Nove sintetske droge, koje - pod krinkom "istraživačkih laboratorija" - proizvode male nekomercijalne kemijske i farmaceutske tvrtke u svijetu, ubrzano preplavljuju europsko i hrvatsko tržište narkotika. Interpolov odjel za narkotike objavio je da potpuno nove dizajnerske droge, namijenjene konzumentima na masovnim rave zabavama, ali i u drugim prigodama, osvajaju europsko narkotržište.
Interpol je lani obavijestio nadležne institucije i stručnjake da se preko interneta oglašavaju i nude proizvodi koji su, zapravo, dosad nepoznate kemijske supstancije psihotropnog, halucinogenog djelovanja, a njihovo je raspačavanje olakšano online tehnologijom. Reklamiraju se kvaziznanstvenim pamfletima kao psihostimulansi kojima se pospješuje rad mozga ("atomske bombe za mozak"), na sličan način na koji se, primjerice, viagrom umjetno i kratkoročno stimulira potencija. Odgovornost se tako s proizvođača prenosi na konzumente, najčešće mlađu populaciju potpuno nesvjesnu mogućih kobnih posljedica konzumiranja takvih vrsta sintetskih droga.
Droga na kreditnu karticu
Riječ je o preparatima koji podižu i poboljšavaju raspoloženje, povećavaju koncentraciju i stvaraju osjećaj "atomske energije". No, ove se kemikalije razlikuju od ostalih psihostimulansa, poput kokaina, po tome što često izazivaju opasne halucinacije, mijenjaju stanje svijesti i percepciju nas samih i okolnog svijeta. Internetska prodaja tih preparata vrlo je jednostavna: kupac mora dokazati da je stariji od 21 godine i upisati broj kreditne kartice, a nakon toga mu je omogućeno da kupi do pet grama takvog sredstva, i to po cijeni od oko 95 do 300 dolara po gramu. Pošiljka se nakon uplate dostavlja DHL-om ili nekom drugom brzom poštom.
Policija u Hrvatskoj zasad još nije ušla u trag internetskoj prodaji sintetskikh droga, ali je granična policija u nekoliko navrata zaplijenila veće količine tih preparata.
Što su i kako djeluju sintetske droge, koje u pravilu uživa najmlađa populacija, objasnila nam je dr. Sanja Radeljak, znanstvena asistentica na Zavodu za patologiju Medicinskog fakulteta u Zagrebu, od 2003. i stalni sudski vještak za psihofarmakologiju i toksikologiju droga Županijskg suda u Zagrebu.
Dr. Radeljak bavi se istraživanjem učinka droga na mozak i organizam, a posebice kratkoročnim i dugoročnim štetnim posljedicama djelovanja novih sintetskih droga. Dosad je sudjelovala u programima edukacije ciljnih skupina u društvu (učitelji, učenici), ministarstava pravosuđa, policije, znanosti i sporta, Državnog odvjetništva. Sa suradnicima priprema projekt edukacije cjelokupnog stanovništva, posebice usko ciljanih skupina (liječnici, ljekarnici, sportaši, treneri, roditelji sportaša itd.). Smatra da je edukacija, uz učinkovitiji represivni sustav, temelj svih nastojanja za sprečavanje zloporabe droga, osobito sintetskih koje naglo osvajaju narkotržište.
Proizvođači brži od zakona
Riječ je o skupini triptaminskih i piperazinskih preparata, koji se inače u medicini rabe kao lijekovi (piperazinski neuroleptici), primjerice u psihijatriji, ali pod strogim nadzorom specijalista. No, dio tih piperazinskih analoga sve se masovnije prodaje i na narkotržištu. Početkom ere sintetskih droga smatraju se sedamdesete godine, kad su dominirali meskalin i LSD, otkriveni 40-ih godina prošlog stoljeća. LSD je sintetizirao prof. Albert Hoffman u tadašnjem Sandozu (danas Novartis) kao lijek koji stimulira rad mozga. Meskalin je proizveo prof. Arthur Heffter, u to vrijeme dekan berlinskog Medicinskog fakulteta i autor prvog farmakološkog priručnika u svijetu. 1993. otvoren je neprofitni Heffterov institut u New Mexicu u SAD-u, koji se danas bavi istraživanjem psihodeličnih supstancija na ljudski mozak. Ecstasy (MDMA) je 1912. patentirala farmaceutska tvrtka Merck.
Nove sintetske droge, među kojima je najpoznatiji i u nas vrlo rašireni ecstasy, usmenom se predajom promoviraju kao sredstva koja će u mozgu pobuditi vizije i raspoloženja posve nezamisliva bez uporabe tih stimulansa. Znatan dio mlade populacije nasjeda tim reklamnim trikovima, ne prepoznajući rizik kojem se pritom izlažu. Kako ih upozoriti na opasnosti kojima su izloženi?
- Mladi se nadaju da će im konzumacija psihostimulansa otvoriti posve nove dimenzije života i poboljšati intelektualne kapacitete mozga, što će im, posljedično, omogućiti veću uspješnost, kreativnost i bolji život. Suvremena medicinska tehnologija, metodama pozitronske tomografije i magnetske rezonancije mozga, nedvojbeno je dokazala kobne posljedice konzumiranja svih droga, kao i modernih sintetičkih psihostimulansa kojih je dosad na tržištu otkriveno najmanje tridesetak. Medicina još nije uspjela standardizirati doze i definirati granice toksičnosti tih preparata. Nije, naime, precizno utvrđeno u kojem slučaju i koje doze djeluju kao stimulansi, a koje doze mogu izazvati trovanje ili biti smrtonosne za ljudski organizam. Prije nekoliko je godina u Americi jedan 20-godišnji mladić hitno dovezen u bolnicu s čudnim simptomima: visokom temperaturom i psihotičnim reakcijama. Trebalo je podosta vremena da se otkrije kako je mladić konzumirao jednu od tih novih psihosupstancija poznatu pod nazivom 'Blue Mystic', koja je kobno djelovala na njegov organizam, te je naposljetku umro pod tzv. nerazjašnjenim okolnostima - kaže dr. Radeljak.
