Rijetko je koji likovni umjetnik, uz mogući izuzetak Vincenta Van Gogha, u tolikoj mjeri otjelotvorio prototip "prokletog umjetnika" poput Amadea Modiglianija. Vrhunski autoriteti za slikarstvo XX. stoljeća, poput Wernera Haftmanna, opisuje ga kao stvaratelja "poezije vidljivog", a postao je protagonist nekoliko romana i(li) romansiranih biografija, kao i nekoliko cjelovečernjih filmova: Jacques Becker 1958. snimio je "Les Amants de Montparnasse", dok je u recentnijoj hollywoodskoj verziji iz 2004. Andy Garcia odigrao ulogu zlosretnog, a posthumno slavljenog umjetnika.
Amadeova zla kob djelomično se može protumačiti i njegovim židovskim podrijetlom, jer je njegov pradjed Solomon Garsin emigrirao iz Francuske u Italiju zbog netolerancije prema njegovoj vjeroispovijesti. Amadeo Clemente Modigliani rodio se 12. srpnja 1884. u Livornu, kao četvrto dijete u obitelji koja je upravo u vrijeme njegova rođenja proživljavala tešku financijsku krizu.
U izvjesnom smislu, Amadeovo je rođenje spasilo obitelj od potpune neimaštine, budući da se po tadašnjem zakonu nije smjela vršiti ovrha u kući u kojoj leži trudna žena. Prema nekim navodima, obitelj Modigliani neke je svoje dragocjenosti spasila od zapljene tako što ih je sakrila ispod kreveta Amadeove trudne majke Eugenije, koja se poslije, radeći kao prevoditeljica, također uključila u bitku za financijsko preživljavanje obitelji. Iako je u slučaju Modiglianijeva životopisa gotovo nemoguće razdvojiti legende od stvarnosti, trbušni tifus koji je Amadeo prebolio 1898., a pogotovo tuberkuloza koja ga je prvi puta zahvatila u zimi između 1900. i 1901., presudno su odredili njegov životni put.
Zbog spomenutih financijskih obiteljskih problema, Modigliani je imao isprekidano umjetničko obrazovanje, no sa sigurnošću se može tvrditi da na stvaranje njegova osobnog stila presudne utjecaje nisu imali njegov prvi učitelj slikarstva u Livornu Guglielmo Michieli, kao ni znatno poznatiji Giovanni Fattori koji ga je podučavao u Firenzi od 1902. Oba su spomenuta slikara bila bliska talijanskoj inačici impresionizma nazvanoj Macchialoli (od talijanske riječi macchia, mrlja).
Taj je pokret imao zamjetan utjecaj i na formiranje Emanuela Vidovića, no u Modiglianijevoj slikarskoj zaostavštini pronađeno je svega nekoliko krajolika, koji se prije mogu shvatiti kao iskaz naklonosti Paulu Cézanneu negoli kao dosljedno provođenje načela slikanja "na čistom zraku". Tijekom boravka u Firenzi i kasnije u Veneciji, Modigliani je razvio naklonost prema linearizmu majstora rane renesanse kao i prema simbolističkom pjesništvu D'Annunzia i boemskom načinu života, uključujući i prva iskustva pušenja hašiša.
Spomenuta su nagnuća došla do izražaja nakon što je 1908. Modigliani preselio u parišku umjetničku četvrt Montmartre, gdje je počeo pohađati satove crtanja modela na Académie Colarossi.
Život i rad u Parizu, isprva na Montmartreu, a potom u umjetničkim sastajalištima u četvrti Montparnasse, definitivno je formirao Modiglianijeve autodestruktivne životne navike, poput alkoholizma i ovisnosti o drogama, upuštanja u burne seksualne afere, ali, isto tako, i njegov jedinstveni umjetnički izraz. Bio je blizak sa slikarima podjednakih navika, poput Soutinea i Utrilla, no družio se s Picassom i, usprkos povremenih animoziteta, s Jeanom Cocteauom. Međutim, na pročišćenje i kristaliziranje Modiglianijeva manira ponajviše je utjecalo oduševljenje inovacijama Paula Cézannea kao i poticaj kipara Constantina Brancusija da se iskuša i u skulpturi.
