Film "Armin" redatelja Ognjena Sviličića, jedini hrvatski predstavnik u programima berlinskog festivala, predstavio se uspješno berlinskoj publici u subotu navečer. Svjetska premijera filma "Armin" održana je unutar festivalskog programa Forum, u kinu Delphi, jednom od starijih i ljepših berlinskih povijesnih kinematografa.
Krcata dvorana film je primila toplo i dugim pljeskom, a poslije projekcije je publika, u kojoj je bilo mnogo naših ljudi, postavljala autoru i glumcima brojna pitanja. "Armin" je solidno prošao i kod kritike pa ga tako berlinski Tagespiegel naziva "malim ali pravim filmom" koji "raskrinkava predrasude protiv Balkana". Rezerviraniji je jedino poslovni časopis Variety, čija dopisnica Deborah Young umjereno hvali "Armina", ali ističe da je slabiji od autohtonih bosanskih filmova.
Sviličićev "Armin" priča je o adsolescentu iz zapadne Bosne (Armin Omerović), harmonikašu kojeg otac (Emir Hadžihafizbegović) nagovori da ode u Zagreb i okuša se na audiciji za njemački film koji bi se trebao baviti Bosnom. Otac i sin odlaze na put i smještaju se u elegantni zagrebački hotel. Između oca i sina te dobronamjernih njemačkih filmaša, međutim, neprestano postoji zid nesporazuma.
Otac Ibro vjeruje da će Armin impresionirati Nijemce svojim sviranjem. Sin je zbunjen naivnim scenarijem koji mora pripremiti. Njemačku ekipu pak isključivo fascinira bosanski čemer pa ih ponajviše zainteresira to što je Armin epileptičar. Istovremeno, razvija se odnos između sina i oca. Armin je osjetljivi pubertetlija koji prvih sat vremena filma ne progovori ni riječi, dok je njegov otac naivni optimist. Otac Ibro na neki je način veliko dijete, a Armin prerano odrasli dječak, što cijelo vrijeme izaziva trzavice, ali na koncu urodi i toplim, humanističkim klimaksom.
O "Arminu" će biti više riječi kad zaigra u Hrvatskoj, a zasad samo recimo da je riječ o jednom od najboljih hrvatskih filmova posljednjih godina. Forte filma dvojica su sjajnih glumaca koje je Sviličić izvrsno iskoristio tako što je dijalog sveo na mimimum, a maksimalno koristio krupne planove i diskretnu, minimalističku glumu. "Armin" je krajnje jednostavan film, ogoljen do minimuma, ali baš zato potresan. Na Berlinaleu smo se, ukratko, predstavili baš kako treba.
U međuvremenu, tijekom vikenda je u službenoj konkurenciji prikazano pet filmova. "Krivotvoritelji" Austrijanca Stefana Ruzowitzkog korektna je ratna drama o skupini židovskih logoraša koje 1944. Nijemci natjeraju da tiskaju lažne funte i dolare ne bi li potkopali savezničke ekonomije. "U sjećanje na mene" Talijana Saverija Costanza film je o mladiću koji u jednom venecijanskom samostanu prolazi novicijat uoči zaređenja u redovnika. "Goodbye Bafana" dvostrukog canneskog pobjednika Danca Billea Augusta bavi se pak sudbinom Južnoafrikanca Jamesa Gregoryja, mladića koji je kao uvjereni rasist dobio posao čuvara u južnoafričkoj kaznionici Robban Island, i to zato što je znao crnački jezik xsosa. U kaznionici Gregory mora čuvati i uhoditi Nelsona Mandelu, ali potpada pod Mandelin utjecaj, mijenja nazore i postaje zagovornik ravnopravnosti.
Od filmova u konkurenciji najviše je nervoze prouzročio kineski film "Tuyina svadba" redatelja Wang Quan Nana. Ova socijalna drama snimana u regiji unutrašnje Mongolije i na mongolskom jeziku dospjela je u centar pažnje kad je glavni kineski cenzorski ured odbio filmu dati suglasnost za prikazivanje u Berlinu.
Tako se pred festivalskom publikom pojavila jedna, umivenija verzija filma, dok su integralni i navodno politički oštriji film mogli vidjeti samo kupci na marketu, jer se poslovne projekcije na marketu ne smatraju javnim prikazivanjem.
Sličnu političku kontroverzu mnogi su očekivali i od posljednjeg, petog filma natjecateljskog vikenda, filma "Good Shepherd" koji je režirao legendarni glumac Robert De Niro. "Dobri pastir" uoči festivala je najavljivan kao papreni politički film koji raskrinkava nastanak i rane godine postojanja CIA-e.
U De Nirovu filmu počeci CIA se prikazuju kroz fikcionalni lik Edwarda Wilsona (Matt Damona), sina visokog časnika, uzornog mladića koji studira na Yaleu, tamo postaje član tajnog društva Skulls and Bones i preko tog društva obavještajac. Osim Damona, u filmu glume još Angelina Jolie, William Hurt, Alec Baldwin te sam De Niro u jednoj manjoj ulozi.
Prve američke kritike uoči Berlina bile su porazne za "Dobrog pastira". Filmu se prigovaralo da je dug, dosadan, bez pravog suspensa i bez ičega politički intrigantnog. Na "Good Shepherda" očito su svi gledali kao na politički papreni spektakl tapeciran zvijezdama i očekivali da to dobiju. "Dobri pastir" je, međutim, nešto sasvim drugo - drama o čovjeku koji u jednom trenutku dopusti da mu životom rukovode drugi te postaje rob onog što klasa, nacija i okolina od njega očekuju. "Good Shepherd" je sličan knjigama Johna Le Carrea: to je intimna drama o osobnoj tjeskobi kamuflirana u epopeju.