Proizvođači sintetskih droga služe se različitim trikovima kako bi doprli do pretežno mladih i needuciranih konzumenata, a zakonska regulativa još nije doskočila efikasnijem sankcioniranju takvih distributera: tek je potkraj prošle godine u proceduru EU poslan hitan zahtjev da se objavi novi, dopunjen popis zabranjenih sredstava koji bi - ujednačen u svim zemljama EU - trebao poslužiti kao osnova za sudski progon internetskih raspačavatelja sintetske droge. Zasad su proizvođači tih novih droga, koje se prodaju kao i svi dodaci prehrani - vitamini, minerali itd. - brži i "uspješniji" od onih koji to pokušavaju sankcionirati.
Dr. Radeljak navodi koje su se nove supstancije pojavile na tržištu i kako djeluju.
- Jedna je od najmoćnijih supstancija tzv. 5-Meo-DMT i DMT, tzv. Dimitri kemikalija koja je sastavni dio bufotenina, otrova koji luči koža žabe krastače iz roda Bufo marinus i koja se može naći posvuda. Bufotenin (bufotoksin) je kemijski sličan serotoninu i intenzivno se israživao kao potencijalno vrlo dobar neurotoksin (biološko oružje) u vojnim laboratorijima SAD-a u doba hladnog rata, a u sklopu projekta 'brain washinga', tj. razvoja supstancija za tzv. pranje mozga. Paradoksalno je što su u osnovi proizvodnje sintetskih droga pojedine znanstvene institucije i nacionalni instituti, te mnogi vojni laboratoriji nekih zemalja, financirani državnim novcem, izravni krivci za zloporabu tih supstancija.
Ostali, kao što su neprofitne znanstvene ustanove poput Heffterova instituta u SAD-u, financirani su iz različitih izvora i tako se stvara začarani krug između prljavog novca zarađenog na prodaji npr. kokaina i heroina, koji se onda 'pere' u obliku milijunskih dobrotvornih donacija medicinskim istraživanjima takvim sumnjivim znanstvenim institutima koji sintetiziraju nove droge namijenjene istom tržištu. Sama je 'misija', primjerice Heffterova instituta, 'provoditi istraživanja psihodeličnih supstancija na najvišoj znanstvenoj razini, a radi boljeg razumijevanja ljudskog uma i poboljšanja ljudskih kvaliteta te sprečavanju patnje'.
Osnivači Heffterova instituta tvrde: 'Naša je misija već privukla liječnike i znanstvenike najvišeg kalibra, naše će se znanje proširiti po svim medicinskim i znanstvenim institucijama, a naša će istraživanja trajno služiti ljudskoj vrsti'. Znanstvenici koji provode takva istraživanja kažu da rade za dobrobit čovječanstva i da halucinogene droge, proizvedene u njihovim laboratorijima, zapravo pomažu ljudskom mozgu da funkcionira brže, kreativnije i učinkovitije. Posljedice zloporabe sintetskih droga sežu od akutnih trovanja s mogućim smrtnim ishodom (zbog nepoznatog kemijskog sastava i doza) do kroničnih oštećenja mozga, jetre, bubrega i srca.Hrvatska medicina zasad se bavi isključivo posljedicama štetnog djelovanja sintetskih droga, a s pacijentima se sve češće susreće na Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku. Nove sintetske droge specifične su po tome što djeluju na serotoninski sustav u mozgu. Serotonin je jedna od kemikalija u mozgu, koja prenosi informacije o dobrom raspoloženju s jedne živčane stanice na drugu. Nedovoljna razina serotonina u mozgu uzrok je endogenih ili kliničkih depresija, pa se u takvim slučajevima propisuju lijekovi koji podižu razinu serotonina poput Prosaca. Sličan učinak imaju i sintetske droge, No, njihovo je djelovanje kontroverzno: inicijalno jako podižu razinu serotonina, osoba se izvrsno osjeća, vrlo je druželjubljiva i dobro raspoložena.
• Kada takvi lijekovi postaju opasni?
- Serotonin u većim koncentracijama izaziva opasne halucinacije: takva osoba ima potpuno iskrivljenu sliku stvarnosti, misli da sve može, a katkad joj se priviđaju kataklizmički prizori koji je mogu dovesti do suicida. Dakle, ako se psihostimulansima previše podigne razina serotonina u mozgu, posljedice su halucinacije od kojih neke mogu biti i kobne. Druga je kontroverznost takvih droga njihova selektivna toksičnost za serotoninske neurone u mozgu. Posljedica je oštećenje i smrt serotoninskih neurona, što pak dovodi do jakih depresivnih stanja. Serotoninski neuroni vrlo se sporo (ili nikako) regeneriraju, a na snimkama mozga vide se 'rupe' nalik na one izazvane moždanim udarom ili traumom. Taj dio mozga jednostavno je odumro.
Posljedica je toga teška klinička depresija ili 'flash backovi', odnosno povratna iskustva halucinogenih stanja. Kratkoročne su posljedice konzumiranja sintetskih droga trovanja, halucinacije, katkad i smrt, a dugoročne su trajni 'flash backovi' i oštećenja funkcije mozga, srca, bubrega i jetre. Dio konzumenata sintetskih droga mogu postati kronični psihijatrijski slučajevi. Najveći dio ove populacije, koji na vrijeme ne shvati štetnost igranja takvog 'ruskog ruleta', na kraju završe kao heroinski ovisnici. Danas se lakše rješava problem fizičke ovisnosti o heroinu nego posljedice povremenog ili stalnog konzumiranja sintetskih droga koje ne stvaraju fizičku ovisnost. Jaka psihička ovisnost posljedica je neurobiološke funkcije mozga, tj. potrebe za ponavljanjem prethodnog iskustva ('Super nam je bilo prošle subote na rave ili techno partyju, kad smo svi zajedno konzumirali ecstasy, hajdemo to ponoviti!'). Isti je scenarij i kod kokainske ovisnosti zbog umjetno izazvanog 'dobrog osjećaja': kad prestane, dolazi do teške iscrpljenosti i depresije.