Modigliani je portretirao gotovo sve spomenute umjetnike, a s ponajvećom je ustrajnošću crtao aktove i studije svojih brojnih ljubavnica, što mu je u konačnici postao i svojevrsni slikarski znak raspoznavanja. Iako njegovi radovi iz zaključnih godina života iskazuju zavidni crtački rafinman i stilsku čistoću, Modigliani je mukotrpnim radom ‡ uključujući i četvorogodišnje razdoblje započeto 1909., kada se gotovo isključivo bavio kiparanjem pod zamjetnim utjecajem sklonosti krajnjoj redukciji oblika afričke skulpture - stvorio svoj upadljivo prepoznatljivi stil psihološki izražajnih ženskih portreta. Činjenica što je pisma majci iz svog "kiparskog" razdoblja potpisivao s "Modigliani, scultore" ukazuju na sustavnost njegova rada koji se nerijetko senzacionalistički opisuje kao "neprekidni niz pijaničkih i ljubavničkih ekscesa".
Modigliani je već u prvim godinama svoga produljenog pariškog boravka stekao i prvog pokrovitelja, mladog liječnika Paula Alexandera, koji mu je povremeno osiguravao narudžbe za portrete, ali Modiglianijeva nepredvidljiva priroda i nesklonost ugađanju potencijalnim klijentima sprječavala ga je da na taj način ublaži svoju trajnu financijsku oskudicu. S druge strane, iako je 1910. izlagao na "Salon des Independentes", a 1913. s avangardnim umjetnicima poput kipara Lipchitza i Epsteina, Modigliani se svojim visokostiliziranim osobnim stilom nije uklapao u tadašnje pravce, poput fovizma, kubizma, orfizma i sličnog, te je nužno bio prepušten samotničkoj sudbini ponosnog gubitnika kao i njegov omiljeni "ukleti pjesnik" Lautréamont.
Prva i jedina Modiglianijeva samostalna izložba, priređena 1917. u pariškoj galeriji Berthe Weill, završila je skandalom jer je zatvorena na inzistiranje načelnika obližnje policijske postaje zbog prikaza stidnih dlačica na oslikanim ženskim aktovima. Ionako tuberkulozom načeto Modiglianijevo zdravlje još je više slabilo zbog alkoholičarskih i narkomanskih navika, što je drastično skratilo njegov život. Nakon što je ponovno obolio od tuberkuloze krajem 1919., Modigliani je preminuo 24. siječnja 1920. u pariškoj bolnici Charité. Njegova trudna životna družica Jeanne Hébeturne izvršila je samoubojstvo dan nakon umjetnikove smrti. Modiglianijeva sestra posvojila je bratovu kćer Jeanne, rođenu iz veze s Hébeturneovom, koja je poslije napisala očevu biografiju naslovljenu "Modigliani: čovjek i mit".
Neshvaćen i neprihvaćen kao umjetnik tijekom prekratkog života, Modigliani nakon smrti uživa status jednog od najomiljenijih i najcjenjenijih slikara XX. stoljeća.
Darko Glavan
Amadeova zla kob djelomično se može protumačiti i njegovim židovskim podrijetlom, jer je njegov pradjed Solomon Garsin emigrirao iz Francuske u Italiju zbog netolerancije prema njegovoj vjeroispovijesti. Amadeo Clemente Modigliani rodio se 12. srpnja 1884. u Livornu, kao četvrto dijete u obitelji koja je upravo u vrijeme njegova rođenja proživljavala tešku financijsku krizu.
| Visokostiliziranim stilom nije se uklapao u pravce toga doba, poput fovizma, kubizma i orfizma, te je nužno bio prepušten samotničkoj sudbini |
Zbog spomenutih financijskih obiteljskih problema, Modigliani je imao isprekidano umjetničko obrazovanje, no sa sigurnošću se može tvrditi da na stvaranje njegova osobnog stila presudne utjecaje nisu imali njegov prvi učitelj slikarstva u Livornu Guglielmo Michieli, kao ni znatno poznatiji Giovanni Fattori koji ga je podučavao u Firenzi od 1902. Oba su spomenuta slikara bila bliska talijanskoj inačici impresionizma nazvanoj Macchialoli (od talijanske riječi macchia, mrlja).
