Hrvoje je sjedio u gaćama na klupici pred apartmanom i pivom si spuštao temperaturu. - Zamisli ti, u što sve ljudi povjeruju - ispalio je umjesto pozdrava. - Baka je vjerovala da ima romansu s poštenim američkim marincem, slala mu je svoje fotografije u gaćama i kada mu je dala lovu koju je izmuzao na račun ljubavi koje nije bilo, tip je nestao - ispričao je stereotipnu priču o ženidbenom varalici koji je divnoj ženi upropastio posljednji san o sreći u životu.
Gotovo se ljutio, iako joj se i rugao prepričavajući stvar o kojoj su i novine nekidan pisale. Priča je, oh grozno, tako banalna. Žena divna srca i duše u ozbiljno zrelim godinama otkrila je Facebook i zaljubila se u lažnog američkog marinca. Logično. Novi ljudi donose nova iskustva, obogaćuju život i, zašto ne, nove ljubavi. A gospođi koja sedam desetljeća živi na ovoj Zemlji, kao i svakoj osobi koja je započela svoju avanturu treba jednako pažnje i nježnosti.
Ljudi su, znaš, lakomisleni. Misle da im netko drugi može donijeti sreću. Ne kuže da ona ne postoji - rekao sam rečenicu previše. - Pa, to ti ja kažem. Rekao sam to i svojoj staroj, a i sam sam to iskusio nakon što se javila ona Haićanka - škrgutao je Hrvoje pri pomisli na to da je i sam prošao slično. Respektabilni bubnjar, jedini član glasovitog benda, nikako nije mogao oprostiti zanosnoj mulatkinji što nije bila stvarna.
Zezali smo ga mjesecima kada smo skužili da je varalicama s interneta oprostio onih tisuću dolara i nudio još tisuću da ga povežu s nekom sličnom pa da će on probati sve sam, uvjeren da s Google translateom može pobijediti činjenicu da su iz dva različita svijeta. On iz siromašne hrvatske realnosti, ona iz izmišljene bajke koju interpetira lažljivi muljator s tipkovnicom.
- Ali, pazi ti drskosti - baš ga je primilo - obećaje novi život, obećaje bajku, veliku kuću, mir i sigurnost, komfor, velike automobile, vječno sunce, trajne romantične zalaske sunca, puni frižider, dobru sapunicu na televiziji, a ona povjeruje kao da nije do sada odgledala sve sapunice i skužila da je njihova jedina poanta ismijavati ljude koji vjeruju u ljubav - govorio je Hrvoje raskrinkavajući filozofiju svih pjesama Mate Miše Kovača, pritom grebući prstima vlastitu stražnjicu kao da će mu ta ugoda nabaciti inspiraciju za još koju rečenicu. - Da, nije to baš jako pristojno - složio sam se prepun razumijevanja za žrtvu emotivnog razočaranja.
Svi razumiju one koji su povjerovali u ljubav. Uvijek se pojavi neka baraba koja se na početku predstavljala dobrom vilom. Ili, vilenjakom, da sve bude politički korektno. I sve krene iz snova da će život biti bajka.
Svatko izabere svog princa, pa je tako to dugo bio HDZ jer je on najbolje obećavao sreću, svakome svoj na svome, božje kraljevstvo na blatnoj zemlji, pune frižidere i nove automobile, dionice i uspješnu privatizaciju, sigurne poslove u tvrtkama koje nikada neće propasti i onda se ispostavilo da su to sve napravili, ali za sebe.
Razočarane je potom iskoristio SDP kojemu su Hrvati slomljena srce podarili svu svoju vjeru i umjesto akcijskog junaka u život si doveli dosadnog činovnika koji naravno da nije mogao namiriti glad za životom. A onda su nastupili specijalizirani zavodnici obećavajući palež banaka, oslobađanje od ovrha, identični tipovima koji biraju točno određeni model razočaranih gospođa koje treba spasiti od traume života s mužem kockarom. Naravno da će Hrvatice i Hrvati sjediti u gaćama i maštati o sreći sve dok ne pomisle da je američki marinac u kojega su se zaljubili isti kao onaj tip iz HDZ-a. I ne skuže da ih Mate Mišo Kovač nagovara da za život ipak uključe mozak.