Sintetske droge, žargonski rečeno, 'prže' mozak, uzrokuju nesanicu zbog koje ovisnici često posežu za sedativima ili pak heroinom. Začarani krug, u kojem se u organizam unose različiti preparati, zapravo je pristanak na 'pakt s vragom', jer unošenje takvih nerijetko smrtonosnih koktela siguran je put do 'pakla'. Medicina se djelomično uspješno nosi s heroinskom ovisnošću, koju dugoročno smatra relativno zalječivom, dok je u borbi sa sintetskim drogama zasad nemoćna, jednako kao i s kokainom koji odnosi sve više života. Kokain podiže raspoloženje, konzument se ne osjeća umornim, pije alkohol i ne osjeća se pijanim itd.
Međutim, kokain ima kontroverzna farmakološka svojstva: što ga se više uzima, to je osjetljivost na njega veća i tako nerijetko dolazi do predoziranja i smrtnog ishoda (krvarenje u mozgu ili zastoj u radu srca). Kokain - koji na našem tržištu košta od 500 do 600 kn po gramu - u pravilu ne stvara halucinacije, ali može izazvati paranoidne ili agresivne reakcije. Snažno podiže razinu adrenalina i dopamina u mozgu, krvni tlak i povećava frekvenciju rada srca. To je u u pravilu 'društvena droga' koja se - za razliku od heroina - konzumira na zajedničkim kokainskim seansama. Na hrvatskom narkotržištu nema 'čistog' kokaina nego prilično jeftinih mješavina, a nedavne analize pokazuju da se u kokain, osim raznih šećera (maltoza), fenacetina (analgetik) i lidokaina (lokalni anestetik), stavljaju čak i lijekovi za srce i visoki tlak, poput diltiazema (blokatora kalcijskih kanala), koji služe kao antiaritmici, spuštaju krvni tlak i usporavaju rad srca, što također može biti smrtonosni koktel.
• Koliko se danas preklapaju pojmovi dopinga i droge?
- Sport je veliki biznis, a većina profesionalnih sportaša učinila bi gotovo sve za dobar rezultat, pri čemu pribjegava konzumiranju različitih doping sredstava, psihostimulansa, opioidnih i ostalih analgetika koji im pomažu da izdrže prekomjerne i često nadljudske fizičke i psihičke napore. Pritisci sportskog menadžmenta, medija i konkurencije toliki su da sportaš katkad i nekontrolirano poseže za preparatima koji će mu povećati snagu, izdržljivost i motivaciju ili pak spriječiti bol prije samog natjecanja. U rezultatima koji se mjere u desetinkama sekunde mogu odlučivati talent, sreća, zdravstveno stanje, fizička kondicija, ali i neki psihostimulans. U svijetu je, od 1997. do 2004., više od 40 vrhunskih, profesionalnih sportaša umrlo od izravnih posljedica konzumiranja različitih droga, od kojih su najčešće kombinacije bile kokain i heroin. Pritisak je ipak najviše psihičke prirode.
• Koji se doping preparati danas najčešće zlorabe?
- Najčešće korišteni androgeni anabolički steroidi ili muški spolni hormoni najzlorabljenija su sredstva dopinga i dokazano stvaraju psihičku ovisnost. Testosteron, muški spolni hormon, stvara u mozgu osjećaj snage i moći, dakle snažno utječe na psihu i ponašanje. Neki nalazi pokazuju da postoji korelacija između zloporabe anaboličkih steroida i oštećenja centra za pamćenje u mozgu. Pojedini profesionalni sportaši, podvrgnuti iscrpljujućim treninzima, trpe teške bolove i posežu za opijatskim analgeticima, kao što su morfinski analgetici ili kodeinski preparati (Vicodin, Tramadol, Demerol i sl). Ti preparati otklanjaju bol, ali i stvaraju ovisnost kao kod heroina, koji je zapravo derivat morfija. Posljedice kombinirane zloporabe dopinga i droga znat ćemo tek u budućnosti, kao što tek danas znamo posljedice konzumiranja anabolika koje su uzimali sportaši bivšeg DDR-a, Sovjetskog Saveza i drugih zemalja istočnog bloka.
Krug se zatvara: osoba će ponovo uzeti drogu koja mu je izazvala ugodan osjećaj, jer je to svjesno naučeno ponašanje putem sustava 'nagrade i kazne' u mozgu.
Znanost sada traga za lijekom koji bi utjecao na centar za ugodu, odnosno regulirao promet dopamina. Prvi je posao detektirati osobe sklone ovisnosti, a poznato je da čak tridesetak posto ljudi ima genetsku sklonost prema ovisnosti (ima mutaciju na dopaminskim receptorima).
Zasad je poznato samo nekoliko gena koji izazivaju sklonosti prema ovisnosti, ali medicinska je znanost suglasna u tome da bi se tzv. pametnim lijekovima, koji bi ciljano blokirali vezanje droge u centru za ugodu u mozgu, spriječila ovisnička potreba za uzimanjem droge.Kad se pri pokusu na miševima blokira gen AGS3, miš više uopće nema potrebu za drogom o kojoj je prije toga bio ovisan. Većina znanstvenika smatra da je genska terapija jedina moguća i izgledna u borbi protiv ovisnosti. Kao što su identificirani geni za pojedine vrste raka i drugih nasljednih bolesti, tako je nedavno otkriven i gen AGS3, odgovoran za heroinsku i kokainsku ovisnost.
