 70 posto srednjoškolske populacije u Hrvatskoj (oko 135.000 učenika) u sustavu je strukovnog obrazovanja. Većina ih, međutim, završava školu bez ikakve perspektive za to da će u skoroj budućnosti naći posao.



To posebice vrijedi za učenike koji se školuju na nekom od trogodišnjih programa. Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, gotovo 40 posto nezaposlenih osoba završilo je trogodišnju srednju školu ili školu za KV ili VKV radnike. Neusklađenost između programa koje nudi obrazovni sustav i stvarnih potreba gospodarstva na kraju skupo plaćaju i učenici, i država.



Strukovno školstvo u vizuri prosječnog Hrvata poprima epitet drugorazrednog načina školovanja. Samo su rijetki, poput Luke, Ivana i Marka, zanimanje za koje se školuju izabrali ciljano. Većina se učenika za programe trogodišnjih strukovnih zanimanja prijavljuje zato što drugog izbora, s obzirom na loše ocjene iz osnovne škole, ni nema.



- Ako imate sina, upišite ga odmah za vodoinstalatera jer će odlično zarađivati, bit će sam sebi šef, a posao nije težak. Djeca koja sada pohađaju našu školu najradije bi postala monteri klima-uređaja, a najmanje interesa pokazuju za bravarski i limarski posao. Za taj smjer se godišnje upisuje tek četvero do petero djece - komentira Janko Dobričević, profesor stručnih predmeta u školi.



Prema statistikama Ministarstva, učenici upisani u strukovne škole i kasnije tijekom školovanja postižu lošiji uspjeh: lani je 57 posto učenika koji pohađaju neki od trogodišnjih programa razred završilo s dobrim uspjehom, 25 posto s vrlo dobrim, a samo četiri posto s odličnim. Luka Bakunić jedan je od rijetkih koji je s odličnim prošao i prvi i drugi razred srednje škole. Ivan Justinić, ravnatelj Škole za montažu instalacija i metalnih konstrukcija, kaže da je od 180 učenika u toj školi lani upisanih u prvi razred njih 20 prošlo s dovoljnim, 20 s vrlo dobrim, svi ostali s dobrim, a 30 se učenika ispisalo iz škole i posve odustalo od školovanja. Što se s njima kasnije dogodilo, nitko ne zna. I ove godine već se 15 učenika upisanih u prvi razred ispisalo.



Glavnim krivcem za takvo stanje ravnatelj Justinić smatra nastavni program koji je krut i prezahtjevan. Program je, kaže, tako složen, da djeca teško mogu postići osobni uspjeh, od nje se mnogo traži, a i preopterećena su.



- Naši učenici jedan tjedan imaju 34 sata teorije, a drugi 40 sati prakse koju odrađuju kod obrtnika. Nekad rade i po 10 sati dnevno. U takvom režimu gotovo da im i ne ostaje slobodnog vremena za učenje - kaže ravnatelj Justinić koji smatra da bi nadležne državne institucije trebale preispitati je li normalno da dijete od 14 godina dnevno odradi puno radno vrijeme odrasle osobe, a nerijetko i više od toga.



Kada bi on imao odriješene ruke i dobio mogućnost da sam složi program, djeca bi, kaže, imala više prakse u školskim učionicama. No da bi to bilo moguće, učionice bi trebalo
Naši učenici jedan tjedan imaju 34 sata teorije, a drugi 40 sati prakse koju odrađuju kod obrtnika. Nekad rade i po 10 sati dnevno. U takvom režimu gotovo da im i ne ostaje slobodnog vremena za učenje - kaže ravnatelj Justinić koji smatra da bi nadležne državne institucije trebale preispitati je li normalno da dijete od 14 godina dnevno odradi puno radno vrijeme odrasle osobe, a nerijetko i više od toga
mnogo bolje opremiti. Justinić kaže da im nadležno Ministarstvo obrazovanja mjesečno daje 13 kuna po učeniku. Tim novcem škola može kupiti jednu pilu mjesečno, a učenici ih u početku potrgaju po dvije na dan. Kako se broj učenika iz godine u godinu smanjuje, škola dodatan novac zarađuje najmom prostora privatnoj školi, a bavi se i obrazovanjem odraslih. Tako zarađen novac ulažu u opremu, no i to je daleko od stvarnih potreba.



U takvoj situaciji Hrvatskoj su od neprocjenjive pomoći bila sredstva Europske Unije dobivena Cards programima, namijenjena isključivo modernizaciji strukovnog školstva. Program Cards 2003. počeo je u prosincu 2006., a službeno je završio jučer konferencijom na kojoj su predstavljeni rezultati škola.



Riječ je o programu kojim je u razvoj strukovnog obrazovanja uloženo oko tri milijuna eura, a nešto više od 2,6 milijuna eura iznosila su bespovratna sredstava Europske komisije. Polovica tog novca utrošena je na opremanje škola modernom opremom, a ostatak na edukaciju nastavnika. Za sredstva iz programa Cards 2003. svojim su se projektima aplicirale 83 škole, 31 projekt zadovoljio je formalne uvjete, a 13 je škola dobilo novac.