Taj je pokret imao zamjetan utjecaj i na formiranje Emanuela Vidovića, no u Modiglianijevoj slikarskoj zaostavštini pronađeno je svega nekoliko krajolika, koji se prije mogu shvatiti kao iskaz naklonosti Paulu Cézanneu negoli kao dosljedno provođenje načela slikanja "na čistom zraku". Tijekom boravka u Firenzi i kasnije u Veneciji, Modigliani je razvio naklonost prema linearizmu majstora rane renesanse kao i prema simbolističkom pjesništvu D'Annunzia i boemskom načinu života, uključujući i prva iskustva pušenja hašiša.
Spomenuta su nagnuća došla do izražaja nakon što je 1908. Modigliani preselio u parišku umjetničku četvrt Montmartre, gdje je počeo pohađati satove crtanja modela na Académie Colarossi.
Život i rad u Parizu, isprva na Montmartreu, a potom u umjetničkim sastajalištima u četvrti Montparnasse, definitivno je formirao Modiglianijeve autodestruktivne životne navike, poput alkoholizma i ovisnosti o drogama, upuštanja u burne seksualne afere, ali, isto tako, i njegov jedinstveni umjetnički izraz. Bio je blizak sa slikarima podjednakih navika, poput Soutinea i Utrilla, no družio se s Picassom i, usprkos povremenih animoziteta, s Jeanom Cocteauom. Međutim, na pročišćenje i kristaliziranje Modiglianijeva manira ponajviše je utjecalo oduševljenje inovacijama Paula Cézannea kao i poticaj kipara Constantina Brancusija da se iskuša i u skulpturi.
|
Prva i jedina Modiglianijeva samostalna izložba, priređena 1917. godine u pariškoj galeriji Berthe Weill, završila je velikim skandalom jer je zatvorena na inzistiranje načelnika obližnje policijske postaje zbog prikaza stidnih dlačica na oslikanim ženskim aktovima
|
Modigliani je već u prvim godinama svoga produljenog pariškog boravka stekao i prvog pokrovitelja, mladog liječnika Paula Alexandera, koji mu je povremeno osiguravao narudžbe za portrete, ali Modiglianijeva nepredvidljiva priroda i nesklonost ugađanju potencijalnim klijentima sprječavala ga je da na taj način ublaži svoju trajnu financijsku oskudicu. S druge strane, iako je 1910. izlagao na "Salon des Independentes", a 1913. s avangardnim umjetnicima poput kipara Lipchitza i Epsteina, Modigliani se svojim visokostiliziranim osobnim stilom nije uklapao u tadašnje pravce, poput fovizma, kubizma, orfizma i sličnog, te je nužno bio prepušten samotničkoj sudbini ponosnog gubitnika kao i njegov omiljeni "ukleti pjesnik" Lautréamont.
Prva i jedina Modiglianijeva samostalna izložba, priređena 1917. u pariškoj galeriji Berthe Weill, završila je skandalom jer je zatvorena na inzistiranje načelnika obližnje policijske postaje zbog prikaza stidnih dlačica na oslikanim ženskim aktovima. Ionako tuberkulozom načeto Modiglianijevo zdravlje još je više slabilo zbog alkoholičarskih i narkomanskih navika, što je drastično skratilo njegov život. Nakon što je ponovno obolio od tuberkuloze krajem 1919., Modigliani je preminuo 24. siječnja 1920. u pariškoj bolnici Charité. Njegova trudna životna družica Jeanne Hébeturne izvršila je samoubojstvo dan nakon umjetnikove smrti. Modiglianijeva sestra posvojila je bratovu kćer Jeanne, rođenu iz veze s Hébeturneovom, koja je poslije napisala očevu biografiju naslovljenu "Modigliani: čovjek i mit".
Neshvaćen i neprihvaćen kao umjetnik tijekom prekratkog života, Modigliani nakon smrti uživa status jednog od najomiljenijih i najcjenjenijih slikara XX. stoljeća.
Darko Glavan
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....