• U javnosti se često govori o štetnosti energetskih napitaka kao što je, primjerice, Red Bull. Koliko su ta nagađanja osnovana?
- Red Bull je danas zabranjen u nekoliko zemalja Europske Unije, primjerice u skandinavskim zemljama i Irskoj (u Irskoj je umro mladi košarkaš, u Švedskoj su zabilježena tri smrtna slučaja, kao i u Danskoj, Norveškoj i Francuskoj), u kojima je dokazano da je taj energetski napitak bio neizravno povezan sa smrću ljudi.
• Na što ukazuju ti primjeri?
- Austrijska tvrtka Red Bull na limenci napitka zaštitila se pamfletom na kojem piše 'Specijalno razvijen za razdoblja povećanog napora/poboljšava učinkovitost/poboljšava koncentraciju i sposobnost reakcije/podiže budnost/poboljšava opće stanje/potiče izmjenu tvari/brže razgrađuje štetne tvari/Djelovanje Red Bulla potvrđuju aktivni sportaši, menadžeri, studenti i vozači'. Tko su ti ljudi, gdje je napravljena ta anketa i na kojem uzorku, kakva su znanstvena istraživanja napravljena o Red Bullu i jesu li predočena znanstvenoj, a potom i široj zajednici? Što obični ljudi uopće znaju o tom napitku, koji se često pojavljuje kao sponzor natjecanja u ekstremnim sportovima? Proizvođač dalje navodi sastav Red Bulla u kojem je nekoliko farmakološki aktivnih komponenti (kofein, taurin, glukoronolakton), a o kojima većina ljudi (osim donekle o kofeinu) nema nikakva medicinska saznanja.
Iako se proizvođač na neki način zaštitio šturim upozorenjem na poleđini limenke, činjenice o djelovanju i mogućim štetnim posljedicama nisu nigdje navedene, iako su poznate u najnovijoj svjetskoj medicinskoj literaturi. Što konzumenti znaju o sastavu u kojem je navedeno 80 miligrama kofeina, 1000 mg taurina, 600 mg glukuranolaktona? I kakvi su učinci tih supstancija na organizam? Dakle, riječ je o mješavini kemikalija koje u nekim slučajevima mogu djelovati vrlo toksično u pojedinom organizmu i izazvati različite reakcije. Red Bull, dijetetski proizvod ili dodatak prehrani, prodaje se na benzinskim crpkama, u kafićima, u klubovima u kojima se organiziraju techno zabave, u sportskim centrima i na drugim mjestima. Red Bull podliježe samo kontroli kvalitete, ali ne i kontroli štetnog djelovanja. Smrtni slučajevi vezani za Red Bull opisani su u internacionalnoj medicinskoj literaturi pod terminom SADS, tj. sindrom iznenadne smrti kod odraslih (engl. Sudden Adult Death Syndrome), a koji nastupa zbog naglog srčanog zatajenja bez prijašnjih znakova kardiovaskularne bolesti.
Tek sada u zapadnim zemljama u proceduru ulazi prijedlog zakona kojim bi se neki dijetetski proizvodi, u koje se ubrajaju i energetski napici, podvrgnuli strožoj kontroli. Ono što danas piše na limenkama ili kutijama tih dijetetskih proizvoda i napitaka uglavnom služi obmanjivanju javnosti i u funkciji je stvaranja milijunskih profita, a znanstveno je potpuno neutemeljeno. Tvrtke koje proizvode te dodatke prehrani nikad nisu obavile opsežna znanstvena istraživanja o djelovanju ili mogućim nuspojavama svojih proizvoda, niti su rezultate tih istraživanja objavile u relevantnim znanstvenim časopisima.
Shulginovi psihonauti
Željko Žutelija
Interpol je lani obavijestio nadležne institucije i stručnjake da se preko interneta oglašavaju i nude proizvodi koji su, zapravo, dosad nepoznate kemijske supstancije psihotropnog, halucinogenog djelovanja, a njihovo je raspačavanje olakšano online tehnologijom. Reklamiraju se kvaziznanstvenim pamfletima kao psihostimulansi kojima se pospješuje rad mozga ("atomske bombe za mozak"), na sličan način na koji se, primjerice, viagrom umjetno i kratkoročno stimulira potencija. Odgovornost se tako s proizvođača prenosi na konzumente, najčešće mlađu populaciju potpuno nesvjesnu mogućih kobnih posljedica konzumiranja takvih vrsta sintetskih droga.
Droga na kreditnu karticu
Riječ je o preparatima koji podižu i poboljšavaju raspoloženje, povećavaju koncentraciju i stvaraju osjećaj "atomske energije". No, ove se kemikalije razlikuju od ostalih psihostimulansa, poput kokaina, po tome što često izazivaju opasne halucinacije, mijenjaju stanje svijesti i percepciju nas samih i okolnog svijeta. Internetska prodaja tih preparata vrlo je jednostavna: kupac mora dokazati da je stariji od 21 godine i upisati broj kreditne kartice, a nakon toga mu je omogućeno da kupi do pet grama takvog sredstva, i to po cijeni od oko 95 do 300 dolara po gramu. Pošiljka se nakon uplate dostavlja DHL-om ili nekom drugom brzom poštom.
Policija u Hrvatskoj zasad još nije ušla u trag internetskoj prodaji sintetskikh droga, ali je granična policija u nekoliko navrata zaplijenila veće količine tih preparata.
Što su i kako djeluju sintetske droge, koje u pravilu uživa najmlađa populacija, objasnila nam je dr. Sanja Radeljak, znanstvena asistentica na Zavodu za patologiju Medicinskog fakulteta u Zagrebu, od 2003. i stalni sudski vještak za psihofarmakologiju i toksikologiju droga Županijskg suda u Zagrebu.