Srednja poljoprivredna i tehnička škola Opuzen dobila je, primjerice, 159.000 eura za projekt uspostave laboratorija u školi i umrežavanje s partnerskim školama bazom podataka, Tehnička škola Požega dobila je 200.000 eura za osmišljavanje mogućnosti za strukovno obrazovanje mladih u Pleternici, a Škola informatike Ivora 225.000 eura za projekt obrazovnog informatičkog sustava.



Pučko otvoreno učilište Zagreb u suradnji sa Srednjom školom Topusko i Obrtničkom industrijskom školom Županja doblilo je 155.000 eura za projekt nacionalne kuhinje u modernom okruženju. Najviše novca, 269.000 eura, dobila je Elektrotehnička škola u Zagrebu za projekt Moderni didaktički pristupi prema primjenjivim sposobnostima. Drugi po vrijednosti bio je projekt Poljoprivredne škole u Zagrebu, težak 257.000 eura. Sve škole koje su sudjelovale u projektu i više su nego zadovoljne jer da su čekale pomoć od države, teško bi u tako kratkom razdoblju svojim učenicima osigurale bolje uvjete školovanja.



Ravnatelj Škole za montažu instalacija i metalnih konstrukcija Ivan Justinić kaže da su se i oni mislili aplicirati za sredstva iz projekta Cards jer bi im taj novac dobro došao, no proces je bio presložen i tražio je mnogo angažmana. Nije im se sviđalo ni to što se dio novca iz tog projekta vraća onima koji ga daju, a i pomalo zaziru od toga da im stranci "otkrivaju toplu vodu".



Preporuka je EU, naime, bila da se projekti usmjere na partnerstvo škole i lokalne zajednice. Justinić kaže da oni i bez preporuka iz Europe odlično surađuju i s lokalnom zajednicom, i s Ministarstvom, i s privredom, i sa srodnim školama u drugim gradovima. Za svojevrsni zazor koji naš sugovornik gaji prema europskim obrazovnim modelima dijelom je kriva Hrvatska obrtnička komora koja je isforsirala to da Hrvatska preuzme bavarski model obrazovanja obrtnika. Justinić kaže da bi sve možda i bilo u najboljem redu da smo bavarski model preuzeli u cijelosti, no to nismo učinili, nego smo preuzeli samo neke njegove dijelove.



- Primjerice, u Bavarskoj obrtnici djetetu koje prime na nauk daju stalan posao i plaću. Naši obrtnici jedva uzdržavaju sebe. Često je zato vrlo upitno to što kod nekih djeca uopće nauče - kaže Justinić. Njegovo je mišljenje da su učenici koji završe strukovnu školu odlično obučeni za neke pomoćne poslove, no za vođenje cijelog procesa, smatra, nemaju dovoljno znanja pa teško mogu konkurirati radnoj snazi iz zemalja EU.



Prof. dr. Pero Lučin, naš glavni pregovarač s EU za područje obrazovanja, kaže da bi Hrvatska do 2010. u skladu s kopenhaškom deklaracijom u strukovnom školstvu trebala provesti ozbiljnu reformu, a promjene su vrlo slične onima koje u visokom školstvu diktira Bolonjski proces. Mjere se stvarno opterećenje učenika i ostvarena kompetencija. Kada sustav profunkcionira u Hrvatskoj, učenici će uz diplomu, kao i u visokom školstvu, dobivati dodatak u kojem će stajati kakve su točno kompetencije stekli tijekom srednje škole.



Za suradnju s gospodarstvom i izradu posve novih programa zadužena je Agencija za strukovno obrazovanje. Ravnatelj Agencije Ivan Šutalo kaže da će se na tom sigurno raditi sljedećih pet, šest godina. Prve predradnje za veliku reformu strukovnog školstva ipak su, smatra, napravljene.



Kao poveznica između škola i gospodarstva, osnovana su sektorska vijeća, sačinjen je popis prioritetnih zanimanja u svakom sektoru te su postavljeni standardi za svako od tih zanimanja. Sljedeći je korak izrada kurikuluma s jasnim izlaznim kompetencijama. Za sada, takav je kurikulum napravljen samo za novo zanimanje agroturističkog tehničara. 





458 učenika znat će samostalno raditi



Industrijsko-obrtnička škole iz Pule od Europske komisije za projekt opremanja škole novim tehnologijama dobila je  99.234 eura. Škola je sama u projekt uložila 9735,95 eura, a od Hrvatske obrtničke komore dobila je još 1290,05 eura, rekao nam je ravnatelj škole prof. Ante Babić.



Škola je tim sredstvima adaptirala i opremila četiri specijalizirane učionice, odnosno kabinet strojarstva, kabinet električnih strojeva i instalacija, kabinet elektronike te kabinet za graditelje i soboslikare.



- Dio sredstava uložili smo u edukaciju profesora, i to jezičnu, informatičku i stručnu, a izradili smo i školske web stranice - napomenuo je prof. Babić.



Prema njegovim riječima, krajnji korisnici i ciljane grupe tog projekta su učenici, njih 458. Dodao je kako su zahvaljujući novoj multimedijalnoj i informatičkoj opremi učenici koji završavaju njihovu školu uvelike osposobljeniji za rad, nego što su bili dosad.



