Premda engleski novinari već pišu o pripremama za ujedinjenje Anglikanske i Katoličke crkve pod Papom kao poglavarom - odnosi zaista nisu još toliko odmakli. Naprosto, objektivno englesko novinarstvo još jednom je popustilo porivu da im i naslov i uvod budu "više seksi", kako je to bilo ljupko formulirano u nekim drugim prilikama.
Katolička i Anglikanska crkva zaista uklanjaju ili barem zaglađuju svoje teološke razlike - ali nikada se nijedna crkva nije raskolila zbog teologije, nego je vazda teologija bila naknadno korištena kao pokriće za eklesiološke sporove, koji su pak obično sporovi o vlasti ili oko nje, pa su u biti politički a ne vjerski.
Zajedničko Međunarodno katoličko-anglikansko povjerenstvo već godinama rješava točku po točku njihovih razlika. Prije dvije godine - više u stručnim nego u širokim krugovima - znatan je odjek dobila izjava tog povjerenstva dviju crkava pod naslovom: "Marija: milost i nada u Kristu". Neki od sudionika nazvali su tu izjavu "povijesnom".
"Analizom zajedničkih doktrinarnih vjerovanja o Blaženoj Djevici", piše u izjavi, Povjerenstvo je najavilo zajedničko tumačenje bezgrešnog začeća odnosno uznesenja Marijina. Za katolike to su dogme, pošto je prvu 1854. objavio papa bl. Pio IX, a drugu 1950. papa Pio XII.
Neke razlike su, dakako, ostale. Anglikanci nisu spremni prihvatiti za Mariju termin "vazda djevica", jer u njezinu djevičanstvu ne gledaju toliko na fizički aspekt, koliko na njezinu poslušnost Bogu, kako su to razrađivali i Irenej tezom o Drugoj Evi i mnogi kasniji mariolozi, svi od reda slavljeni i čašćeni i u katolištvu.
Nije loše imati na umu i povijesnost i ograničenost toga velikog koraka sada kada londonski Times najavljuje skoru objavu platforme Anglikanske crkve za nastavak razgovora unutar Međunarodnoga katoličko-anglikanskog povjerenstva.
Naime, u Dar es Salaamu, u Tanzaniji, sastali su se predstavnici 38 nacionalnih provincija Anglikanske (u Americi: Episkopalne) crkve, kako bi s jedne strane izbjegli međusobni rascjep oko ređenja žena i homoseksualnih, a s druge strane pripremili platformu za nastavak dijaloga s katolicima.
Katolička crkva je sadašnju fazu dijaloga s pravoslavnim crkvama, te generalno prvu fazu dijaloga s monofizitskim istočnim crkvama (poput armenske ili koptske), počela baš pitanjem "petrovskog prvenstva", to jest funkcije pape unutar eventualno formalno objedinjenih crkava (gdje bi razlike u obredima opstale, a teološke razlike bile objašnjene, kako bi sve ostalo isto, u jedinstvu razlika).
S anglikancima taj dio tek sada dolazi na red - ali ovoga časa zaista nije glavni kamen kušnje u tome hoće li anglikanci gledati papu kao dalekoga formalnoga prvoga među jednakima, te hoće li sadašnji prijestolonasljednik, ako se ikada popne na prijestolje, biti poglavar Anglikanske crkve, što ni sam baš ne želi.
Priprema u Dar Es Salaamu, a i nacrt dokumenta za ovojesensko zasjedanje Međunarodnoga katoličko-anglikanskog povjerenstva, samo su mali koraci na dugom putu do eventualnoga formalnog ujedinjenja.
Razdor oko ređenja žena već je bio otjerao dio Anglikanske crkve ravno nazad u naručje Katoličke, koja se tome uopće nije radovala. Svaki raskol proizvodi ekstremizme, koji sada nisu potrebni ni jednima ni drugima.
U Londonu je već više katolika nego anglikanaca (čemu je pridonio i aluvijalan priljev Poljaka). Anglikanske crkve postaju pubovi i restorani. Papa Benedikt XVI, dok je još bio kardinal Joseph Ratzinger, nije se uzdržao od komentara da su anglikancima, uza sva ređenja žena i homoseksualnih, "hramovi prazni, a katolicima puni". Dakle, da "popuštanje stege" ne zadržava vjernike. Katolička crkva neće na svjetskoj razini srnuti u grešku koju je izbjegla i na engleskoj: neće potencirati raskol. Tim prije što bi prebrz povratak Anglikanske crkve u široke katoličke redove odbacio američke episkopalce, bez obzira na ostale razdore s inim anglikancima. Zato akcent ostaje na teološkim pitanjima, tim prije što su anglikanci teološki bliži katolicima nego protestantima.