Dr. Radeljak bavi se istraživanjem učinka droga na mozak i organizam, a posebice kratkoročnim i dugoročnim štetnim posljedicama djelovanja novih sintetskih droga. Dosad je sudjelovala u programima edukacije ciljnih skupina u društvu (učitelji, učenici), ministarstava pravosuđa, policije, znanosti i sporta, Državnog odvjetništva. Sa suradnicima priprema projekt edukacije cjelokupnog stanovništva, posebice usko ciljanih skupina (liječnici, ljekarnici, sportaši, treneri, roditelji sportaša itd.). Smatra da je edukacija, uz učinkovitiji represivni sustav, temelj svih nastojanja za sprečavanje zloporabe droga, osobito sintetskih koje naglo osvajaju narkotržište.
Proizvođači brži od zakona
Riječ je o skupini triptaminskih i piperazinskih preparata, koji se inače u medicini rabe kao lijekovi (piperazinski neuroleptici), primjerice u psihijatriji, ali pod strogim nadzorom specijalista. No, dio tih piperazinskih analoga sve se masovnije prodaje i na narkotržištu. Početkom ere sintetskih droga smatraju se sedamdesete godine, kad su dominirali meskalin i LSD, otkriveni 40-ih godina prošlog stoljeća. LSD je sintetizirao prof. Albert Hoffman u tadašnjem Sandozu (danas Novartis) kao lijek koji stimulira rad mozga. Meskalin je proizveo prof. Arthur Heffter, u to vrijeme dekan berlinskog Medicinskog fakulteta i autor prvog farmakološkog priručnika u svijetu. 1993. otvoren je neprofitni Heffterov institut u New Mexicu u SAD-u, koji se danas bavi istraživanjem psihodeličnih supstancija na ljudski mozak. Ecstasy (MDMA) je 1912. patentirala farmaceutska tvrtka Merck.
Nove sintetske droge, među kojima je najpoznatiji i u nas vrlo rašireni ecstasy, usmenom se predajom promoviraju kao sredstva koja će u mozgu pobuditi vizije i raspoloženja posve nezamisliva bez uporabe tih stimulansa. Znatan dio mlade populacije nasjeda tim reklamnim trikovima, ne prepoznajući rizik kojem se pritom izlažu. Kako ih upozoriti na opasnosti kojima su izloženi?
- Mladi se nadaju da će im konzumacija psihostimulansa otvoriti posve nove dimenzije života i poboljšati intelektualne kapacitete mozga, što će im, posljedično, omogućiti veću uspješnost, kreativnost i bolji život. Suvremena medicinska tehnologija, metodama pozitronske tomografije i magnetske rezonancije mozga, nedvojbeno je dokazala kobne posljedice konzumiranja svih droga, kao i modernih sintetičkih psihostimulansa kojih je dosad na tržištu otkriveno najmanje tridesetak. Medicina još nije uspjela standardizirati doze i definirati granice toksičnosti tih preparata. Nije, naime, precizno utvrđeno u kojem slučaju i koje doze djeluju kao stimulansi, a koje doze mogu izazvati trovanje ili biti smrtonosne za ljudski organizam. Prije nekoliko je godina u Americi jedan 20-godišnji mladić hitno dovezen u bolnicu s čudnim simptomima: visokom temperaturom i psihotičnim reakcijama. Trebalo je podosta vremena da se otkrije kako je mladić konzumirao jednu od tih novih psihosupstancija poznatu pod nazivom 'Blue Mystic', koja je kobno djelovala na njegov organizam, te je naposljetku umro pod tzv. nerazjašnjenim okolnostima - kaže dr. Radeljak.
Proizvođači sintetskih droga služe se različitim trikovima kako bi doprli do pretežno mladih i needuciranih konzumenata, a zakonska regulativa još nije doskočila efikasnijem sankcioniranju takvih distributera: tek je potkraj prošle godine u proceduru EU poslan hitan zahtjev da se objavi novi, dopunjen popis zabranjenih sredstava koji bi - ujednačen u svim zemljama EU - trebao poslužiti kao osnova za sudski progon internetskih raspačavatelja sintetske droge. Zasad su proizvođači tih novih droga, koje se prodaju kao i svi dodaci prehrani - vitamini, minerali itd. - brži i "uspješniji" od onih koji to pokušavaju sankcionirati.
Dr. Radeljak navodi koje su se nove supstancije pojavile na tržištu i kako djeluju.
- Jedna je od najmoćnijih supstancija tzv. 5-Meo-DMT i DMT, tzv. Dimitri kemikalija koja je sastavni dio bufotenina, otrova koji luči koža žabe krastače iz roda Bufo marinus i koja se može naći posvuda. Bufotenin (bufotoksin) je kemijski sličan serotoninu i intenzivno se israživao kao potencijalno vrlo dobar neurotoksin (biološko oružje) u vojnim laboratorijima SAD-a u doba hladnog rata, a u sklopu projekta 'brain washinga', tj. razvoja supstancija za tzv. pranje mozga. Paradoksalno je što su u osnovi proizvodnje sintetskih droga pojedine znanstvene institucije i nacionalni instituti, te mnogi vojni laboratoriji nekih zemalja, financirani državnim novcem, izravni krivci za zloporabu tih supstancija.
Ostali, kao što su neprofitne znanstvene ustanove poput Heffterova instituta u SAD-u, financirani su iz različitih izvora i tako se stvara začarani krug između prljavog novca zarađenog na prodaji npr. kokaina i heroina, koji se onda 'pere' u obliku milijunskih dobrotvornih donacija medicinskim istraživanjima takvim sumnjivim znanstvenim institutima koji sintetiziraju nove droge namijenjene istom tržištu. Sama je 'misija', primjerice Heffterova instituta, 'provoditi istraživanja psihodeličnih supstancija na najvišoj znanstvenoj razini, a radi boljeg razumijevanja ljudskog uma i poboljšanja ljudskih kvaliteta te sprečavanju patnje'.