Iz Berlina Jurica Pavičić
Krcata dvorana film je primila toplo i dugim pljeskom, a poslije projekcije je publika, u kojoj je bilo mnogo naših ljudi, postavljala autoru i glumcima brojna pitanja. "Armin" je solidno prošao i kod kritike pa ga tako berlinski Tagespiegel naziva "malim ali pravim filmom" koji "raskrinkava predrasude protiv Balkana". Rezerviraniji je jedino poslovni časopis Variety, čija dopisnica Deborah Young umjereno hvali "Armina", ali ističe da je slabiji od autohtonih bosanskih filmova.
| O 'Arminu' će biti više riječi kad zaigra u Hrvatskoj, a zasad samo recimo da je riječ o jednom od najboljih hrvatskih filmova posljednjih godina. Forte filma dvojica su sjajnih glumaca koje je Sviličić izvrsno iskoristio tako što je dijalog sveo na mimimum, a maksimalno koristio krupne planove i diskretnu, minimalističku glumu. "Armin" je krajnje jednostavan film, ogoljen do minimuma, ali baš zato potresan. Na Berlinaleu smo se, ukratko, predstavili baš kako treba. |
Otac Ibro vjeruje da će Armin impresionirati Nijemce svojim sviranjem. Sin je zbunjen naivnim scenarijem koji mora pripremiti. Njemačku ekipu pak isključivo fascinira bosanski čemer pa ih ponajviše zainteresira to što je Armin epileptičar. Istovremeno, razvija se odnos između sina i oca. Armin je osjetljivi pubertetlija koji prvih sat vremena filma ne progovori ni riječi, dok je njegov otac naivni optimist. Otac Ibro na neki je način veliko dijete, a Armin prerano odrasli dječak, što cijelo vrijeme izaziva trzavice, ali na koncu urodi i toplim, humanističkim klimaksom.
O "Arminu" će biti više riječi kad zaigra u Hrvatskoj, a zasad samo recimo da je riječ o jednom od najboljih hrvatskih filmova posljednjih godina. Forte filma dvojica su sjajnih glumaca koje je Sviličić izvrsno iskoristio tako što je dijalog sveo na mimimum, a maksimalno koristio krupne planove i diskretnu, minimalističku glumu. "Armin" je krajnje jednostavan film, ogoljen do minimuma, ali baš zato potresan. Na Berlinaleu smo se, ukratko, predstavili baš kako treba.
U međuvremenu, tijekom vikenda je u službenoj konkurenciji prikazano pet filmova. "Krivotvoritelji" Austrijanca Stefana Ruzowitzkog korektna je ratna drama o skupini židovskih logoraša koje 1944. Nijemci natjeraju da tiskaju lažne funte i dolare ne bi li potkopali savezničke ekonomije. "U sjećanje na mene" Talijana Saverija Costanza film je o mladiću koji u jednom venecijanskom samostanu prolazi novicijat uoči zaređenja u redovnika. "Goodbye Bafana" dvostrukog canneskog pobjednika Danca Billea Augusta bavi se pak sudbinom Južnoafrikanca Jamesa Gregoryja, mladića koji je kao uvjereni rasist dobio posao čuvara u južnoafričkoj kaznionici Robban Island, i to zato što je znao crnački jezik xsosa. U kaznionici Gregory mora čuvati i uhoditi Nelsona Mandelu, ali potpada pod Mandelin utjecaj, mijenja nazore i postaje zagovornik ravnopravnosti.
U konkurenciji je najviše nervoze nastalo oko kineske drame 'Tuyina svadba', čijoj je originalnoj verziji glavni kineski cenzorski ured odbio dati dozvolu za prikazivanje u Berlinu pa je publika gledala onu cenzuriranu
|
Tako se pred festivalskom publikom pojavila jedna, umivenija verzija filma, dok su integralni i navodno politički oštriji film mogli vidjeti samo kupci na marketu, jer se poslovne projekcije na marketu ne smatraju javnim prikazivanjem.
Sličnu političku kontroverzu mnogi su očekivali i od posljednjeg, petog filma natjecateljskog vikenda, filma "Good Shepherd" koji je režirao legendarni glumac Robert De Niro. "Dobri pastir" uoči festivala je najavljivan kao papreni politički film koji raskrinkava nastanak i rane godine postojanja CIA-e.
U De Nirovu filmu počeci CIA se prikazuju kroz fikcionalni lik Edwarda Wilsona (Matt Damona), sina visokog časnika, uzornog mladića koji studira na Yaleu, tamo postaje član tajnog društva Skulls and Bones i preko tog društva obavještajac. Osim Damona, u filmu glume još Angelina Jolie, William Hurt, Alec Baldwin te sam De Niro u jednoj manjoj ulozi.
Prve američke kritike uoči Berlina bile su porazne za "Dobrog pastira". Filmu se prigovaralo da je dug, dosadan, bez pravog suspensa i bez ičega politički intrigantnog. Na "Good Shepherda" očito su svi gledali kao na politički papreni spektakl tapeciran zvijezdama i očekivali da to dobiju. "Dobri pastir" je, međutim, nešto sasvim drugo - drama o čovjeku koji u jednom trenutku dopusti da mu životom rukovode drugi te postaje rob onog što klasa, nacija i okolina od njega očekuju. "Good Shepherd" je sličan knjigama Johna Le Carrea: to je intimna drama o osobnoj tjeskobi kamuflirana u epopeju.
Iz Berlina Jurica Pavičić