Iz Rima Inoslav Bešker
Katolička i Anglikanska crkva zaista uklanjaju ili barem zaglađuju svoje teološke razlike - ali nikada se nijedna crkva nije raskolila zbog teologije, nego je vazda teologija bila naknadno korištena kao pokriće za eklesiološke sporove, koji su pak obično sporovi o vlasti ili oko nje, pa su u biti politički a ne vjerski.
Zajedničko Međunarodno katoličko-anglikansko povjerenstvo već godinama rješava točku po točku njihovih razlika. Prije dvije godine - više u stručnim nego u širokim krugovima - znatan je odjek dobila izjava tog povjerenstva dviju crkava pod naslovom: "Marija: milost i nada u Kristu". Neki od sudionika nazvali su tu izjavu "povijesnom".
|
Priprema u Dar Es Salaamu, a i nacrt dokumenta za ovojesensko zasjedanje Međunarodnoga katoličko-anglikanskog povjerenstva, samo su mali koraci na dugom putu do eventualnoga formalnog ujedinjenja.
|
Neke razlike su, dakako, ostale. Anglikanci nisu spremni prihvatiti za Mariju termin "vazda djevica", jer u njezinu djevičanstvu ne gledaju toliko na fizički aspekt, koliko na njezinu poslušnost Bogu, kako su to razrađivali i Irenej tezom o Drugoj Evi i mnogi kasniji mariolozi, svi od reda slavljeni i čašćeni i u katolištvu.
Nije loše imati na umu i povijesnost i ograničenost toga velikog koraka sada kada londonski Times najavljuje skoru objavu platforme Anglikanske crkve za nastavak razgovora unutar Međunarodnoga katoličko-anglikanskog povjerenstva.
Naime, u Dar es Salaamu, u Tanzaniji, sastali su se predstavnici 38 nacionalnih provincija Anglikanske (u Americi: Episkopalne) crkve, kako bi s jedne strane izbjegli međusobni rascjep oko ređenja žena i homoseksualnih, a s druge strane pripremili platformu za nastavak dijaloga s katolicima.
Katolička crkva je sadašnju fazu dijaloga s pravoslavnim crkvama, te generalno prvu fazu dijaloga s monofizitskim istočnim crkvama (poput armenske ili koptske), počela baš pitanjem "petrovskog prvenstva", to jest funkcije pape unutar eventualno formalno objedinjenih crkava (gdje bi razlike u obredima opstale, a teološke razlike bile objašnjene, kako bi sve ostalo isto, u jedinstvu razlika).
S anglikancima taj dio tek sada dolazi na red - ali ovoga časa zaista nije glavni kamen kušnje u tome hoće li anglikanci gledati papu kao dalekoga formalnoga prvoga među jednakima, te hoće li sadašnji prijestolonasljednik, ako se ikada popne na prijestolje, biti poglavar Anglikanske crkve, što ni sam baš ne želi.
Priprema u Dar Es Salaamu, a i nacrt dokumenta za ovojesensko zasjedanje Međunarodnoga katoličko-anglikanskog povjerenstva, samo su mali koraci na dugom putu do eventualnoga formalnog ujedinjenja.
Razdor oko ređenja žena već je bio otjerao dio Anglikanske crkve ravno nazad u naručje Katoličke, koja se tome uopće nije radovala. Svaki raskol proizvodi ekstremizme, koji sada nisu potrebni ni jednima ni drugima.
U Londonu je već više katolika nego anglikanaca (čemu je pridonio i aluvijalan priljev Poljaka). Anglikanske crkve postaju pubovi i restorani. Papa Benedikt XVI, dok je još bio kardinal Joseph Ratzinger, nije se uzdržao od komentara da su anglikancima, uza sva ređenja žena i homoseksualnih, "hramovi prazni, a katolicima puni". Dakle, da "popuštanje stege" ne zadržava vjernike. Katolička crkva neće na svjetskoj razini srnuti u grešku koju je izbjegla i na engleskoj: neće potencirati raskol. Tim prije što bi prebrz povratak Anglikanske crkve u široke katoličke redove odbacio američke episkopalce, bez obzira na ostale razdore s inim anglikancima. Zato akcent ostaje na teološkim pitanjima, tim prije što su anglikanci teološki bliži katolicima nego protestantima.
Anglikanski raskoli ne vesele Vatikan
|
Iz Rima Inoslav Bešker
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....