Osnivači Heffterova instituta tvrde: 'Naša je misija već privukla liječnike i znanstvenike najvišeg kalibra, naše će se znanje proširiti po svim medicinskim i znanstvenim institucijama, a naša će istraživanja trajno služiti ljudskoj vrsti'. Znanstvenici koji provode takva istraživanja kažu da rade za dobrobit čovječanstva i da halucinogene droge, proizvedene u njihovim laboratorijima, zapravo pomažu ljudskom mozgu da funkcionira brže, kreativnije i učinkovitije. Posljedice zloporabe sintetskih droga sežu od akutnih trovanja s mogućim smrtnim ishodom (zbog nepoznatog kemijskog sastava i doza) do kroničnih oštećenja mozga, jetre, bubrega i srca.Hrvatska medicina zasad se bavi isključivo posljedicama štetnog djelovanja sintetskih droga, a s pacijentima se sve češće susreće na Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku. Nove sintetske droge specifične su po tome što djeluju na serotoninski sustav u mozgu. Serotonin je jedna od kemikalija u mozgu, koja prenosi informacije o dobrom raspoloženju s jedne živčane stanice na drugu. Nedovoljna razina serotonina u mozgu uzrok je endogenih ili kliničkih depresija, pa se u takvim slučajevima propisuju lijekovi koji podižu razinu serotonina poput Prosaca. Sličan učinak imaju i sintetske droge, No, njihovo je djelovanje kontroverzno: inicijalno jako podižu razinu serotonina, osoba se izvrsno osjeća, vrlo je druželjubljiva i dobro raspoložena.
• Kada takvi lijekovi postaju opasni?
- Serotonin u većim koncentracijama izaziva opasne halucinacije: takva osoba ima potpuno iskrivljenu sliku stvarnosti, misli da sve može, a katkad joj se priviđaju kataklizmički prizori koji je mogu dovesti do suicida. Dakle, ako se psihostimulansima previše podigne razina serotonina u mozgu, posljedice su halucinacije od kojih neke mogu biti i kobne. Druga je kontroverznost takvih droga njihova selektivna toksičnost za serotoninske neurone u mozgu. Posljedica je oštećenje i smrt serotoninskih neurona, što pak dovodi do jakih depresivnih stanja. Serotoninski neuroni vrlo se sporo (ili nikako) regeneriraju, a na snimkama mozga vide se 'rupe' nalik na one izazvane moždanim udarom ili traumom. Taj dio mozga jednostavno je odumro.
Posljedica je toga teška klinička depresija ili 'flash backovi', odnosno povratna iskustva halucinogenih stanja. Kratkoročne su posljedice konzumiranja sintetskih droga trovanja, halucinacije, katkad i smrt, a dugoročne su trajni 'flash backovi' i oštećenja funkcije mozga, srca, bubrega i jetre. Dio konzumenata sintetskih droga mogu postati kronični psihijatrijski slučajevi. Najveći dio ove populacije, koji na vrijeme ne shvati štetnost igranja takvog 'ruskog ruleta', na kraju završe kao heroinski ovisnici. Danas se lakše rješava problem fizičke ovisnosti o heroinu nego posljedice povremenog ili stalnog konzumiranja sintetskih droga koje ne stvaraju fizičku ovisnost. Jaka psihička ovisnost posljedica je neurobiološke funkcije mozga, tj. potrebe za ponavljanjem prethodnog iskustva ('Super nam je bilo prošle subote na rave ili techno partyju, kad smo svi zajedno konzumirali ecstasy, hajdemo to ponoviti!'). Isti je scenarij i kod kokainske ovisnosti zbog umjetno izazvanog 'dobrog osjećaja': kad prestane, dolazi do teške iscrpljenosti i depresije.
Sintetske droge, žargonski rečeno, 'prže' mozak, uzrokuju nesanicu zbog koje ovisnici često posežu za sedativima ili pak heroinom. Začarani krug, u kojem se u organizam unose različiti preparati, zapravo je pristanak na 'pakt s vragom', jer unošenje takvih nerijetko smrtonosnih koktela siguran je put do 'pakla'. Medicina se djelomično uspješno nosi s heroinskom ovisnošću, koju dugoročno smatra relativno zalječivom, dok je u borbi sa sintetskim drogama zasad nemoćna, jednako kao i s kokainom koji odnosi sve više života. Kokain podiže raspoloženje, konzument se ne osjeća umornim, pije alkohol i ne osjeća se pijanim itd.
Međutim, kokain ima kontroverzna farmakološka svojstva: što ga se više uzima, to je osjetljivost na njega veća i tako nerijetko dolazi do predoziranja i smrtnog ishoda (krvarenje u mozgu ili zastoj u radu srca). Kokain - koji na našem tržištu košta od 500 do 600 kn po gramu - u pravilu ne stvara halucinacije, ali može izazvati paranoidne ili agresivne reakcije. Snažno podiže razinu adrenalina i dopamina u mozgu, krvni tlak i povećava frekvenciju rada srca. To je u u pravilu 'društvena droga' koja se - za razliku od heroina - konzumira na zajedničkim kokainskim seansama. Na hrvatskom narkotržištu nema 'čistog' kokaina nego prilično jeftinih mješavina, a nedavne analize pokazuju da se u kokain, osim raznih šećera (maltoza), fenacetina (analgetik) i lidokaina (lokalni anestetik), stavljaju čak i lijekovi za srce i visoki tlak, poput diltiazema (blokatora kalcijskih kanala), koji služe kao antiaritmici, spuštaju krvni tlak i usporavaju rad srca, što također može biti smrtonosni koktel.
• Koliko se danas preklapaju pojmovi dopinga i droge?