- Školujemo kadrove za zanimanja, a učenici nakon završetka školovanja moraju već znati samostalno raditi. Ovim projektom već ubiremo plodove, a zadovoljni smo i mi kao obrazovna ustanova te učenici i njihovi budući poslodavci - zaključio je ravnatelj Babić.



Škola je sredstvima iz programa Cards 2003. nabavila specijalizirani software Nemetschek za učenje o arhitekturi i interijeru te FluidSIM 3.6 koji doprinosi suvremenoj metodologiji poučavanja putem simulacija hidraulike i pneumatike, te simulacija elektronike i kreiranja shema strujnih krugova.



Kupili su i nova prijenosna računala, digitalnu videokameru, digitalni fotoaparat, LCD projektore, stolni skener, memorijsku karticu za fotoaparat i eksternu TV/video karticu za PC. Partner škole u ovom je projektu Obrtnička komora Istarske županije.
(S ilvana Fable, snimio Goran Šebelić)

Škola pretvorena u obiteljsko gospodarstvo




U zagrebačkoj Poljoprivrednoj školi iznimno su ponosni na projekt "Agroturistički edukativni poligon - hrvatski model", za koji su od EK dobili 275 tisuća eura.



Ukupna je vrijednost projekta 336 tisuća eura (šest posto novca dao je Grad, a 17 sama škola). Radovi na poligonu simbolično su počeli u lipnju 2006. kada je u školskome vrtu posađeno stablo lipe. Danas poligon po svemu podsjeća na seosko dvorište sjeverozapadne Hrvatske.



Na njemu su podignuta dva etnoobjekta opremljena pokućstvom u tradicionalnom ruralnom stilu, zatim dva objekta za edukaciju, sjenica, bunar s pitkom vodom, ispod stabala jabuke smješteno je odmorište, posađena je brajda vinove loze te podignuti povrtnjak, voćnjak i cvjetnjak, a tu je i nastamba za male životinje. Novcem od projekta škola je kupila i novu liniju za proizvodnju jabučnoga octa te modernu informatičku opremu.



- Stvoreni su mnogo kvalitetniji uvjeti za realizaciju nastave. Poligon simulira obiteljsko gospodarstvo na kojem učenike učimo kako će uzgojiti životinje, zatim biljke na ekološki prihvatljiv način, i na kraju kako će ono što su sami uzgojili ponuditi na vlasititom  gospodarstvu kao dio turističke ponude - kaže ravnateljica škole Marica Berdik.



Učenice Suzana Janjić, Martina Čarapović i Štefica Čunčić iznimno su zadovoljne znanjima i vještinama koje zahvaljujući poligonu sada mogu steći u školi. Štefica je rodom iz Košutarica kod Jasenovca. Njezini roditelji, kaže, imaju sve uvjete za bavljenje agroturizmom, kod kuće imaju tri ribnjaka, a kada Štefica završi školu i stekne diplomu agroturističkog tehničara, znanja stečena u školi primijenit će na vlastitom imanju. Agroturizmom se planira baviti i Martina, dok Suzana namjerava upisati studij za turistički menadžment.



Autorica projekta Agroturistički ekdukativni poligon mr. Ružica Klinžić kaže kako im je cilj bio inspirirati ljude da svoja gospodarstva temelje na tradicijskim osobitostima svoga kraja.
(Ivana Kalogjera-Brkić, snimio Bruno Konjević)

Mala škola sada je uz bok vrhunskima




Devet mjeseci nakon otvaranja tri učionice novih tehnologija u Srednjoj strukovnoj školi kralja Zvonimira u Kninu, koje su nastale u sklopu projekta Cards 2003 i za čiju su svrhu izdvojene 154.000 eura, 450 kninskih srednjoškolaca dobilo je priliku koristiti se u nastavi najmodernijom didaktičkom opremom, što im uvelike olakšava izvođenje praktične nastave i razumijevanje nastavnog gradiva.



Projekt je nastao 2005. godine u organizaciji Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu i sport Šibensko-kninske županije sada primarnim seminarom za pripremu projekta i poslije toga natječaja za CARDS 2003., nakon čega je kninska osnovna škola ušla u natječaj i konkurenciju između 87 škola u Hrvatskoj. Sredstva su doznačena 2006. godine kada je Županija na iznos od 154.000 eura dodala još 15.400 eura.



- Cijeli je projekt saživio u punoj formi ove školske godine - rekao je profesor elektrotehnike Milivoj Ilić, jedan od predavača u kninskoj srednjoj školi. Dodao je kako je riječ o realizaciji projekta kojim se jedna mala srednja škola u Kninu, takoreći u provinciji, po svojoj opremljenosti svrstala uz bok najopremljenijih takvih škola u Hrvatskoj. 
( Željko Huljev)
Pula - Industrijsko-obrtnička škola

Zagreb - Poljoprivredna škola

Knin - Srednja strukovna škola kralja Zvonimira



Ivana Kalogjera-Brkić
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
18. prosinac 2021 19:28