- Sport je veliki biznis, a većina profesionalnih sportaša učinila bi gotovo sve za dobar rezultat, pri čemu pribjegava konzumiranju različitih doping sredstava, psihostimulansa, opioidnih i ostalih analgetika koji im pomažu da izdrže prekomjerne i često nadljudske fizičke i psihičke napore. Pritisci sportskog menadžmenta, medija i konkurencije toliki su da sportaš katkad i nekontrolirano poseže za preparatima koji će mu povećati snagu, izdržljivost i motivaciju ili pak spriječiti bol prije samog natjecanja. U rezultatima koji se mjere u desetinkama sekunde mogu odlučivati talent, sreća, zdravstveno stanje, fizička kondicija, ali i neki psihostimulans. U svijetu je, od 1997. do 2004., više od 40 vrhunskih, profesionalnih sportaša umrlo od izravnih posljedica konzumiranja različitih droga, od kojih su najčešće kombinacije bile kokain i heroin. Pritisak je ipak najviše psihičke prirode.
• Koji se doping preparati danas najčešće zlorabe?
- Najčešće korišteni androgeni anabolički steroidi ili muški spolni hormoni najzlorabljenija su sredstva dopinga i dokazano stvaraju psihičku ovisnost. Testosteron, muški spolni hormon, stvara u mozgu osjećaj snage i moći, dakle snažno utječe na psihu i ponašanje. Neki nalazi pokazuju da postoji korelacija između zloporabe anaboličkih steroida i oštećenja centra za pamćenje u mozgu. Pojedini profesionalni sportaši, podvrgnuti iscrpljujućim treninzima, trpe teške bolove i posežu za opijatskim analgeticima, kao što su morfinski analgetici ili kodeinski preparati (Vicodin, Tramadol, Demerol i sl). Ti preparati otklanjaju bol, ali i stvaraju ovisnost kao kod heroina, koji je zapravo derivat morfija. Posljedice kombinirane zloporabe dopinga i droga znat ćemo tek u budućnosti, kao što tek danas znamo posljedice konzumiranja anabolika koje su uzimali sportaši bivšeg DDR-a, Sovjetskog Saveza i drugih zemalja istočnog bloka.
Krug se zatvara: osoba će ponovo uzeti drogu koja mu je izazvala ugodan osjećaj, jer je to svjesno naučeno ponašanje putem sustava 'nagrade i kazne' u mozgu.
Znanost sada traga za lijekom koji bi utjecao na centar za ugodu, odnosno regulirao promet dopamina. Prvi je posao detektirati osobe sklone ovisnosti, a poznato je da čak tridesetak posto ljudi ima genetsku sklonost prema ovisnosti (ima mutaciju na dopaminskim receptorima).
Zasad je poznato samo nekoliko gena koji izazivaju sklonosti prema ovisnosti, ali medicinska je znanost suglasna u tome da bi se tzv. pametnim lijekovima, koji bi ciljano blokirali vezanje droge u centru za ugodu u mozgu, spriječila ovisnička potreba za uzimanjem droge.Kad se pri pokusu na miševima blokira gen AGS3, miš više uopće nema potrebu za drogom o kojoj je prije toga bio ovisan. Većina znanstvenika smatra da je genska terapija jedina moguća i izgledna u borbi protiv ovisnosti. Kao što su identificirani geni za pojedine vrste raka i drugih nasljednih bolesti, tako je nedavno otkriven i gen AGS3, odgovoran za heroinsku i kokainsku ovisnost.
• U javnosti se često govori o štetnosti energetskih napitaka kao što je, primjerice, Red Bull. Koliko su ta nagađanja osnovana?
- Red Bull je danas zabranjen u nekoliko zemalja Europske Unije, primjerice u skandinavskim zemljama i Irskoj (u Irskoj je umro mladi košarkaš, u Švedskoj su zabilježena tri smrtna slučaja, kao i u Danskoj, Norveškoj i Francuskoj), u kojima je dokazano da je taj energetski napitak bio neizravno povezan sa smrću ljudi.
• Na što ukazuju ti primjeri?
- Austrijska tvrtka Red Bull na limenci napitka zaštitila se pamfletom na kojem piše 'Specijalno razvijen za razdoblja povećanog napora/poboljšava učinkovitost/poboljšava koncentraciju i sposobnost reakcije/podiže budnost/poboljšava opće stanje/potiče izmjenu tvari/brže razgrađuje štetne tvari/Djelovanje Red Bulla potvrđuju aktivni sportaši, menadžeri, studenti i vozači'. Tko su ti ljudi, gdje je napravljena ta anketa i na kojem uzorku, kakva su znanstvena istraživanja napravljena o Red Bullu i jesu li predočena znanstvenoj, a potom i široj zajednici? Što obični ljudi uopće znaju o tom napitku, koji se često pojavljuje kao sponzor natjecanja u ekstremnim sportovima? Proizvođač dalje navodi sastav Red Bulla u kojem je nekoliko farmakološki aktivnih komponenti (kofein, taurin, glukoronolakton), a o kojima većina ljudi (osim donekle o kofeinu) nema nikakva medicinska saznanja.
Iako se proizvođač na neki način zaštitio šturim upozorenjem na poleđini limenke, činjenice o djelovanju i mogućim štetnim posljedicama nisu nigdje navedene, iako su poznate u najnovijoj svjetskoj medicinskoj literaturi. Što konzumenti znaju o sastavu u kojem je navedeno 80 miligrama kofeina, 1000 mg taurina, 600 mg glukuranolaktona? I kakvi su učinci tih supstancija na organizam? Dakle, riječ je o mješavini kemikalija koje u nekim slučajevima mogu djelovati vrlo toksično u pojedinom organizmu i izazvati različite reakcije. Red Bull, dijetetski proizvod ili dodatak prehrani, prodaje se na benzinskim crpkama, u kafićima, u klubovima u kojima se organiziraju techno zabave, u sportskim centrima i na drugim mjestima. Red Bull podliježe samo kontroli kvalitete, ali ne i kontroli štetnog djelovanja. Smrtni slučajevi vezani za Red Bull opisani su u internacionalnoj medicinskoj literaturi pod terminom SADS, tj. sindrom iznenadne smrti kod odraslih (engl. Sudden Adult Death Syndrome), a koji nastupa zbog naglog srčanog zatajenja bez prijašnjih znakova kardiovaskularne bolesti.
Tek sada u zapadnim zemljama u proceduru ulazi prijedlog zakona kojim bi se neki dijetetski proizvodi, u koje se ubrajaju i energetski napici, podvrgnuli strožoj kontroli. Ono što danas piše na limenkama ili kutijama tih dijetetskih proizvoda i napitaka uglavnom služi obmanjivanju javnosti i u funkciji je stvaranja milijunskih profita, a znanstveno je potpuno neutemeljeno. Tvrtke koje proizvode te dodatke prehrani nikad nisu obavile opsežna znanstvena istraživanja o djelovanju ili mogućim nuspojavama svojih proizvoda, niti su rezultate tih istraživanja objavile u relevantnim znanstvenim časopisima.
Centar za ugodu je meta droga
• Može li znanost odgovoriti na pitanje zašto ljudi posežu za drogom?
- Od 1997. naovamo, obavljena su bazična neuroznanstvena istraživanja koja su pokazala da se o neurobiološkoj podlozi ovisnosti u mozgu zna vrlo malo, odnosno da je posve nejasno zašto ljudi uzimaju drogu. Posljedice su poznate, ali motiv ponovnog konzumiranja, unatoč štetnim posljedicama, bio je potpuno nepoznat. I tada su predočeni rezultati jednog epohalnog pokusa, publicirani u časopisu Science: otkriveno je, naime, da u našem mozgu postoji jezgra nucleus accumbens, poznata otprije, ali se nije znalo da ovaj skup neurona služi kao 'centar za ugodu' na koji se vezuju sve vrste droga. Ova je jezgra glavna 'meta' svih droga, ali i alkoholnih, kockarskih ili seksualnih ovisnosti. U toj jezgri postoji kemikalija koja se naziva dopamin, jedan od najvažnijih prijenosnika informacija u mozgu. Iz tog centra u starom dijelu mozga prenose se informacije u centar za kratkoročno pamćenje i emocije. Nakon toga taj 'shuttle' putuje u svjesni dio mozga, u centar za mišljenje, asocijaciju i dugoročnu memoriju. Informacija o ugodi prenosi se dopaminom u centre za spoznaju i pamćenje te ugode.
Ulični nazivi za nove droge
Foxy, Foxy-Methoxy, Venus, Bromomescalin, Spectrum, Nexus, Blue Mystic, Intellex, Euphoria, BZP, Dimitri, Meclizin, Beautiful, TFMPP itd. smatraju se tzv. pametnim drogama (smart drugs) zbog uvriježenog mišljenja da pojačavaju intelektualne i vizionarske sposobnosti. Nove dizajnerske droge namijenjene su mladoj rave populaciji i new age sljedbenicima pokojnih kultnih ideologa new agea Aldousa Huxleyja i Terenca McKennea.
Shulginovi psihonauti
Dr. Alexander Shulgin, koji je bio jedan od najpoznatijih američkih sudskih vještaka za psihoaktivne tvari i stalni savjetnik američke DEA-e, danas 78-godišnjak, godinama je razvijao nove supstancije u svom kalifornijskom institutu i testirao ih na sebi zajedno sa svojim suradnicima koje je zvao "psihonautima". Shulginovi recepti danas služe kao "kuharica" legalnim i ilegalnim kemijskim laboratorijima diljem svijeta. Ovi recepti se mogu u svakom trenutku naći na Shulginovoj web stranici.
Mr. sc. Darko Dundović, načelnik Odjela kriminaliteta droga Ministarstva: Agresivna ponuda ecstasyja i u Hrvatskoj
Zakonska regulativa o zloporabi opojnih droga navedena je u članku 173, stavku 2 Kaznenog zakona Republike Hrvatske i glasi: "Tko neovlašteno proizvodi, prerađuje, prodaje ili nudi na prodaju, ili radi prodaje kupuje ili prenosi, ili posreduje u prodaji ili kupnji, ili na drugi način neovlašteno stavlja u promet tvari ili pripravke koji su propisom proglašeni opojnim drogama, kaznit će se kaznom zatvora od tri do petnaest godina".
U Zakonu o suzbijanju zloporabe opojnih droga u članku 4 opisana je regulativa i u vezi promidžbe: "Zabranjena je izravna i neizravna promidžba izrade, posjedovanja, uporabe i prometa opojnih droga i promidžba opojnih droga na bilo koji drugi način", a kažnjiva je po članku 54, stavak 1 točka 3 istog zakona. U vezi s internetskim raspačavanjem bilo koje vrste opojnih droga postoje objektivni problemi indetificiranja vlasnika internetske stranice, budući da je vlasnik internet stranice registrirane u nas ili u inozemstvu nepoznat.
Sintetičke droge poput amfetamina i derivata amfetamina - najčešće je riječ o tabletama ecstasyja - krijumčare se na razne načine iz zapadnoeuropskih zemalja, ali i i s narkotržišta nekih istočnih zemalja.
Uočene su nove tendencije u prometu opojnih droga na ilegalnom narkotržištu, pa se posebna pozornost usmjerava prema zloporabama i krijumčarenju sintetičkih opojnih droga (ecstasy i amfetamina), čija zastupljenost, uz agresivnu ponudu, u Republici Hrvatskoj raste iz godinu u godinu. Do sada u Republici Hrvatskoj nije pronađen niti jedan ilegalni laboratoriji za proizvodnju sintetičkih droga. Piperazini su na listu opojnih droga uvršteni tek u travnju 2005., a lani je u nas zaplijenjeno 1100 tableta.
Željko Žutelija
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....